• Međutim, duljina postupka ne uzima se u razmatranje od tog dana već od 5. studenoga 1997. godine, kada je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola, broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak, u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostalog, i pravo na suđenje u razumnom roku.

• U razmatranom, pravno relevantnom razdoblju postupak se najprije vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu u trajanju od oko jedne godine i četiri mjeseca. Nakon toga postupak se vodio pred Županijskim sudom u Zagrebu u trajanju od oko dvije godine. Nakon što je taj sud ukinuo presudu suda prvog stupnja, postupak se ponovo vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu u trajanju od oko tri godine do podnošenja ustavne tužbe. U postupanju sudova nije bilo duljih razdoblja neaktivnosti.

• 4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE (TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)

• Podnositelj ustavne tužbe kao tužitelj u parničnom postupku nije pridonio duljini postupka.

• 5. Ustavni sud utvrđuje da se postupak vodi dulje od deset godina, iako je riječ o radnom sporu koji je žurne prirode. Nakon što je u lipnju 2001. godine Županijski sud vratio predmet na ponovno suđenje Općinskom sudu u Zagrebu, postupak se ponovo pred tim sudom vodi u trajanju duljem od tri godine. Imajući u vidu ukupno trajanje postupka, okolnost da je riječ o radnom sporu, te da se postupak i nadalje vodi pred sudom prvog stupnja, Ustavni sud nalazi da je podnositelju povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku.

• Stoga je u smislu odredbe članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske, donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.