• Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Petar Klarić, predsjednik Suda, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Jasna Omejec, Željko Potočnjak, Agata Račan, Emilija Rajić, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst, Vice Vukojević i Milan Vuković, u postupku pokrenutom ustavnim tužbama M. S. iz Z., II. P. 8, na sjednici održanoj dana 7. rujna 2005. godine, donio je

• – presudom Upravnog suda Republike Hrvatske broj: Us-775/02 od 20. lipnja 2002. godine, rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske broj: 511-01-53-1404/01-02 od 13. veljače 2001. godine i rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova broj: 511-01-53-9232/3-01 od 5. prosinca 2001.,

• podnositelju ustavne tužbe povrijeđena ustavna prava zajamčena člankom 14. stavkom 2. i člankom 54. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

• 1. Podnositelj je podnio ustavnu tužbu protiv presude Upravnog suda Republike Hrvatske broj: Us-10120/2001 od 20. lipnja 2002., kojom je odbijena tužba podnositelja podnijeta protiv rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske broj: 511-01-53-65443/01-01 od 11. veljače 2001. godine. Tim rješenjem odbijen je prigovor podnositelja izjavljen protiv rješenja Ministarstva unutarnjih poslova broj: 511-01-53-58452/160-01 od 3. kolovoza 2001., kojim je podnositelj, kao neraspoređeni državni službenik Ministarstva unutarnjih poslova, stavljen na raspolaganje Vladi Republike Hrvatske od 6. kolovoza 2001. godine.

• 2. Navodima o nezakonitostima provedenih postupaka u postupovnom i materijalnom smislu te odluka donesenih u tim postupcima, podnositelj obrazlaže povrede ustavnih prava i u ustavnoj tužbi podnijetoj u postupku u kojemu je stavljen na raspolaganje i u postupku u kojemu mu je prestala državna služba, sadržanim u sljedećim odredbama Ustava: članku 14. stavku 2., kojim se jamči jednakost svih pred zakonom; članku 18. stavku 1., kojim se jamči pravo na žalbu protiv pojedinačnih pravnih akata donesenih u postupku prvog stupnja pred sudom ili drugim ovlaštenim tijelom; članku 19. stavku 2., kojim se zajamčuje sudska kontrola zakonitosti pojedinačnih akata upravnih vlasti i tijela koja imaju javne ovlasti; članku 44., kojim je određeno da svaki državljanin Republike Hrvatske ima pravo pod jednakim uvjetima sudjelovati u obavljanju javnih poslova i biti primljen u javne službe; članku 54., prema kojemu svatko ima pravo na rad i slobodu rada te svatko slobodno bira poziv i zaposlenje i svakomu je pod jednakim uvjetima dostupno svako radno mjesto i dužnost.

• Podnositelj posebno obrazlaže da mu nisu dostavljeni na uvid kriteriji po kojima je ostao neraspoređen, odnosno po kojima je stavljen na raspolaganje niti obrazloženje iz kojega bi bili vidljivi razlozi takve odluke. Ističe da ima visoku stručnu spremu, da mu je ocjena rada bila »naročito uspješan« te da je otac sedmero malodobne djece. Smatra da upravna tijela, prilikom donošenja osporenih akata, nisu uzela u obzir kriterije, kao što su: stručnost, radni staž, socijalni status i sl. pa je on stavljen na raspolaganje, dok su ostali raditi djelatnici s nižim kvalifikacijama od njega. Navodi da njegovo radno mjesto nije ukinuto.