• Člankom 173. Zakona o obrani utvrđeni su posebni uvjeti koje osoba mora ispunjavati da bi mogla biti primljena na rad u Ministarstvo obrane. Prema stavku 1. točki 2. istog zakonskog članka, jedan od uvjeta je da protiv osobe nije otvorena istraga, odnosno da se protiv nje ne vodi kazneni postupak za određena kaznena djela koja su izrijekom određena u odredbi točke 1. stavka 1. članka 173. Zakona o obrani, a to su: kaznena djela protiv službene dužnosti, protiv života i tijela, javnih ovlaštenja, za kaznena djela protiv oružanih snaga, za kaznena djela izvršena iz koristoljublja ili za druga kaznena djela izvršena iz nečasnih pobuda.

• Potvrdivši zakonitost rješenja Ministarstva obrane, Upravni sud Republike Hrvatske, osporenom presudom, povrijedio je podnositeljevo pravo propisano člankom 28. Ustava Republike Hrvatske jer podnositelju nije pravomoćnom sudskom odlukom utvrđena krivnja za kazneno djelo. Naprotiv, pravomoćnom presudom Općinskog suda u Ogulinu, broj: K-140/97 od 17. studenoga 1998., odbijena je tužba protiv podnositelja ustavne tužbe da bi počinio navedeno kazneno djelo.

• Prema ocjeni Ustavnog suda, nije ustavnopravno prihvatljivo da primjena odredbi Zakona o obrani, temeljem kojih je podnositelj razriješen djelatne vojne službe, ne ovisi o pitanju postojanja pravomoćnog utvrđenja podnositeljeve krivnje za djela koja su mu optužnim prijedlogom bila stavljena na teret.

• Ovakvo stajalište Ustavni sud zauzeo je već u svojoj odluci, broj: U-I-366/2000 od 19. lipnja 2002., objavljenoj u »Narodnim novinama«, broj 86/02 od 19. srpnja 2002., kada je utvrđeno da za vrijeme važenja odredbe članka 174. stavka 1. Zakona o obrani, u dijelu u kojem se odnosila na odredbu članka 173. stavka 1. točke 2. tog Zakona, ta odredba nije bila suglasna s odredbama članaka 28. i 30. Ustava.

• 6. Sud je utvrdio da osporenim odlukama nije povrijeđena odredba članka 56. stavka 1. Ustava, kojom je propisano da se pravo zaposlenih i članova njihovih obitelji na socijalnu sigurnost i socijalno osiguranje uređuje zakonom i kolektivnim ugovorom.

• 7. Odredbe članaka 3. i 117. stavka 3. Ustava, čiju povredu podnositelj također ističe u ustavnoj tužbi, ne sadrže ljudska prava i temeljne slobode koje su Ustavom zajamčene fizičkoj ili pravnoj osobi i koje se štite u ustavnosudskom postupku pokrenutom ustavnom tužbom, u smislu odredbe članka 62. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02 – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon).