• 4. Mjerodavno materijalno pravo koje je primijenjeno pri rješavanju ove upravne stvari jest odredba članka 79. stavka 1. Zakona o kretanju i boravku stranaca, koja glasi:

• Boravište je mjesto u kojem boravi stranac na privremenom boravku, na odobrenom produženom boravku, s poslovnom vizom i stranac kojem je priznat status izbjeglice.

• »Prebivalište je mjesto u kojem se stranac s odobrenim trajnim nastanjenjem nastanio s namjerom da u njemu živi.«

• 5. U provedenom upravnom postupku, nadležna tijela su utvrdila da je podnositelj odjavio prebivalište u R. 8. siječnja 1991. godine, te 1. srpnja 1991. godine prijavio boravište u R., a zatim 23. srpnja 1991. godine prijavio boravište u D.

• 6. Podnositelj se poziva na Odluku ovoga Suda, broj: U-I-496/1998 od 19. siječnja 2000. godine, kojom su ukinute pojedine odredbe Zakona o prebivalištu i boravištu građana (»Narodne novine«, broj 53/91. i 26/93.). Podnositelj se pogrešno poziva na ovu Odluku jer je nesporno da je podnositelj stranac, državljanin R. M., te stoga stajališta izražena u toj Odluci nisu relevantna za odlučivanje u slučaju podnositelja.

• 7. Podnositelj u ustavnoj tužbi ističe da mu je osporenim aktima povrijeđeno ustavno pravo na žalbu propisano člankom 18. Ustava. Ustavni sud je utvrdio da se podnositelj koristio pravom na žalbu te mu je drugostupanjskim rješenjem odgovoreno na sve relevantne žalbene navode, te mu stoga nije povrijeđeno ustavno pravo na žalbu.