PREGLED SVIH FINANCIJSKIH I POSLOVNIH TEMA, INTERNET USLUGE 
PREGLED PRAVNE REGULATIVE - AŽURIRANO
Brzi pregled sadržaja propisa. Projekt je nastao za potrebe poslovnih ljudi koji kontinuirano prate pravnu regulativu kako bi se
informirali da li je objavljen neki novi propis koji se odnosi na njihovu djelatnost.
Radi brzog pregleda, na ovim stranicama nalazi se sažetak sadržaja, a klikom na link može se pregledati originalni izvor i cijeli sadržaj.
NN 97/2003 • Tijekom 2001. stvorene su pretpostavke za uvođenje drugog i trećeg dijela mirovinskog sustava od 1. siječnja 2002. Te pretpostavke obuhvaćaju utemeljenje Središnjeg registra osiguranika (REGOS), Agencije za nadzor mirovinskih fondova i osiguranja (HAGENA), licenciranje nositelja osiguranja i sl. Utemeljenje REGOS-a i Agencije izuzetno je značajan i zahtjevan posao, jer je o njegovom uspješnom dovršenju ovisilo i uspješno funkcioniranje novog sustava. Njegovo uvođenje tražilo je vrlo složenu podzakonsku regulativu koja je morala urediti različita pitanja u svezi s provođenjem i nadzorom ovoga osiguranja. U državnom proračunu osiguravaju se sredstva za financiranje tranzicijskog troška.
NN 97/2003 • Radi provedbe tih zadataka REGOS je pripremio bazu podataka svih osiguranika, te propisao oblik i strukturu obrazaca za mjesečno obavještavanje. Ranije su poslodavci HZMO mjesečno izvještavali samo o ukupno uplaćenim doprinosima i o ukupnom broju zaposlenih, a tek na kraju godine bili su obavezni pripremiti M-4 obrasce koji za svakog zaposlenika pokazuju isplaćene plaće. Takav sustav izuzetno je netransparentan, a njegova kontrola izrazito je teška. Postojanje osobnih računa na koje se jednom mjesečno knjiže doprinosi implicira i postojanje mjesečne informacije o visini bruto plaće i uplaćenog doprinosa za svakog zaposlenog. Poslodavci obvezno svaki mjesec Registru dostavljaju informaciju o visini uplaćenog doprinosa za svakog zaposlenika posebno.
NN 97/2003 • Druga izuzetno važna institucija za uspješno funkcioniranje novog sustava je Agencija za nadzor mirovinskih fondova i osiguranja. Radi se o regulatornoj i nadzornoj instituciji novog sustava. Jedan od zadataka Agencije je definiranje postupaka i izrada potrebnih regulativa kojima se preciznije uredio dio financijskog tržišta na kojem su subjekti privatna mirovinska društva i mirovinska osiguravajuća društva.
NN 97/2003 • Podzakonski propisi koje donosi Agencija uključuju pravilnike o autorizaciji i licenciranju mirovinskih društava, računovodstvu mirovinskih društava, marketingu mirovinskih fondova, ulaganjima, vrednovanju imovine fondova itd.
NN 97/2003 • U pripremama za uvođenje kapitaliziranih dijelova novog mirovinskog sustava provedeni su odgovarajući edukacijski, informativni i istraživački programi. Osim zakonom propisanih tečajeva za specifične kategorije sudionika u sustavu (npr. za članove uprava mirovinskih društava), provedena je i široka edukacija stanovništva. Time se osiguranicima pomoglo u donošenju na točnim informacijama utemeljenih odluka o izboru mirovinskog fonda i sl. Informativne i edukacijske programe treba i nadalje temeljiti na istraživanju tržišta koje će pokazati u kojoj mjeri stanovništvo poznaje i razumije sustav, te na koji je način najprikladnije javnost upoznati s novim mirovinskim sustavom i njegovim značajkama. Posebno je bilo važno izvršiti ispitivanja fokusnih grupa (npr. osoba u dobi od 40 do 50 godina koje same odlučuju o svojem sudjelovanju u drugom dijelu mirovinskog sustava).
