• Upotrebljavajući izraze radni odnos i puno radno vrijeme, nadležni ministar je nedvojbeno uputio na tumačenje njihovog sadržaja prema odredbama Zakona o radu. Iz navedenoga pak proizlazi kako bi pravo na rad na pola radnog vremena u smislu Pravilnika mogao ostvariti jedan od roditelja samo u slučaju da su oba roditelja zaposlenici koji u radnom odnosu obavljaju određene poslove za poslodavca unutar punoga radnog vremena, a kako to propisuju odredbe članka 8. i članka 38. Zakona o radu (»Narodne novine«, broj 137/04. – pročišćeni tekst).

• 10. Opisanim utvrđivanjem uvjeta za stjecanje prava na rad na pola punog radnog vremena jednog od roditelja djeteta s utvrđenom potrebom za pojačanom brigom i njegom, nadležni ministar je suzio krug osoba koje bi to pravo mogle ostvariti, a suprotno zakonskoj svrsi članka 59. stavka 3. Zakona o radu, odnosno suprotno ustavnim načelima sadržanim u članku 61. stavku 1., članku 62., te članku 63. stavku 3. Ustava. Postupajući na taj način nadležni ministar prekoračio je i dana ovlaštenja na temelju članka 18. stavka 1. Zakona o sustavu državne uprave (»Narodne novine«, broj 190/03. – pročišćeni tekst). Prema navedenoj odredbi ministri donose pravilnike za provedbu zakona kada su na to izrijekom ovlašteni, u granicama date ovlasti.

• Sukladno Ustavu država je dužna osigurati osobitu njegu i skrb djeci s tjelesnim i duševnim oštećenjima kada ta oštećenja u visokom stupnju tu djecu čine ovisnom o pomoći i njezi drugih osoba. Prvenstveno obveza pružanja potrebne njege pada na teret roditelja takvog djeteta, međutim država je dužna osigurati sve potrebne uvjete za ispunjenje te obveze, u koje nedvojbeno ulazi i osiguranje vremena u kojem se potrebna njega i skrb pruža.

• Iz prava djeteta na posebnu skrb i njegu proizlazi i pravo jednog roditelja zahtijevati pravo na rad na pola punoga radnog vremena, ukoliko je posebna skrb i njega povezana s potrebom povećane prisutnosti roditelja u svakodnevnom životu djeteta. Kod procjene uvjeta za ostvarivanje navedenog prava, prema ocjeni ovog Suda, ne može se kao jedini kriterij utvrditi postojanje radnog odnosa s punim radnim vremenom kod oba roditelja. Pri utvrđivanju uvjeta za ostvarivanje prava na rad s polovicom punoga radnog vremena mora se uvažavati i činjenica da oba roditelja uslijed svojih radnih obveza, koje ne moraju isključivo proizlaziti iz radnog odnosa, nisu u mogućnosti posvetiti dovoljno skrbi i njege osobama u čiju korist je predmetno pravo ustanovljeno.

• Sud napominje da je ovo načelno stajalište već izrazio u odluci, broj: U-II-1993/01 od 20. veljače 2002. godine (»Narodne novine«, broj 19/02.).

• 11. Slijedom svega iznijetoga, a utvrdivši da odredba članka 3. stavka 1. Pravilnika o uvjetima i postupku stjecanja prava na rad u skraćenomu radnom vremenu radi njege djeteta kojemu je potrebna pojačana briga i njega, u ukinutom dijelu, nije u suglasnosti s odredbom članka 59. stavka 3. Zakona o radu, te nije u suglasnosti s odredbama sadržanim u članku 61. stavku 1., članku 62. i članku 63. stavku 3. Ustava, na temelju članka 54. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02. – pročišćeni tekst), odlučeno je kao u točki I. izreke.