• Problematika smanjenja satnica specifičnih sadržaja otvara se stoga što, kako tvrdi podnositelj, opseg tih sadržaja nije ranije bio limitiran, odnosno što je satnica materinjeg jezika bila utvrđena u tjednoj kvoti od 5-6 sati. Pritom se ne navodi na koji se uzrast učenika to odnosi, niti na koji tip nastave, ali se tvrdi da se reduciranje stečenih prava sastoji u tome što je prema osporavanoj Odluci iz srpnja 1997. satnica materinjeg jezika utvrđena u tjednoj kvoti od 1 do 4 sata.

• Pored toga, važno je istaknuti i to da iz svih pribavljenih podataka proizlazi da se osporavanom odlukom propisane satnice koriste maksimalno i da učenici - pripadnici talijanske manjine imaju u prosjeku za cca. 10% povećanu satnicu. Tih 10% odnosi se na učenje hrvatskog jezika, koje je za sve obvezno, a nije ga moguće na drugi način uklopiti u zadane okvire jer bi u suprotnom bila oštećena satnica ostalih predmeta.

• Zaključno je, međutim, potrebno ponovno naglasiti neodrživost situacije u kojoj propisi, koji bi kao općeobvezni trebali biti precizni, jasni i jednoznačni, budući reguliraju iznimno značajan segment društvenog života, kao što je funkcioniranje školskog

• Međutim, kako bi ova odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske ipak doprinijela transparentnosti barem pri budućem reguliranju predmetne materije, valjalo je rasvijetliti i preostale nejasne momente koji su se pojavili u razmatranjima. Postavilo se, naime, pitanje zašto je u tabelarnom prikazu rubrika »jezik nacionalne manjine« prazna i što znači mogućnost »ugradbe 5 do 6 nastavnih jedinica materinskog jezika i književnosti«, a što mogućnost »ugradbe u nacionalni program 5 do 6 nastavnih sati specifičnih sadržaja godišnje«. Na ova je pitanja, po stajalištu Suda, vjerojatno moguće odgovoriti na sljedeći način:

• Mogućnost ugradbe 5 do 6 nastavnih jedinica materinskog jezika i književnosti nije u tabelarnim nastavnim planovima označena nikakvom vremenskom odrednicom. Jedina u ovom slučaju moguća vremenska odrednica, po shvaćanju Suda, bila bi »godišnje«, jer se govori o »nastavnoj jedinici«, što može ali ne mora biti jednako »nastavnom satu«. Osim toga, riječ je o dvije ponuđene opcije: o opciji ugradbe talijanskog jezika u satnicu hrvatskog jezika i književnosti, što podrazumijeva manji opseg učenja hrvatskog jezika u korist talijanskog, odnosno alternativno o opciji posebne satnice u trajanju od 1 do 4 sata nastave talijanskog jezika tjedno. Sve navedeno odnosi se na tipove nastave koji se izvode na talijanskom jeziku.

• Formulacija o mogućnosti ugradbe 5 do 6 nastavnih sati specifičnih programa godišnje u nacionalne programe sama je po sebi bespredmetna, a spominje se u tekstualnom, uvodnom dijelu nastavnih planova i programa u svezi s prva dva tipa nastave (kompletno na talijanskom; društvena skupina predmeta na talijanskom). Radi se vjerojatno u krupnoj i nikad ispravljenoj pogrešci. Analiziranjem teksta moguće je doći do zaključka da bi ispravno trebalo stajati »5 do 6 nastavnih jedinica godišnje« i tada bi se taj tekst podudarao s onim što stoji u tabelarnim prikazima satnica.