PREGLED SVIH FINANCIJSKIH I POSLOVNIH TEMA, INTERNET USLUGE Pregled usluga
PREGLED PRAVNE REGULATIVE - AŽURIRANO
Brzi pregled sadržaja propisa. Projekt je nastao za potrebe poslovnih ljudi koji kontinuirano prate pravnu regulativu kako bi se informirali da li je objavljen neki novi propis koji se odnosi na njihovu djelatnost. Radi brzog pregleda, na ovim stranicama nalazi se sažetak sadržaja, a klikom na link može se pregledati originalni izvor i cijeli sadržaj.
web-presuda-zupanijskog-suda-kluy NN 13/2001

• II. Predmet se vraća Županijskom sudu u S. na ponovni postupak.

Stranica 2001-02-13-256 NN 13/2001

• Osporenom presudom Županijskog suda u S. uvažene su žalbe Ministarstva poljoprivrede i šumarstva Republike Hrvatske (u nastavku: Ministarstvo), zastupanog od Državnog pravobrani-teljstva Republike Hrvatske, i umješača na strani tužiteljice, Općinskog državnog odvjetništva u S., te je preinačena presuda Općinskog suda u T., broj: P-117/97 od 14. studenoga 1997. godine.

Internet NN 13/2001

• Drugostupanjski sud utvrdio je »apsolutno« ništavim navedeni kupoprodajni ugovor i aneks ugovoru, jer je prodavatelj kupcu (kupcima) prodao nekretnine koje nisu njegove, budući da su one temeljem zakona vlasništvo Republike Hrvatske. Naime, žalbeni sud smatra da su tuženici morali znati za stupanje na snagu Zakona o šumama (»Narodne novine«, broj 52/90 – pročišćeni tekst) i Zakona o poljoprivrednom zemljištu (»Narodne novine«, broj 34/91), prema kojima je zemljište (koje je predmet kupoprodaje) prešlo u vlasništvo Republike Hrvatske po sili navedenih zakona, iako to nije bilo provedeno u zemljišnim knjigama.

Internet stranice NN 13/2001

• Zbog tog je razloga, prema ocjeni žalbenog suda, došlo do »apsolutne« ništavosti ugovora (uključujući aneks od 14. srpnja 1992. godine), a sve sukladno odredbi članka 103. Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine«, broj 53/91, 73/91, 3/94 i 7/96, u nastavku: ZOO). U točkama II. i III. izreke osporavane presude u tom je smislu utvrđeno da su tuženici (uključujući podnositelja ustavne tužbe) dužni priznati i trpjeti da se iste nekretnine uknjiže u zemljišnim knjigama Općinskog suda u T. u vlasništvu tužiteljice Republike Hrvatske, a da je podnositelj ustavne tužbe dužan isprazniti i predati tužiteljici spornu nekretninu.

