PREGLED SVIH FINANCIJSKIH I POSLOVNIH TEMA, INTERNET USLUGE 
PREGLED PRAVNE REGULATIVE - AŽURIRANO
Brzi pregled sadržaja propisa. Projekt je nastao za potrebe poslovnih ljudi koji kontinuirano prate pravnu regulativu kako bi se
informirali da li je objavljen neki novi propis koji se odnosi na njihovu djelatnost.
Radi brzog pregleda, na ovim stranicama nalazi se sažetak sadržaja, a klikom na link može se pregledati originalni izvor i cijeli sadržaj.
NN 129/1999 • Na osnovi temeljite analize podnesenih prijedloga, odgovora na prijedlog, odredaba Ustava, Ustavnog zakona, drugih relevantnih zakona i međunarodnih akata s kojima su prema stajalištu podnositelja osporavani propisi u suprotnosti, a osobito osporavanih akata u cjelini te imajući pritom u vidu pribavljena mišljenja kompetentnih tijela i stručnjaka i rezultate održane savjetodavne rasprave, Ustavni sud Republike Hrvatske utvrdio je sljedeće:
NN 129/1999 • Naime, u pozadini tih akata neosporno stoji tijelo državne vlasti koje ima izričito zakonsko ovlaštenje za njihovo donošenje (čl. 24. i 100. ZOŠ; čl. 9., 10. i 92. ZSŠ). Nadalje, donositelj akata ima na raspolaganju instrumente za njihovo prinudno provođenje i sankcioniranje subjekata koji se akata ne pridržavaju i to putem prosvjetne inspekcije, sukladno Zakonu o prosvjetnoj inspekciji (»Narodne novine«, br. 50/95 i 73/97). Također se ne može osporiti namjera da se predmetnim aktima dade općeobvezni karakter za određenu grupu subjekata.
NN 129/1999 • Bitno je, međutim, istaknuti da, pored navedenih formalnih odrednica, osporavani akti i u sadržajnom smislu, suprotno tvrdnjama da se dijelom radi samo o prenošenju sadržaja drugih normi, jesu, odnosno imaju intenciju biti provedbeni propisi, a u pojedi
NN 129/1999 • Prema tome, u konkretnom slučaju nije utvrđeno, u smislu odredaba čl. 125. Ustava, postojanje procesnopravnih zapreka postupanju ovog Suda.
NN 129/1999 • Meritorna razmatranja osporavanih propisa rezultirala su utvrđenjima Suda koja se mogu sažeti na sljedeći način:
NN 129/1999 • Mogućnost tumačenja, a poglavito jednoznačnog tumačenja spornih normi u konkretnom je slučaju više nego ograničena. Ta okolnost djelovala je kao hendikep u ustavnosudskom postupku, a što je još značajnije ta okolnost na isti način djeluje, odnosno može djelovati u praksi provedbe ovih propisa. Činjenica koja je u tijeku postupka pred ovim Sudom utvrđena - da se za sada ti propisi ne primjenjuju - nije ocijenjena kao dostatan razlog zadržavanju spornih normi u pravnom sustavu Republike Hrvatske. Jednako tako nije dovoljan razlog njihovom održanju niti okolnost da je ovaj Sud, naravno u skučenim granicama mogućnosti tumačenja njihovog teksta i sadržaja, jer se radi o izrazito netransparentnom izričaju, našao da predmetne norme jednim svojim dijelom ne upućuju na temeljitu i nedvojbenu sumnju u neustavnost i nezakonitost. Pored toga, ocijenjeno je da su osporavani propisi jednim svojim dijelom suprotni Ustavu, zakonima i međunarodno preuzetim obvezama Republike Hrvatske, odnosno da sadrže elemente koji upućuju na povredu stečenih prava nacionalnih manjina.
NN 129/1999 • Ovaj je Sud pristupio ocjeni spornih propisa polazeći od pretpostavke njihove presumptivne ustavnosti i zakonitosti koja proizlazi iz odredaba čl. 5. Ustava Republike Hrvatske, a podrazumijevaju usklađenost Ustava, zakona i drugih propisa i opću dužnost pridržavanja pravnih normi i poštivanja pravnog poretka Države. U tom kontekstu realno je pretpostaviti da nije namjera tijela koja čine sastavne dijelove aparata državne vlasti da svojim djelovanjem, normativnim ili izvršnim, krše taj pravni poredak. To ipak ne znači da ne postoje situacije kada norma ili njezina provedba nedvojbeno krše Ustav i zakone. Ako je moguće više načina tumačenja, presumpcija ustavnosti nalaže tumačenje norme na način koji ne dovodi do neustavnih učinaka te je Sud taj princip imao u vidu gdje je god to bilo moguće. Ova je presumpcija, međutim, neprimjenjiva ako određenu normu ili njezine reperkusije nije moguće tumačiti na način sukladan Ustavu ili ih nije uopće moguće tumačiti a upravo je s takvom situacijom Sud bio suočen u dijelu osporavanih normi.
