• Procjena kakvoće šumskih tala utvrđena je bodovanjem trajnih svojstava njihove plodnosti: mehanički sastav, struktura, propusnost za vodu, dubina te sadržaj humusa i hraniva. Na osnovi toga, šumska tla Hrvatske su iznad prosječnog boniteta. Na približno 85% hrvatskih šumskih površina, ona imaju visok proizvodni potencijal. Čest i utjecajan uzrok oštećenja šumskih tala u mediteranskom prostoru su šumski požari. Tijekom 1996. godine ukupno je registrirano 3.129 požara na otvorenom prostoru s ukupnom spaljenom površinom od 28.955 ha. U odnosu na prethodnu godinu, broj požara je povećan za 1.307, odnosno 71,2%, a ukupna spaljena površina veća je za 19.879 ha, odnosno 21,9%. Ukupno 990 požara odnosi se na požare šuma i šumskih tala, a spaljena je površina od 15.350 ha. Na priobalnom području (obalni, priobalni i otočni dio) bilo je 448 požara odnosno 45,2%, sa spaljenim površinama od 4.812 ha odnosno 31,3% od ukupne spaljene površine. Istraživanja i provjereno iskustvo pokazuju da požar umanjuje plodnost tla (pad organskih tvari, prekid biološkog kruženja elemenata i drugo), a povećava njegovu podložnost eroziji. Sva tla nisu jednako osjetljiva na ta oštećenja. Sustavno praćenje promjena kakvoće tala kao posljedice požara u Hrvatskoj tek treba utemeljiti.

• Zaštita tla do sada je provedena mjerama zaštite okoliša koje su rezultat procjene utjecaja na okoliš objekata i zahvata za koje je rađena Studija utjecaja na okoliš. To je regulirano Zakonom o prostornom uređenju ("Narodne novine"30/94) i Uredbom o procjeni utjecaja na okoliš ("Narodne novine" 34/97, 57/96). Pročišćeni tekst Zakona o poljoprivrednom zemljištu ("Narodne novine"54/94) sadrži poglavlje o zaštiti tla odnosno zaštiti poljoprivrednog zemljišta, gdje je propisana zaštita poljoprivrednog zemljišta od prenamjene i štetnih tvari, korištenje poljoprivrednog zemljišta sa ciljem održavanja sposobnosti za poljoprivrednu proizvodnju, propisivanje agrotehničkih mjera po potrebi promjene namjene poljoprivrednog zemljišta i naknada za raspolaganje poljoprivrednim zemljištem u vlasništvu države i naknada nadzora koje provodi državna poljoprivredna inspekcija, zaštita zemljišta od štetnih tvari, korištenje zemljišta u nepoljoprivredne svrhe, mjere zaštite od požara, održavanje kultura za zaštitu od erozije te korištenje kredita. Pravilnik o zaštiti poljoprivrednog zemljišta od onečišćenja štetnim tvarima ("Narodne novine"15/92) određuje koje se tvari smatraju štetnim za poljoprivredno tlo, određuje dozvoljene količine štetnih tvari u tlu, mjere za sprečavanje onečišćenja i kontrolu onečišćavanja tla s ciljem da se poljoprivredno tlo zaštiti od kemijske i biološke degradacije te održi u stanju koje ga čini povoljnim staništem za proizvodnju zdravstveno ispravne hrane.

• Poradi očuvanja tala Hrvatske kao osnovnog nacionalnog dobra, potrebno je uspostaviti sustav kojim bi se prikupile precizne informacije o stanju tala i utjecaju prirodnih čimbenika i ljudskih aktivnosti na tlo, kao i o procesima oštećenja i onečišćenja

