• 4. Slijedom izloženog, Ustavni sud Republike Hrvatske je utvrdio da je osporavano rješenje Državnog sudbenog vijeća utemeljeno na mjerodavnim odredbama Ustava, da nije došlo do povrede prava zaposlenika u svezi s radom iz članka 55. Ustava, kao niti prava na socijalnu sigurnost zaposlenih i članova njihovih obitelji iz članka 56. Ustava, na koje podnositeljica žalbom ukazuje, te da je podnesena žalba neosnovana.

• 5. Odluka o objavi (točka II. izreke) temelji se na odredbi članka 28. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99).

• Ustavni sud Republike Hrvatske, u Vijeću petorice za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec, predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, u postupku vođenom u povodu ustavne tužbe M. B. J. iz B., koju zastupa D. K., odvjetnik iz O., na sjednici Vijeća održanoj dana 19. prosinca 2001. godine, jednoglasno je donio

• 1. Pravodobna i dopuštena ustavna tužba podnijeta je protiv presude Županijskog suda u O., broj: Gž-767/01 od 29. ožujka 2001. godine, kojom je odbijena žalba podnositeljice podnijeta protiv presude Općinskog suda u O., broj: P-2479/00 od 17. siječnja 2001. godine. Tom presudom odbijen je tužbeni zahtjev podnositeljice kojim je tražila isplatu dospjelih, a neisplaćenih mirovina za razdoblje od 1. kolovoza 1991. godine do 31. srpnja 1997. godine sa zakonskim zateznim kamatama.

• Navedene povrede obrazlaže neprovođenjem predloženih dokaza u provedenom parničnom postupku, te navodi da je sud pogrešno, kao jedini dokaz, uzeo rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe V., a koje da ne može biti dokaz u konkretnom parničnom postupku. Smatra da o činjenicama koje se dokazuju ispravama, kada su u pitanju rješidbe upravnih tijela ili tijela s javnim ovlastima, može svjedočiti samo izreka odluke, a ne i njezino obrazloženje.

• 3. Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev podnositeljice, jer je ocijenio da je nespornim tijekom provedenog upravnog postupka utvrđeno da je podnositeljica za vrijeme boravka na okupiranom dijelu područja Republike Hrvatske primala mirovinu od tzv. »parafonda«, a akt na temelju kojeg je podnositeljica primala mirovinu u spornom periodu konvalidiran je sukladno odredbama Zakona o konvalidaciji (»Narodne novine«, broj 104/97). Sud je utvrdio nespornim da je podnositeljici rješenjem upravnog tijela od 9. kolovoza 1999. godine utvrđena obustava prava na isplatu obiteljske mirovine. Istim rješenjem je odbijen njezin zahtjev za isplatu starosne mirovine za razdoblje od 1. rujna 1991. do 30. lipnja 1997. godine iz razloga što je za to razdoblje primala mirovinu od tzv. »parafonda«. Protiv navedenog rješenja podnositeljica nije pokrenula upravni spor, tako da je to rješenje postalo i konačno i pravomoćno.