NN 97/2003 • Nakon što je uveden drugi dio mirovinskog sustava potrebno je analizirati njegove učinke, a naročito očekivanu razinu mirovina iz tog sustava. U svezi s tim trebat će po potrebi provesti odgovarajuće prilagodbe radi osiguravanja odgovarajuće razine mirovina. To se može postići promjenom osnovne mirovine ili povećanjem stope doprinosa koja se uplaćuje u drugi dio mirovinskog sustava (sava (sada iznosi 5% bruto plaće odnosno osnovice osiguranja), s tim da svaki od navnačina ima različite financijske efekte. Promjenom osnovne mirovine mogu se postići bolji i predvidiviji učinci (u odnosu na usklađenost razine mirovina iz različitih sustava), uz manje izdatke za državni proračun slijedećih dvadesetak godina, nego povećanjem stope doprinosa za drugi dio mirovinskog sustava.
NN 97/2003 • Potrebno je pripremiti reorganizaciju HZMO-a. Dio te reorganizacije mora se odnositi na usklađivanje položaja HZMO-a s činjenicom postojanja drugog i trećeg dijela mirovinskog sustava. U svezi s tim došlo je do naročito značajnih promjena u oblasti prikupljanja doprinosa i evidentiranja podataka o osiguranicima. Naime, nakon što je REGOS preuzeo poslove mjesečnog prikupljanja i evidentiranja podataka o doprinosima i plaćama, a Ministarstvo financija razvilo funkciju kontrole naplate doprinosa, u značajnoj se mjeri mijenja funkcija HZMO-a u tim područjima. Iako će promjena položaja HZMO-a u hrvatskom mirovinskom sustavu nesumnjivo utjecati na njegovu organizaciju i način upravljanja, potrebno je i neovisno od ovih organizacijskih promjena poduzeti mjere za unapređenje upravljanja HZMO-om.
LINK - PREGLED SVIH FINANCIJSKIH I POSLOVNIH TEMA, INTERNET USLUGE
NN 97/2003 • U strateškom smislu potrebno je nastaviti s unapređenjem objedinjenog sustava obračunavanja, naplate i kontrole naplate doprinosa. To zahtjeva usklađene djelatnosti s Ministarstvom financija, Hrvatskim zavodom za zdravstveno osiguranje, Hrvatskim zavodom za zapošljavanje i REGOS-om u cilju uspostave jedinstvenog sustava obračuna, naplate i kontrole naplate doprinosa i poreza. U cilju objedinjavanja naplate doprinosa bilo je potrebno izjednačiti definicije osnovica od kojih se naplaćuju doprinosi i izbjegavati izuzetke koji onemogućavaju primjenu standardiziranih i automatiziranih postupaka. Prigodom definiranja osnovice za naplatu doprinosa obuhvaćeni su oblici rada (npr. na temelju ugovora o djelu) na temelju kojih se ostvaruju značajni dohoci, koji ranije nisu bili obuhvaćeni plaćanjem doprinosa. U svezi s ovim pitanjem također su usklađeni i uvjeti za stjecanje određenih prava (npr. kriterij tko se smatra nezaposlenim s kriterijem tko mora plaćati doprinose za mirovinsko osiguranje). Cilj je postići ažurnost (na mjesečnoj razini) u prikupljanju i unosu podataka o prihodima obveznika te najvišu moguću razinu vjerodostojnosti evidentiranih podataka.
