• Zanimljivo je stajalište Vrhovnog suda, jer u konkretnom slučaju, bez navođenja bilo kojih sličnih primjera, Vrhovni sud ne nalazi pogrešnu primjenu Zakona o radu u bilo kojem dijelu obrazloženja prvostupanjske i drugostupanjske presude, nego iznosi neki vid potrebe kumulacije propisa i uz pomoć te pravne operacije kaže da je »pogrešno primijenjen zakon«.

• Osnovna svrha svake kumulacije leži u potrebi procesne ekonomije i u mogućnosti da se parničnim radnjama rješava više pravnih odnosa. Kumulacija propisa može biti razlogom upućivanja na mogućnost primjene više propisa, ali u tom slučaju nije moguće da najviši sud preinačuje odluke nižih sudova, nego je u mogućnosti ukinuti odluku i vratiti na ponovni postupak ukazujući na mogućnost kumuliranja pravnih propisa.

• Niži sudovi su izvršili izbor u odnosu na primjenu propisa i Vrhovni sud u tom dijelu nema prigovora. Vrhovnom sudu naglašena potreba kumulativne primjene propisa od jednake pravne vrijednosti, pravne osnove za rješavanje ovog problema i Vrhovni sud želi istaknuti potrebu da je, uz pravilnu primjenu propisa od strane nižih sudova, trebalo još primijeniti i neki drugi propis iste vrijednosti za sporni slučaj koji bi materijalno imao istu pravnu snagu, ali bi mogao utjecati, uz pravilnu primjenu istaknutih propisa i neka druga razmišljanja o značaju radnji koje je sud uz tu odredbu trebao ocijeniti. U ovom slučaju bi se, po izraženom stajalištu Vrhovnog suda, značaj »savjetovanja prije donošenja Programa zbrinjavanja« a ne poslije donijetog Programa, možda mogao pozitivno odraziti na rješavanje spora, što je bio razlog za eventualno ukidanje i vraćanje na ponovni postupak cijelog predmeta, a ne da Vrhovni sud redoslijed savjetovanja, uz ispravnu primjenu onih propisa na koje se sudovi u svojim odlukama pozivaju, uzima podlogom preinačenja prvostupanjske i drugostupanjske odluke, bez ikakvog bitnog ukazivanja na biti spora. To tim više što se prvostupanjski i drugostupanjski sud ne razilaze u logičkom ocjenjivanju stvarnih premisa za opstojnost pravno relevantnih činjenica za svoja odlučivanja. Osobito i zato što Vrhovni sud ispušta iz vidokruga činjenicu da su sami tužitelji povukli svoj prvobitni zahtjev za »utvrđenje nezakonitosti Programa zbrinjavanja«.

• Budući da je Općinski sud u Zadru u svojoj odluci upozorio na nejasnoću zakonskih odredbi o dužnosti savjetovanja i ukazao na različita stajališta i dvojbe o normativnom sadržaju odredbi članka 119. stavka 6. ZR, i da je primjenom pravila i tumačenja mjerodavnih zakonskih odredbi zauzeo stajalište o zakonitosti svoje odluke o otkazima ugovora o radu, a što je još detaljnije u svojoj odluci izrazio i Županijski sud u Zadru, mišljenja sam da je Vrhovni sud bez ikakvog utemeljenog pravnog razloga, primjenjujući izvjesnu metodu kumulacije pravnih propisa, neutemeljeno preinačio pobijane presude prvostupanjskog i drugostupanjskog suda. Zato sam glasovao protiv ove odluke Ustavnog suda i izdvojio svoje mišljenje s pravom na njegovu objavu uz Odluku Ustavnog suda.

• I. Ne prihvaćaju se prijedlozi za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom:

• – Zakona o najvišoj mirovini (»Narodne novine«, broj 162/98.), te