PREGLED SVIH FINANCIJSKIH I POSLOVNIH USLUGA, INTERNET USLUGE
PREGLED PRAVNE REGULATIVE - AŽURIRANO
Brzi pregled sadržaja propisa. Projekt je nastao za potrebe poslovnih ljudi koji kontinuirano prate pravnu regulativu kako bi se
informirali da li je objavljen neki novi propis koji se odnosi na njihovu djelatnost.
Radi brzog pregleda, na ovim stranicama nalazi se sažetak sadržaja, a klikom na link može se pregledati originalni izvor i cijeli sadržaj.
NN 156/2004 • Upravna tijela i sud, na temelju rješenja Komisije za carinske prekršaje Carinarnice Koprivnica, broj: 03-P-685/98 od 27. travnja 1999. godine, utvrdili su da su carinski obveznik, trgovačko društvo IV E. d.o.o. I. i odgovorna osoba, počinili prekršaj iz članka 342. stavka 1. točke 1. Carinskog zakona te im je uz kaznu izrečena i mjera naplate vrijednosti robe i provođenje postupka naplate razlike carine. Nadalje su utvrdili da je plaćanje carine za predmetni uvoz robe bilo garantirano pismenom garancijom Z. b. izdanom podnositelju za namirenje dospjelih svota carine i drugih opterećenja pri uvozu robe čija je osnova (uvoz) nastao u razdoblju od 1. siječnja 1997. do 31. prosinca 1997. godine.
NN 156/2004 • U bitnome smatra da upravna tijela nisu mogla izvršiti naknadnu naplatu carinskog duga temeljem članka 362. Carinskog zakona, jer je u tom članku taksativno navedeno u kojim slučajevima se po službenoj dužnosti može pokrenuti naplata carinskog duga, a carinski prekršaj iz članka 342. stavka 1. točke 1. Carinskog zakona nije jedan od tih slučajeva.
NN 156/2004 • Nadalje smatra da se dužni iznos carine nije mogao naplatiti iz garancije otpremnika, budući da je garancija važila do 31. prosinca 1997., pa naknadna naplata carinskog duga, nastalog na temelju kasnije donijetih rješenja, nije »pokrivena« danom garancijom. Ističe da je takvo stajalište zauzela i Carinska uprava Republike Hrvatske u rješenjima koja dostavlja u privitku ustavne tužbe.
NN 156/2004 • Predlaže da Sud usvoji ustavnu tužbu i poništi osporenu presudu i rješenja.
NN 156/2004 • Slijedom navedenog rješenja, prvostupanjsko upravno tijelo je po službenoj dužnosti temeljem članka 362. stavka 1. Carinskog zakona, provelo postupak te donijelo osporeno rješenje kojim se nalaže tvrtki IV E. d.o.o. I. platiti razliku manje plaćene carine za robu uvezenu po carinskoj deklaraciji, broj: 13264 od 28. listopada 1997. godine, te je riješeno da će se, u slučaju da se naplata ne izvrši prinudnim putem, dužni iznos naplatiti iz garancije otpremnika.
NN 156/2004 • Rješavajući o žalbi podnositelja drugostupanjsko upravno tijelo zauzelo je stajalište da je osnova za naplatu carine za uvezenu robu nastala po uvoznoj carinskoj deklaraciji iz 1997. godine, te da garancija otpremnika priložena uz uvoznu carinsku deklaraciju osigurava naplatu carinskog duga u cijelosti za uvezenu robu bez obzira što je prilikom carinjenja priložen račun na umanjenu vrijednost robe.
NN 156/2004 • To stajalište Upravni sud smatra pravilnim. Pritom ističe da osnova za naplatu carine nije rješenje o prekršaju nego uvoz robe po predmetnoj uvoznoj carinskoj deklaraciji, ali u visini prave vrijednosti robe naknadno utvrđenoj u zakonito provedenom postupku. Garancija banke osigurava cjelovito namirenje tih obveza. Prema stajalištu Upravnog suda rješenje o prekršaju bilo je samo temelj za pokretanje postupka naplate carine po službenoj dužnosti temeljem članka 362. Carinskog zakona.