NN 97/2003 • Zakonom o doprinosima za obvezna osiguranja, koji se primjenjuje od 1. siječnja 2003. kao i promjenama zakona koji uređuju mirovinsko i zdravstveno osiguranje te osiguranje za slučaj nezaposlenosti, stvorene su zakonske pretpostavke za postizanje gore n
NN 97/2003 • S obzirom da je izvorna i temeljna funkcija HZMO provođenje mirovinskog osiguranja na temelju tekućeg financiranja, on nije ni organizacijski niti na bilo koji drugi način osposobljen za upravljanje relativno velikim i nesređenim portfeljem u kojem se nalaze dionice i udjeli trgovačkih društava. U dosadašnjem upravljanju tim portfeljem više su dolazili do izražaja politički i socijalni nego gospodarski kriteriji upravljanja. Organizacijska struktura upravljanja nije bila, osim u pogledu manjeg dijela portfelja koji je uključen u Kapitalni fond i kojim upravlja HMID, prilagođena tržišnim uvjetima privređivanja i upravljanja portfeljem. Čak i u odnosu na taj dio portfelja postoje značajni problemi uzrokovani nerazvijenošću hrvatskog financijskog tržišta (nedostatak dionica koje kotiraju na burzi). Problem upravljanja portfeljem, koji je značajno opterećivao upravljačku strukturu HZMO-a i onemogućavao je da se bavi problemima unapređenja upravljanja mirovinskim sustavom tekućeg financiranja, manje je izražen nakon ugovorenog prijenosa upravljanja tim portfeljem na HFP. Potrebno je pratiti učinke odabranog pristupa upravljanja portfeljem HZMO-a i realizaciju modela privatizacije državnog portfelja prema Zaključku Vlade RH donesenog 22. veljače 2001. u cilju restrukturiranja portfelja i prodaje dijela za koji se ocijeni da nije u dugoročnom interesu držati ga u vlasništvu države odnosno HZMO-a.
NN 97/2003 • Probleme netransparentnosti i dvojbene pravednosti socijalne redistribucije u mirm sustavu tekućeg pokrića najbolje bi bilo riješiti uvođenjem osnovnog (nultog) dijela socijalne sigurnosti za starost. Taj dio mirovinskog i socijalnog sustava trebao bi se financirati iz državnog proračuna. Iznos mirovine iz toga dijela mirovinskog sustava određivao bi se u odnosu na prosječnu bruto plaću i godine mirovinskog staža. Pri određivanju visine te mirovine ne bi bila odlučna primanja osiguranika tijekom razdoblja gospodarske aktivnosti, veća samo trajanje te aktivnosti (time se osiguranici potiču na što dužu gospodarsku aktivnost i legalizaciju postojeće neregistrirane /”sive”/ gospodarske aktivnosti). Među mirovinama bi se pravila razlika s obzirom na vrstu mirovine (primjenom mirovinskog faktora). Korisnicima prijevremene starosne mirovine od države zajamčena mirovina (najniža mirovina) bi se umanjivala. Međutim, mogao bi postojati i najniži iznos mirovine na koju ima pravo svaki osiguranik (eventualno i svaki građanin), a iznos koje ne bi ovisio o trajanju osiguranja (gospodarske aktivnosti). Tako određeni iznos mirovine štitio bi od siromaštva osobe koje su razmjerno kratko vrijeme bile osigurane ili su za vrijeme osiguranja ostvarivale izrazito niske prihode. Razina mirovine (u skladu sa sadašnjim zakonskim rješenjima i dalje je nazivamo najnižom mirovinom) trebala bi biti takva da osigura osnovnu razinu socijalne sigurnosti za starost. Stjecanje prava na najnižu mirovinu, u dijelu u kojem ta mirovina ne bi ovisila o prethodnom trajanju osiguranja, moglo bi se uvjetovati razinom prihoda koja je niža od propisanog imovinskog cenzusa.
NN 97/2003 • U svezi s najnižom mirovinu u kratkom je roku potrebno riješiti tri problema. Prvo, u formulu za izračun najniže mirovine uključen je polazni faktor i time se osigurava umanjenje te mirovine u slučaju odlaska u prijevremenu starosnu mirovinu što je provedeno Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o mirovinskom osiguranju koji se primjenjuje od 18. prosinca 2002. ("Narodne novine", broj 147/02). Tako je umanjenje najniže mirovine jednako umanjenju koje se inače primjenjuje pri izračunu prijevremene starosne mirovine. Ova promjena osim što unapređuje socijalnu pravednost mirovinskog sustava poboljšava i njegovu financijsku održivost.
