• 1. Podnositeljica je dana 10. ožujka 2004. godine, na temelju ovlaštenja sadržanog u članku 98. stavku 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnijela žalbu protiv odluke Državnog sudbenog vijeća broj: Sp-3/03 od 12. prosinca 2003. godine.

• Osporenom odlukom žaliteljica je oglašena odgovornom za počinjenje stegovnog djela propisanog odredbama članka 20. stavka 2. točke 2. Zakona o Državnom sudbenom vijeću (»Narodne novine«, broj 58/93., 49/99., 129/00.), pa joj je na temelju članka 21. stavka 1. točke 2. istog zakona izrečena novčana kazna oduzimanja 1/3 plaće ostvarene u prethodnom mjesecu, kroz razdoblje od šest (6) mjeseci.

• 2. Žaliteljica ističe da je osporenom odlukom počinjena bitna povreda postupka, jer da je izreka odluke proturječna razlozima odluke te da nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama. Smatra da je trebalo obrazložiti u čemu se sastoji neprimjerenost dužine rokova, razloge za odgađanje i ostale argumente navedene za utvrđenje da je žaliteljica neuredno obnašala sudačku dužnost. Detaljno obrazlaže opravdanost svog postupanja koje je ocijenjeno neurednim obnašanjem njezine sudačke dužnosti. Smatra da bi se, s obzirom na istaknute olakotne okolnosti i s blažom stegovnom kaznom mogla postići svrha vođenja stegovnog postupka.

• Žaliteljica predlaže uvažiti žalbu, ukinuti osporenu odluku i vratiti predmet prvostupanjskom tijelu na ponovno razmatranje odnosno, podredno, preinačiti odluku i ublažiti izrečenu kaznu.

• 4. U stegovnom postupku Državno sudbeno vijeće utvrdilo je u 17 točaka kaznene predmete u kojima žaliteljica neopravdano nije obnašala ili je neuredno obnašala sudačke dužnosti. Državno sudbeno vijeće je utvrdilo da se neuredno obnašanje sudačke dužnosti, pri postupanju u označenim predmetima, očitovalo u neprimjereno dugim vremenskim razdobljima, u velikom broju slučajeva i u vremenskom razdoblju dužem od dvije godine, pri zakazivanju glavnih rasprava i pored činjenice što je prijetilo nastupanje zastare kaznenih postupaka te je tako glavna rasprava bila određena i samo dan prije nastupa apsolutne zastare kaznenog progona. Očitovalo se i u neopravdanom nezakazivanju glavne rasprave na zamolbu odvjetnika jedne od stranaka, iako je sam kazneni postupak bio pokrenut.

• Državno sudbeno vijeće je, uz činjenice utvrđene temeljem objektivnih izvješća, kako o pojedinačnom radu sutkinje, tako i o ocjeni koju je dobila za 2000. godinu, imalo u vidu i ostale navode koji proizlaze iz njezine obrane, a to je činjenica velikog opterećenja i sutkinje i ostalih sudaca Općinskog suda u Rijeci brojem i težinom kaznenih postupaka. Međutim, zaključak je Državnoga sudbenog vijeća da navedene činjenice ne mogu opravdati neuredno obnašanje sudačke dužnosti u kaznenim predmetima navedenima u osporenoj odluci. Navedene činjenice Državno sudbeno vijeće cijenilo je kao olakotne okolnosti u izricanju stegovne kazne.