• Među korisnicima obiteljske mirovine istog je dana bilo 1 473 korisnika koji su tu mirovinu ostvarili nakon smrti korisnika invalidske mirovine ili smrti osiguranika, a kod kojih je uzrok invalidnosti ili smrti bila ozljeda na radu ili profesionalna bolest (0,6% od ukupnog broja korisnika obiteljskih mirovina). Mjesečni troškovi isplate tih mirovina su oko 1,6 milijuna kuna, a što čini oko 0,1% mjesečnih mirovinskih izdataka.

• Stoga se u Hrvatskoj nepostojanje posebnog sustava osiguranja za slučaj ozljede na radu i profesionalne bolesti uglavnom može opravdati činjenicom da bi utemeljenje posebnoga sustava bilo skuplje rješenje od postojeće uklopljenosti toga osiguranja u opći sustav. Utemeljenje posebnog sustava tražilo bi i odvajanje stope doprinosa za opće mirovinsko osiguranje od osiguranja za ozljede na radu i profesionalne bolesti. Pored toga, trebalo bi uvesti diferencirane stope doprinosa visina kojih bi ovisila o učestalosti ozljeđivanja na radu i profesionalnog obolijevanja osiguranih osoba. Pri tome treba voditi računa da diferencirane stope doprinosa značajno otežavaju jedinstvene i jednostavne postupke obračuna, naplate i kontrole naplate doprinosa te da se mogu negativno odraziti na stopu naplate doprinosa.

• Međutim, pri razmatranju pitanja uvođenja posebnog sustava osiguranja za slučaj ozljede na radu i profesionalne bolesti treba voditi računa i o činjenici da ti uzroci mogu dovesti i do nastupa osiguranih rizika u zdravstvenom osiguranju. Prema propisima važećim do 31. prosinca 2001. u zdravstvenom osiguranju postojala je samo obveza poslodavaca da se osiguraju (st. 2. čl. 51. Zakona o zdravstvenom osiguranju - pročišćeni tekst - Narodne novine, br. 1/97) kod privatnih nositelja osiguranja za slučaj privremene nesposobnosti za rad i liječenja uzrokovanog profesionalnom bolešću ili ozljedom na radu. HZZO je isplaćivao naknade osiguranicima i namirivao troškove liječenja osiguranika oboljelih od profesionalnih bolesti odnosno ozljeđenih na radu, a nakon toga se HZZO regresirao od poslodavaca, odnosnoodnosno osiguravatelja kod kojih su se ti poslodavci osigurali. Bila tala pojava neosiguravanja poslodavaca za slučaj ozljede na radu i profesionalne bolesti te učestali sporovi u svezi s regresom HZZO od poslodavaca i osiguravatelja. Zakonom o zdravstvenom osiguranju (Narodne novine, br. 94/01) uveden je posebni doprinos za zdravstveno osiguranje za rizike profesionalnih bolesti i ozljede na radu (stopa je iznosila 0,47%, od 1. siječnja 2003. iznosi 0,50%). Ta se sredstva vode kao poseban fond iz kojeg se stimuliraju obveznici čiji su doprinosi uplaćeni u prethodnoj godini dvostruko veći od izdataka za osigurane rizike, i suprotno, povećava se stopa doprinosa za obveznike za koje su utvrđeni izdaci dvostruko veći od uplaćenih.

• HZMO je jedini nositelj javnog i tekuće financiranog mirovinskog sustava u Republici Hrvatskoj. Nakon uspostave drugog dijela mirovinskog sustava postepeno će se smanjivati razina prava koje će osiguranici ostvarivati iz toga sustava, ali će on i dalje ostati izuzetno važnim čimbenikom ukupnog mirovinskog sustava.

• U Zavodu se vode tri osnovne baze podataka (osiguranici, umirovljenici i obveznici uplate doprinosa). Dio djelatnosti Zavoda je automatiziran, međutim postoje poslovni procesi koji nisu na zadovoljavajući način automatizirani (primjenom informatičko-tehnološke potpore). Najvažnije evidencije temeljile su se na godišnjem izvješćivanju. Značajni su bili problemi naplate i kontrole naplate doprinosa (stopa naplate doprinosa iznosila je oko 83 posto). Izmjenom poreznih propisa objedinjena je naplata (osim doprinosa za drugi dio mirovinskog sustava koje prikuplja REGOS ) i kontrola svih doprinosa u poreznim upravama, što je povećalo naplatu doprinosa, ali je ona još uvijek nezadovoljavajuća. Evidencije imovine i financijskih tokova prilično su nesređene što otežava moderno i efikasno upravljanje raspoloživim resursima.

• Pri odlučivanju o pravima iz mirovinskog osiguranja (naročito onima koja se odnose na invalidnost) relativno se dugo čeka na donošenje