LINK - PREGLED SVIH FINANCIJSKIH I POSLOVNIH USLUGA, INTERNET USLUGE
NN 156/2004 • Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično i u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama, ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela.
NN 156/2004 • Tijekom ustavnosudskog postupka, Ustavni sud je utvrdio da podnositelju nisu povrijeđena navedena ustavna prava. Podnositelj je, nezadovoljan rješenjima upravnih tijela, pokrenuo upravni spor pred nadležnim sudom, a Upravni sud je, provodeći kontrolu zakonitosti pojedinačnih akata, postupao sukladno mjerodavnim zakonskim odredbama. Ocijenivši da je u prethodno provedenim postupcima činjenično stanje pravilno utvrđeno, te da je pravilno primijenjeno materijalno pravo, Upravni sud je, odbijajući tužbu podnositelja, za svoja utvrđenja dao jasne razloge, očitovavši se pritom o svim navodima podnositeljeve tužbe.
NN 156/2004 • Osvrćući se na navode ustavne tužbe vezano za postupak naplate carine temeljem članka 362. Carinskog zakona u konkretnom slučaju, potrebno je istaći da članak 362. Carinskog zakona daje ovlaštenje carinarnici da u određenim slučajevima naknadno, po službenoj dužnosti, provede postupak carinjenja za robu koja je bila predmetom prekršaja. Carinski prekršaj iz članka 342. stavka 1. točke 1. Carinskog zakona nije jedan od, u članku 362. Carinskog zakona, taksativno navedenih slučajeva. Međutim, prema odredbi članka 357. stavka 2. Carinskog zakona ako se roba koja je predmet prekršaja, između ostalog i prekršaja iz članka 342. stavka 1. Carinskog zakona, ne pronađe kod učinitelja prekršaja mora se naplatiti njena vrijednost i provesti postupak naplate carine u smislu članka 362. stavka 1. Carinskog zakona. Kao što je razvidno iz spisa rješenjem o prekršaju carinskom obvezniku i odgovornoj osobi pored izrečene novčane kazne izrečena je i mjera naplate vrijednosti robe koja je predmet prekršaja i provođenje postupka naplate razlike carine. Stoga je na zakonu utemeljeno stajalište Upravnog suda da je to rješenje o prekršaju bilo temelj za pokretanje postupka naplate carine po službenoj dužnosti temeljem članka 362. Carinskog zakona.
NN 156/2004 • Pritom je potrebno istaći da se rješenja Carinske uprave Republike Hrvatske koja je podnositelj dostavio uz ustavnu tužbu dokazujući drugačija stajališta u svezi s važenjem garancije, ne odnose na činjenično i pravno iste predmete. Naime, kako proizlazi iz tih rješenja radilo se o privremeno uvezenoj robi koja nije izvezena u određenom roku, niti je konačno uvozno ocarinjena ili o slučaju pogrešno obračunatog carinskog duga od strane carinarnice.
NN 156/2004 • 5. Istaknute odredbe članaka 19. stavka 1. i 117. stavka 3. Ustava ne sadrže ljudska prava i temeljne slobode koje su Ustavom zajamčene fizičkoj ili pravnoj osobi i koje se štite u ustavnosudskom postupku pokrenutom ustavnom tužbom u smislu odredbe članka 62. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02. – pročišćeni tekst).
NN 156/2004 • 7. Objava ove odluke (točka II. izreke) temelji se na članku 29. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske.
NN 156/2004 • Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Petar Klarić, predsjednik Suda, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Jasna Omejec, Željko Potočnjak, Agata Račan, Emilija Rajić, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst, Vice Vukojević i Milan Vuković, odlučujući o ustavnoj tužbi B. K. iz Z., na sjednici održanoj 19. listopada 2004. godine, donio je
PRETHODNO - SLJEDEĆA STRANICA IZBOR:
Broj 112/04, Broj 71/06,
Broj 51/01, Broj 69/06,
Broj 1/05, Broj 179/04
LINK - NOVA PONUDA KORISNIH ALATA ZA POBOLJŠANJE POSLOVANJA