• Tužitelj se dalje poziva na određenje iz članka 20. Zakona o trgovini koja definira trgovca na malo (distributora) iz ugovora o selektivnoj distribuciji. Osnovna karakteristika selektivne distribucije je postojanje kvalitativnih i kvantitativnih kriterija, a u konkretnom slučaju ne postoji niti jedan od tih kriterija. Tuženo tijelo čak niti ne polazi od toga da je tužitelj propisao kvalitativne kriterije za prodaju jer mu nalaže takve kriterije izraditi. Broj poduzetnika za prodaju vozila marke Volkswagen s kojima je zaključeno pismo namjere ostao je otvoren pa nije uslijedila nikakva kvantitativna selekcija, a poduzetnicima nije nametnuta isključiva prodaja odnosno isključiva distribucija samo vozila marke Volkswagen. Uz to nema niti daljnje osobitosti kvantitativne selektivne mreže distribucije odnosno ograničenje da partneri smiju prodavati samo konačnim potrošačima, a ne i drugim trgovcima vozilima. Tako i AMC Međimurje d.o.o. nova vozila marke Volkswagen može nabavljati kod svih poduzetnika u Republici Hrvatskoj koji prodaju vozila ove marke te nije upućen samo na tužitelja.

• Raskidom trgovačkog ugovora potpuno je otvoreno pitanje njihovog budućeg svojstva unutar trgovačke mreže koju će formirati novi uvoznik jer je isključena mogućnost pravnog nasljeđivanja svojstva trgovca u odnosu na uvoznika. Pismo namjere je po svom pravnom značenju isprava koja potvrđuje da je između stranaka u tijeku postupak pregovaranja o nekom budućem ugovornom odnosu. Zato ono nije ugovor o distribuciji motornih vozila iz oblasti vertikalnih sporazuma između dobavljača i ovlaštenih trgovaca –distributora.

• Tužitelj rekapitulira sadržaj pisma namjere pa zaključuje da bi poslovni odnos tek mogao postati odnos između dobavljača i ovlaštenog trgovaca na malo – distributora u okviru selektivne distribucije, ali tek kad se zaključi trgovački ugovor. Iz navedenoga zaključuje kako sadašnji poslovni odnos između tužitelja kao uvoznika i ugovornih partnera nije ni sadržajno ni formalno odnos između dobavljača i ovlaštenog trgovca unutar odnosa selektivne distribucije.

• Tužitelj osporava i pravilnost stajališta tuženog tijela da bi primjenjivao različite uvjete za istu ili odgovarajuću vrstu poslova s različitim poduzetnicima. Ovo bi bilo moguće samo kada u poslovanju s određenim poduzetnicima dođe do odstupanja od unaprijed utvrđenih uvjeta koje primjenjuje kod drugih poduzetnika za istu i odgovarajuću vrstu poslova. Međutim, ukoliko ti uvjeti nisu unaprijed utvrđeni poduzetnik ne može nepostojeće uvjete različito primjenjivati pa se konkretni otkaz ne može smatrati diskriminirajućom mjerom.

• U odgovoru se podvlači nesporna činjenica kako se na području Republike Hrvatske vozila marke Volkswagen mogu nabaviti isključivo od tužitelja PZ Auto d.o.o. Velika Gorica. Pravna osoba iz Republike Hrvatske ovu marku vozila ne može nabaviti niti uvesti ni iz jedne zemlje Europe, jer proizvođač vozila ne dozvoljava prodaju vozila za daljnju prodaju osim preko generalnog zastupnika PZ Auto d.o.o. Taj ugovor prileži spisu predmeta te je razvidno da tužitelj ima potpunu ekskluzivnost u prodaji vozila za tržište Republike Hrvatske. Zainteresirana strana rekapitulira svoj poslovni odnos s tužiteljem, očituje se na razloge tužbe i predlaže da se tužba odbije.

• Postupak u ovoj stvari je pokrenut na zahtjev poduzetnika AMC Međimurje d.o.o., Čakovec od 15. svibnja 2002. i poduzetnika Autohrvatska Pula d.o.o., Pula od 17. lipnja 2002. godine nakon što je tužitelj s ovim poduzetnicima prekinuo poslovnu suradnju distribucije motornih vozila marke VW a čiji je isključivi uvoznik za Republike Hrvatske.