• Na temelju članka 67. stavka 2. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon) predlaže odgodu ovrhe dospjelih a nepodmirenih carinskih obveza s naslova carinskih deklaracija prema garanciji broj 113/94 od 30. prosinca 1994.

• 4. U postupku koji je prethodio ustavnosudskom postupku utvrđeno je:

• – podnositeljica je izdala bankarsku garanciju carinskom obvezniku »T.« d.o.o. Z. broj: 113/94 od 30. prosinca 1994. za osiguranje namirenja dospjelih iznosa carine i drugih opterećenja pri privremenom uvozu robe u carinsko područje Republike Hrvatske,

• – u navedenoj garanciji upisan je rok važenja od 1. siječnja 1995. do 31. prosinca 1995.

• Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvatio je reviziju tužene i preinačio nižestupanjske presude na način da je odbio podnositeljičin tužbeni zahtjev.

• Obrazlažući osporenu presudu, Vrhovni sud je u bitnom istaknuo da je za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva relevantan datum nastanka osnove plaćanja carine na privremeno uvezenu robu, a to je dan podnošenja carinske deklaracije za konačno carinjenje robe, odnosno dan proteka roka za koji je odobren privremeni uvoz. U konkretnom slučaju taj dan je nastao unutar roka važenja garancije (rujan, listopad i studeni 1995.). Stoga, prema stajalištu Vrhovnog suda, nije odlučno kada je zatražena naplata po garanciji, kao što smatraju sudovi prvog i drugog stupnja. S obzirom na utvrđenje da je osnova obveze nastala unutar važenja garancije, Vrhovni sud je ocijenio reviziju tuženice osnovanom te preinačio nižestupanjske presude na način da je podnositeljičin tužbeni zahtjev odbijen.