LINK - PREGLED SVIH FINANCIJSKIH I POSLOVNIH TEMA, INTERNET USLUGE
NN 129/1999 • U pokušaju da unatoč svemu dade cjelovitu analizu i protumači sporne norme, prije svega s ciljem ukazivanja na poželjni način usklađivanja i izbjegavanja već i potencijalnog ugrožavanja prava, ovaj je Sud, razmatrajući redoslijedom u prijedlozima naznačene probleme, došao do sljedećih zaključaka:
NN 129/1999 • Ustav jamči ravnopravnost i slobodu služenja svojim jezikom (čl. 14. i 15.), dok Ustavni zakon (čl. 14. stavak 1.) ovu ustavnu garanciju u području odgoja i obrazovanja razrađuje na način da, u bitnome, propisuje da se odgoj i obrazovanje pripadnika etničkih zajednica i manjina provodi u vrtićima i školama na njihovom jeziku i pismu, prema posebnim programima, ukoliko to žele.
NN 129/1999 • Nadalje, Zakon iz 1979. predviđa osnivanje odgojno-obrazovnih ustanova u kojima se kompletna nastava izvodi na jezicima narodnosti (čl. 2. i 3.), a u daljnjim njegovim odredbama (čl. 7., 8. st. 2. i 3., čl. 9.) predviđene su i drugačije mogućnosti kombiniranog izvođenja nastave.
NN 129/1999 • U kontekstu citiranih odredaba, sporna formulacija o postojanju »mogućnosti« (umjesto prava na školovanje) nema za posljedicu ograničavanje stečenog prava jer se njome ne smanjuje zakonima propisana obveza nadležnih državnih tijela i odgojno-obrazovnih subjekata da organiziraju nastavu na jeziku manjine, a što upravo jest realizacija zajamčenog prava manjina. To se pravo, kako je to moguće dalje razabrati iz osporavanog teksta Odluke iz srpnja 1997., realizira kroz mogućnost da se nastava organizira u tri različita, planom ponuđena oblika rada (1. kompletan nacionalni-hrvatski program preveden na jezik manjine + određeni broj sati specifičnih sadržaja; 2. prirodni predmeti na hrvatskom + društveni predmeti na jeziku manjine + određeni broj sati specifičnih sadržaja; 3. kompletan nacionalni program na hrvatskom u hrvatskoj školi + dodatna nastava iz društvene skupine predmeta sa specifičnim sadržajima).
NN 129/1999 • U svezi s tim potrebno je spomenuti Plan osnovnog odgoja i obrazovanja na jezicima narodnosti, objavljen u »Vjesniku MPŠ«, br. 3 od 9. travnja 1985., na kojeg se između ostalog podnositelj poziva, a koji također poznaje više oblika (mogućnosti) izvođenja nastave. Ne bi se sa sigurnošću moglo ustvrditi ni da se dikcija teksta osporavane Odluke, koja izražava mogućnost izbora, ne uklapa u ono što propisuje čl. 3. st. 1. Okvirne konvencije za zaštitu nacionalnih manjina od 10. studenoga 1994. (Zakon o ratifikaciji, »Narodne novine«, br. 14/97, stupio na snagu 17. listopada 1997., nastavno: Okvirna konvencija). Navedena odredba glasi: »Svaki pripadnik nacionalne manjine ima pravo slobodno izabrati da li da bude ili ne bude tretiran kao takav, te nikakve štete ne smiju proisteći iz takva izbora i iz korištenja prava vezanih za takav izbor.« Također ni u kontekstu odredbe čl. 2. Ugovora između Republike Hrvatske i Talijanske republike o pravima manjina od 5. studenoga 1996. u segmentu samog načina organiziranja nastave za pripadnike manjina nije došlo do povrede prava stečenih na temelju propisa donesenih u bivšoj državi, čak i unatoč tome što u momentu donošenja osporavane Odluke navedene konvencije nisu bile ratificirane (iako se podnositelj u ovom dijelu prijedloga na njih poziva).
NN 129/1999 • U svezi s istaknutim problemom smanjenja satnica specifičnih sadržaja, stajalište je Suda, koje proizlazi iz analize osporavanih nastavnih planova, sljedeće:
NN 129/1999 • U tekstu Odluke, odnosno »pridruženog« nastavnog plana, izričito se predviđa mogućnost ugradbe 5 do 6 nastavnih jedinica (što ne mora biti izjednačeno sa satom nastave, ali iz samog teksta nije vidljivo da li razlika postoji i u čemu se sastoji) iz materinjeg jezika i književnosti u godišnju satnicu hrvatskog jezika ili, fakultativno posebna satnica od 1 do 4 sata tjedno učenja materinjeg jezika i književnosti, što kako se može zaključiti vrijedi za tip nastave koja se izvodi kompletno na talijanskom jeziku (izuzev hrvatskog jezika koji je za sve obvezan), kao i za tip nastave na hrvatskom jeziku za prirodne predmete, a na talijanskom za društvene predmete (izuzev opet hrvatskog jezika). Za tip nastave kompletno na hrvatskom jeziku predviđena je dodatna nastava od 5 sati tjedno specifičnih sadržaja.
PRETHODNO - SLJEDEĆA STRANICA 
IZBOR:
Broj 77/08, Broj 153/05,
Broj 50/07, Broj 19/92,
Broj 43/06, Broj 137/04
LINK - TRGOVINA, ZAPOSLENJA, NATJEČAJI, JAVNI SERVISI, UPRAVA