NN 97/2003 • Treće, financiranje najniže mirovine trebalo bi što prije prebaciti na državni proračun. S obzirom na još uvijek ne preveliki broj korisnika najniže mirovine (62 191 korisnika u prosincu 2001.) i relativno mala sredstva koja su se koristila radi financiranja tih mirovina (oko 21 milijun kuna mjesečno ili 260 milijuna kuna godišnje, a ti izdaci imaju najveću stopu rasta), prebacivanje ovih mirovina na financiranje iz državnog proračuna moglo bi se ostvariti bez povećanja ukupnog financiranja mirovinskog sustava iz državnog proračuna. Naime, za navedeni iznos mogao bi se umanjiti transfer koji će HZMO u narednim godinama ostvarivati iz državnog proračuna na osnovu pokrivanja gubitaka. Treba napomenuti da bi se na financiranje iz državnog proračuna prebacila samo najniža mirovina (ostvaruje se od 1. siječnja 1999.), a ne i minimalne mirovine i zaštitni dodaci koje su ostvarili osiguranici koji su mirovine ostvarili do kraja 1998. Ovim promjenama unaprijedila bi se pravednost i financijska održivost mirovinskog sustava. Pored toga, prebacivanje najniže mirovine na financiranje iz državnog proračuna dugoročno bi omogućilo smanjenje stope doprinosa za mirovinsko osiguranje te time rasterećenje troškova radne snage. Naime, s vremenom će se povećavati broj korisnika najniže mirovine i troškovi državnog proračuna za tu namjenu. Ovisno o postepenom povećanju izdvajanja državnog proračuna za financiranje najnižih mirovina, mogla bi se smanjivati stopa doprinosa za mirovinsko osiguranje. Konačno, financiranje socijalno motiviranih najnižih mirovina iz državnog proračuna omogućilo bi da u prvom dijelu mirovinskog sustava postane razvidno koji dio mirovine se ostvaruje na temelju uplaćenih doprinosa, a koji na temelju solidarnosti (ali ne samo osiguranika nego svih poreznih obveznika).
NN 97/2003 • Dugoročno, najniža mirovina mogla bi postati osnovno socijalno primanje u starosti na koje imaju pravo svi državljani, pa bi ta mirovina imala obilježja nacionalne (državne) mirovine. Iako bi se financirala iz državnog proračuna, njezina isplata mogla bi se zadržati u okviru javnog i tekuće financiranog dijela mirovinskog sustava (prvog dijela mirovinskog sustava). Međutim, postoji i moji i mogućnost njezinog izdvajanja u posebni (“nulti”) dio mirovinskog sustava ili je u sustav socijalne skrbi. Odluka o tome tko će administrirati i isplaćivati tako uređenu najnižu mirovinu trebala bi, prije svega, ovisiti o tome hoće li se stjecanje najniže mirovine uvjetovati imovinskim cenzusom. Tako zamišljena najniža mirovina imala bi supsidijarno značenje te bi osiguravala socijalnu sigurnost onim osiguranicima koji zbog malih primanja ne ostvaruju dostatna mirovinska primanja iz ostalih dijelova mirovinskog sustava. Međutim, kao što smo to već naprijed spomenuli, postoji i mogućnost uvođenja nekog mirovinskog primanja kojim bi se posebno štitili osiguranici s kratkim trajanjem gospodarske aktivnosti (to naročito s obzirom na činjenicu da se može očekivati porast broja osiguranika koji će imati isprekidana i kratka trajanja gospodarske aktivnosti). Taj se problem može riješiti i uvođenjem najnižeg iznosa najniže mirovine, a koji iznos neće ovisiti o trajanju gospodarske aktivnosti. Pitanje prihvatljivosti imovinskog cenzusa kao uvjeta za stjecanje prava na tako određeni iznos najniže mirovine posebno je značajno.
PRETHODNO - SLJEDEĆA STRANICA 
IZBOR:
Broj 113/08, Broj 17/01,
Broj 16/05, Broj 4/09,
Broj 69/09, Broj 14/06
LINK - POSLOVNI SAVJETI, PRAVNA POMOĆ, IDEJE ZA NOVI POSAO