• Kras: Kras je sklop površinskih i podzemnih pojava razvijenih djelovanjem fizičkih i kemijskih čimbenika prirodnih počela, pretežito vode, na karbonatni dio zemljine kore, koji se najčešće javlja u obliku taložnih stijena vapnenca i dolomita. Karbonatne stijene u kojima se razvio kras prekrivaju u Republici Hrvatskoj površinu od 29.356 km2, odnosno 52% njene kopnene površine, što predstavlja najznačajniju prirodnu podlogu hrvatskog okoliša. S obzirom na dominantni tip reljefa, Hrvatska predstavlja zemlju klasičnog krasa, odnosno Hrvatska je "locus typicus"za kras. Područje hrvatskog krasa, iako jedinstvene geološke podloge, hidrološkog i hidrogeološkog modela stvaranja, u svojim podcjelinama krije vrlo raznolike krajobrazne rijetkosti, za koje je proces vrednovanja i zaštite rezultirao zakonskom i fizičkom zaštitom mnoštva lokaliteta hrvatskog krasa. Ukupno je na području hrvatskog krasa zaštićeno 185 objekata, što iznosi 58% od ukupne zaštićene površine Republike Hrvatske. Iako su prirodna dobra relativno skromna, biološka raznolikost kraških ekosustava je izrazita i posljedica je lokalnih svojstava izdvojenih ekotopa, čije se kategorije kreću od visokoplaninskih, preko morskih i vodenih do speleoloških. Posebno su zanimljiva staništa kraškog podzemlja, gdje je otkrivena i značajna skupina hrvatskih endema.

• Uz mjere zaštite uobičajene u cjelokupnoj prirodi, zaštita krasa se zasniva još i na zaštiti njegovih posebnosti. Osnova je zaštite krasa stvaranje svijesti o krhkosti njegovih ekosustava te poznavanje i striktno poštivanje svih prirodnih procesa koji su djelovali ili djeluju u njegovu stvaranju i funkcioniranju. Kritični elementi kraških ekosustava su fitocenoze i vode, tako da je osnova zaštite krasa zaštita kraških fitocenoza i površinskih, a posebno podzemnih voda. To podrazumijeva čuvanje, njegu i proširivanje ploha autohtonog raslinja, zbog održavanja osnovnog procesa okršavanja te sprečavanja erozije tla. Pri akcijama pošumljavanja treba se savjetovati s botaničarima, kako bi se sadile autohtone, a ne brzorastuće biljne vrste. Zaštita vode u krasu mora se provoditi na kompletnoj kraškoj plohi, a izrazito intenzivno u blizini hidroloških objekata ili u zonama iznad podzemnih tokova. Takve lokalitete i speleološke pojave treba fizički štititi postavljanjem odgovarajućih prepreka, kao što su vrata na ulazima speleoloških objekata ili rampe na odvojcima u šumske ceste, kako bi se spriječilo odlaganje otpada. Ponore i ponorske zone treba štititi od stvaranja naplavina i mogućnosti začepljenja, a posebne zaštitne mjere treba provoditi pri hidrotehničkim zahvatima. Uređivanje speleoloških pojava treba biti načinjeno isključivo temeljem poznavanja njihove ekološke elastičnosti, kako bi doseg zahvata bio u području prihvatljivosti. Općenito, najbolji način zaštite prirodnih, a posebno kraških ekosustava je poduzimanje zahvata u prirodi koje nam ona sama dozvoli tijekom mjerenja svojstava pojedinih lokaliteta odnosno studiozno provedenog postupka procjene utjecaja na okoliš planiranog zahvata.

• Vode na kopnu: Prema Zakonu o vodama ("Narodne novine"br. 107/95), područje Republike Hrvatske je podijeljeno na četiri vodna i jedno slivno područje. Slivno područje Dunava na području Republike Hrvatske, sada ima veliki gospodarski značaj. Istodobno, bitne zalihe vode nalaze se na urbano, industrijski i uopće gospodarski najrazvijenijim i najopterećenijim područjima (tzv. vruće točke). Pri tom se, s obzirom na raspoloživa dobra, geofizički položaj i političko ustrojstvo Republike Hrvatske može očekivati dalji intenzivni razvoj industrije, prometa i poljoprivrede, a za to je potrebno, između ostalog, osigurati i neophodne dodatne količine vode.