• Ministarstvo uprave dostavilo je svoje mišljenje o predmetnom prijedlogu. U bitnom navodi da, kada je osporenom odredbom propisano da se ovlašćuje jedinica lokalne samouprave na određivanje mjesta na kojima će se održavati javni prosvjed, ne primjenjuje se odredba članka 16., već da je u primjeni odredba članka 129. stavka 2. Ustava, kojom se propisuje da se zakonom utvrđuje djelokrug tijela jedinica lokalne samouprave te je, na temelju te odredbe, poglavarstvo jedinice lokalne samouprave ovlašteno donositi propise o mjestima predviđenim za mirna okupljanja građana, kao ovlast iz njezinog samoupravnog djelokruga. Smatra da time zakonodavna vlast nije delegirala jedinici lokalne samouprave pravo da ograničava ustavna prava građana, već je zakonom utvrdila djelokrug njezinih tijela, za što da postoji temelj u naprijed navedenoj ustavnoj odredbi. Također navodi da se davanjem ovlasti jedinici lokalne samouprave da određuje mjesta mirnog okupljanja ne ograničava i pravo na mirno okupljanje, budući da se ne ovlašćuje jedinicu lokalne samouprave da određuje tko i kada može organizirati mirno okupljanje građana, pa ni pod kojim uvjetima, kao i da se takvim zakonskim uređivanjem samo osigurava normalno funkcioniranje gradskih službi, primjerice javnog prometa te očuvanja javnog reda i mira, a u interesu ostalih građana koji ne sudjeluju u javnom okupljanju.

• Nadalje, prema odredbi članka 16. Ustava, slobode i prava mogu se ograničiti samo zakonom da bi se zaštitila sloboda i prava drugih ljudi te pravni poredak, javni moral i zdravlje.

• Sud ocjenjuje da se osporenom odredbom članka 3. stavka 3. Zakona o javnom okupljanju ograničava pravo iz članka 42. Ustava, jer je pravo na određivanje mjesta na kojem se može održati javno okupljanje dano tijelima lokalne samouprave bez ikakvih ograni

• Također, Sud je mišljenja da kada se neko ustavno pravo može ograničiti u smislu odredbe članka 16. Ustava, onda to ograničenje mora biti jasno i nedvojbeno, bez ikakvih mogućnosti ekstenzivnog ili voluntarističkog tumačenja u propisivanju ili primjeni ograničenja.

• U slučaju kad se i može pretpostaviti da određeno okupljanje ljudi, s obzirom na njihov predvidiv ili očekivani broj, uzroke, povode i svrhu okupljanja, zahtijeva izvjesna ograničenja radi zaštite prava i sloboda u smislu članka 16. Ustava, ta ograničenja bi mogla biti samo u funkciji zaštite i očuvanja vrijednosti iz članka 16. Ustava. Ona mogu biti konkretno uređena samo zakonom, kao što bi se zakonom moglo propisati i uvjete koje organizatori javnog okupljanja moraju ispuniti da bi na određenom mjestu i u određeno vrijeme održali javni skup.

• Kad osporena odredba daje pravo tijelima lokalne samouprave da mogu odrediti mjesto na kojemu se svako javno okupljanje može održati, a istovremeno ne propisuje zbog čega se može odrediti jedno, a ne neko drugo mjesto, dakle u određivanju mjesta javnog okupljanja jedinice lokalne samouprave nisu zakonom ograničene u smislu odredbe članka 16. Ustava, Sud ocjenjuje da primjena te odredbe dovodi do povrede prava iz članka 42. Ustava.