• Podnositelj smatra da su mu navedenom revizijskom presudom povrijeđena prava iz članka 49. i 14. Ustava. Iz sadržaja ustavne tužbe očevidno je da se podnositelj među odredbama članka 49. poziva na stavak 2. u kojem je riječ o zabrani monopola. Povredu svojih prava vidi u narušavanju zabrane monopolističkog ponašanja na tržištu navodeći da je zbog toga bio prisiljen prihvatiti ponašanje građevne radne organizacije "N.".

• Nadalje podnositelj ističe da je Vrhovni sud ispitivao potpunost i ispravnost činjeničnog stanja, koje su utvrdili sudovi nižeg stupnja, čime je povrijedio odredbe članaka 385. i 386. Zakona o parničnom postupku koje mu to zabranjuju.

• Uvidom u osporenu presudu, te u razloge ustavne tužbe, Sud je utvrdio da podnositelju nisu povrijeđena ustavna prava koja smatra povrijeđenim. Ni pravo jednakosti građana pred zakonom ni načelo zabrane monopolističkog ponašanja na tržištu nisu povrijeđeni time što je revizijskom presudom tužitelju dosuđen manji iznos duga i kamata, nego što je dobio presudom nižih sudova.

• Donoseći svoju presudu Vrhovni sud primijenio je odredbe zakona koji je u vrijeme zaključivanja pravnog posla i u vrijeme njegova okončanja bio na snazi, to jest Zakona o osnovama poslovanja organizacija udruženog rada u području prometa robe i usluga, u prometu robe i o sistemu mjera kojima se sprečava narušavanje jedinstva jugoslavenskog tržišta u tome području ("Službeni list", broj 43/76, 23/79, 54/81, 20/84 i 43/86), a isti taj Zakon primjenjivali su i Općinski te Okružni sud.

• Na osnovi iznijetog Ustavni sud je, temeljem odredaba članaka 59. i 61. Poslovnika Ustavnog suda Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 29/94), odlučio kao u izreci.

• Objava ove odluke temelji se na odredbi članka 20. stavak 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 13/91).