Internet stranice NN 13/2001
• Upis u zemljišne knjige proveden je na način da su – na temelju kupoprodajnog ugovora od 27. lipnja 1992. godine, broj: Ov. 302/93, aneksa tom ugovoru od 14. srpnja 1992. godine, broj: Ov.304/93, rješenja Javnog pravobraniteljstva Republike Hrvatske od 3. ožujka 1993. godine, broj: R-739/92, te ugovora o međusobnim odnosima od 5. lipnja 1992. godine, broj: Ov.3228/93, koji se nalaze u zbirci isprava pod brojem: Z-416/93 – čestice zemljišta 315/1/2, 316/2/3 i 317 otpisane i iz dotadašnjeg Z.U. 3171 prenesene u novi Z.U. 5171, a da je u novom Z.U. 5171 na tim česticama uknjiženo pravo vlasnosti na ime Ž. E., podnositelja ustavne tužbe.
Internet stranice NN 13/2001
• Slijedom navedenog, podnositelj smatra da je osporena presuda Županijskog suda u S., kojom su utvrđeni ništavim kupoprodajni ugovor i aneks, donesena pogrešnom primjenom materijalnog prava, što je rezultiralo povredom odredaba članka 3., članka 5. i članka 118., te ustavnih prava propisanih odredbama članka 14. stavka 2., članka 19. stavka 1. i članka 48. Ustava Republike Hrvatske.
Internet stranice NN 13/2001 • U sudskim postupcima koji su prethodili osporavanoj presudi, sudovi su bili dužni potpuno i pravilno utvrditi činjenice vezane uz prethodna dva (kao i ostala relevantna) pitanja i na njih primijeniti mjerodavno materijalno pravo. Ustavni sud, s druge strane, ne ulazeći u utvrđivanje činjeničnog stanja, dužan je uvidom u utvrđenja navedena u obrazloženjima sudskih odluka, ali i analizom cjelokupnog spisa predmeta, uz uvažavanje relevantnih okolnosti slučaja s aspekta zaštite Ustavom utvrđenih sloboda i prava čovjeka i građanina, u ustavnosudskom postupku ocijeniti jesu li osporavanom presudom povrijeđena ustavna prava na koja podnositelj ukazuje u ustavnoj tužbi.
LINK - PREGLED SVIH FINANCIJSKIH I POSLOVNIH TEMA, INTERNET USLUGE Pregled
Informacije NN 13/2001 • Odredbom članka 41. stavka 1. Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća (»Narodne novine«, broj 19/91 i 45/92) propisano je, naime, da prije sklapanja ugovora o prodaji i o davanju u zakup stvari koje se smatraju materijalnim ulaganjem poduzeća, poduzeće je dužno pribaviti suglasnost Javnog pravobraniteljstva Republike Hrvatske, a ugovor na koji Javno pravobraniteljstvo nije dalo suglasnost, nema pravni učinak.
Poslovne stranice NN 13/2001 • Odredbom članka 41. stavka 4. istog Zakona propisano je, nadalje, da je rješenje Javnog pravobraniteljstva Republike Hrvatske, kojim se daje ili uskraćuje suglasnost na sklapanje ugovora o prodaji, konačno, te da protiv njega poduzeće može pokrenuti upravni spor. Zakonodavac je, prema tome, rješenje o davanju ili uskraćivanju suglasnosti utvrdio upravnim aktom.
Pregledi NN 13/2001 • Iz spisa predmeta je razvidno da je, u smislu odredbe članka 41. Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća, tadašnje Javno pravobraniteljstvo Republike Hrvatske naznačenim rješenjem (broj: R-739/92 od 3. ožujka 1993. godine) dalo svoju suglasnost na prodaju spornih nekretnina.
Glasnik NN 13/2001 • Ustavni sud utvrđuje da je, u vrijeme donošenja tog rješenja, kojim nadležno tijelo državne vlasti daje suglasnost na kupoprodajni ugovor i aneks tom ugovoru, već stupio na snagu Zakon o poljoprivrednom zemljištu (1991.), odnosno Zakon o šumama (1990.). U članku 3. Zakona o poljoprivrednom zemljištu bilo je propisano da »na poljoprivrednom zemljištu u društvenom vlasništvu na teritoriju Republike Hrvatske postaje nositelj vlasničkih prava Republika Hrvatska«, a u članku 16. Zakona o šumama bilo je propisano da »šume i šumska zemljišta na teritoriju Republike, osim šuma i šumskog zemljišta u privatnom vlasništvu, jesu u državnom vlasništvu Republike Hrvatske«.
Novo NN 13/2001 • Sukladno tome, Javno pravobraniteljstvo Republike Hrvatske bilo je dužno po službenoj dužnosti paziti na prethodnu činjenicu i, u slučaju utvrđenja da se radi o nekretninama u društvenom vlasništvu, ugovornim stranama uskratiti suglasnost na ugovor o kupoprodaji spornih nekretnina. Uskratom suglasnosti Javnog pravobraniteljstva Republike Hrvatske, podnositelju ustavne tužbe bio bi odbijen njegov zahtjev za upis prava vlasništva u zemljišne knjige, a sam kupoprodajni ugovor ne bi imao pravnih učinaka.
Poslovi NN 13/2001 • Budući da je rješenje tadašnjeg Javnog pravobraniteljstva Republike Hrvatske o suglasnosti na sklopljeni kupoprodajni ugovor u cijelosti kontradiktorno utvrđenjima navedenim u osporavanoj drugostupanjskoj presudi, prema kojoj su se na sporne nekretnine trebali primijeniti navedeni članak 3. Zakona o poljoprivrednom zemljištu odnosno članak 16. Zakona o šumama (jer je to zemljište vlasništvo Republike Hrvatske), to ovaj Sud, s aspekta ocjene ustavnih prava građana koja se štite u ustavnosudskom postupku, smatra neutemeljenim utvrđenje drugostupanjskog suda da »odobrenje Javnog pravobraniteljstva Republike Hrvatske od 3. ožujka 1993. godine ne osnažava apsolutno ništave ugovore, zbog čega ovo odobrenje nadležnog Javnog pravobraniteljstva Republike Hrvatske nije relevantno za ocjenu (ne)valjanosti ugovora zaključenog među tuženim strankama«.
Poticaji NN 13/2001 • Nadalje, uzimajući u obzir prethodno navedene okolnosti, Sud ocjenjuje neprimjerenim konkretnom slučaju stajalište drugostupanjskog suda da su »tuženi za stupanje na snagu navedenih zakona morali znati iako pravo vlasništva na Republiku Hrvatsku nije bilo provedeno kroz zemljišne knjige. Međutim, nepoznavanje prava nikog ne opravdava, čak dapače, nepoznavanje prava škodi«. To pravno načelo drugostupanjski sud je, naime, primijenio samo i isključivo na podnositelja ustavne tužbe, a da ga istodobno nije primijenio i na tijelo državne vlasti (Javno pravobraniteljstvo Republike Hrvatske) kojega to načelo primarno veže, a koje je donijelo rješenje o suglasnosti na kupoprodajni ugovor, unatoč tome što je moralo znati (sukladno maksimi »nepoznavanje prava škodi«) za postojanje članka 3. Zakona o poljoprivrednom zemljištu i članka 16. Zakona o šumama. Ako drugostupanjski sud smatra da je u konkretnom slučaju trebalo primijeniti te odredbe navedenih zakona, onda je u osporavanoj presudi bilo dužno obrazložiti posljedice djelovanja načela »nepoznavanje prava škodi« i u odnosu na donošenje konstitutivnih upravnih akata tijela državne vlasti, ocjenjujući i s tog aspekta valjanost cjelokupnog pravnog posla. Umjesto toga, drugostupanjski sud je paušalno utvrdio da, u cjelokupnom postupku ocjene (ne)valjanosti ugovora, to rješenje Javnog pravobraniteljstva Republike Hrvatske – nije relevantno, jer ono ne može održati na snazi »apsolutno« ništave ugovore.
PRETHODNO - SLJEDEĆA STRANICA IZBOR: Broj 141/08, Broj 98/03, Broj 59/06, Broj 58/02, Broj 70/01, Broj 107/07
LINK - INFORMACIJE ZA PODUZETNIKE, POSLOVNE INFORMACIJE, PONUDA Pregled