PREGLED SVIH FINANCIJSKIH I POSLOVNIH USLUGA, INTERNET USLUGE
NOVI BRZI PREGLED ZAKONSKE REGULATIVE
Brzi pregled sadržaja propisa. Projekt je nastao za potrebe poslovnih ljudi koji kontinuirano prate pravnu regulativu kako bi se
informirali da li je objavljen neki novi propis koji se odnosi na njihovu djelatnost.
Radi brzog pregleda, na ovim stranicama nalazi se sažetak sadržaja, a klikom na link može se pregledati originalni izvor i cijeli sadržaj.
NN 42/2009 • – prije 1956. godine nositelj stanarskog prava na navedenom stanu bio je B. M. koji je dozvolio iz usluge korištenje dijela tog stana T. D. koji je bio nositelj stanarskog prava na stanu u potkrovlju iste zgrade (u vlasništvu Grada Rijeke), te su upravo te prostorije predmet navedenih postupaka;
NN 42/2009 • – nakon razvoda braka podnositeljice i njezinog supruga pravomoćnim rješenjem Arbitražne komisije pri Narodnom odboru grada Rijeke od 2. veljače 1963. godine podnositeljici je priznato stanarsko pravo na stanu u potkrovlju, te su u opisu stana navedene i dvije prostorije na II. katu, na temelju kojeg je podnositeljica zaključila ugovor o korištenju stana;
NN 42/2009 • – prednici tuženika-protutužitelja vodili su parnični postupak radi ispražnjenja i predaje u posjed sporne dvije prostorije na II. katu, ali njihov tužbeni zahtjev je pravomoćno odbijen presudom Općinskog suda u Rijeci broj: P-1687/67-5 od 24. listopada 1967. godine;
NN 42/2009 • – podnositeljica je koristila navedene prostorije na II. katu i za njihovo korištenje plaćala stanarinu utvrđenu u skladu s mjerodavnim propisima, s time da je dio stanarine od 1977. godine plaćan tuženiku-protutužitelju kao vlasniku tih prostorija;
NN 42/2009 • – podnositeljica je 8. lipnja 1998. godine s Gradom Rijeka kao davateljem stana na korištenje zaključila ugovor o prodaji stana u potkrovlju navedene zgrade, te je u zemljišne knjige upisana kao vlasnica.
NN 42/2009 • 6.2. Slijedom utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud usvojio je tužbeni zahtjev podnositeljice i obvezao tuženika-protutužitelja kao najmodavca da zaključi s njom kao najmoprimateljicom ugovor o najmu dijela stana u R., B. o. 25, koji se sastoji od dvije navedene sobe, te je odbio protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja da se obveže podnositeljica da njemu, kao vlasniku navedeni dio stana preda u posjed, slobodan od osoba i stvari, po osnovi otkaza ugovora o najmu pozivom na otkazni razlog iz članka 40. stavka 1. podstavka 1. u svezi s člankom 21. stavkom 1. Zakona o najmu stanova.
NN 42/2009 • Prema stajalištu prvostupanjskog suda, budući da je podnositeljica utvrđena za nositeljicu stanarskog prava pravomoćnim rješenjem Arbitražne komisije od 23. ožujka 1963. godine, stekla je stanarsko pravo ne samo na stanu koji se nalazi u potkrovlju zgrade već i na dvije prostorije na II. katu te zgrade, čiji je vlasnik tuženik, a na temelju Zakona o stambenim odnosima (»Službeni list FNRJ« broj 16/95., 47/59., 27/60., 12/62., i 17/62. – pročišćeni tekst), te je tako stečeno stanarsko pravo na spornim prostorijama zadržala i nakon donošenja Zakona o stambenim odnosima Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 52/74.) i nakon donošenja Zakona o stambenim odnosima (»Narodne novine« broj 51/85., 42/86., 22/92. i 70/93.).
LINK - PREGLED SVIH FINANCIJSKIH I POSLOVNIH USLUGA, INTERNET USLUGE
NN 42/2009 • Prvostupanjski sud je odbio protutužbeni zahtjev tuženika utvrdivši da on već koristi za svoje potrebe preostale prostorije svog stana na II. katu, da je samac i da je zbog prirode posla duža vremenska razdoblja odsutan, da je jednu sobu stana dao u zakup, te da stoga nisu ispunjene pretpostavke za otkaz ugovora o najmu dvije sporne prostorije, koje su propisane Zakonom o najmu.
NN 42/2009 • 6.3. Drugostupanjski sud je utvrdio da je prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo, te je preinačio prvostupanjsku presudu na način da je kao neosnovan odbio tužbeni zahtjev podnositeljice, a istovremeno udovoljio protutužbenom zahtjevu tuženika-protutužitelja.
NN 42/2009 • Naime, drugostupanjski sud je utvrdio da je podnositeljici prestalo stanarsko pravo na spornim prostorijama 5. studenoga 1996. godine, stupanjem na snagu Zakona o najmu stanova, kojim danom je podnositeljica kao dotadašnji stanar stekla prava i obveze zaštićenog najmoprimca u odnosu na sporne prostorije koje su u vlasništvu tuženika-protutužitelja, a u skladu s člankom 30. stavcima 1. i 2. Zakona o najmu stanova, koji glase:
NN 42/2009 • (2) Osobe iz stavka 1. ovoga članka danom stupanja na snagu ovoga Zakona stječu prava i obveze najmoprimca.
NN 42/2009 • Prema odredbi članka 40. stavka 1. Zakona o najmu stanova zaštićenom najmoprimcu najmodavac može dati otkaz ugovora o najmu stana i pored razloga iz članka 19. ovoga Zakona, ako u taj stan namjerava useliti sam ili namjerava useliti svoje potomke, roditelje ili osobe koje je prema posebnim propisima dužan uzdržavati.
NN 42/2009 • »Stoga, a budući je od tuženikovog pozivanja na navedeni otkazni razlog, pa do zaključenja glavne rasprave u ovom predmetu dana 2. svibnja 2003. godine (list 93 spisa) proteklo vrijeme znatno duže od otkaznog roka propisanog odredbom čl. 22. st. 2. ZNS za otkaz ugovora o najmu stana zaštićenom najmoprimcu pozivom na odredbu iz čl. 21. st. 1. u svezi s odredbom iz čl. 40. st. 1. podstavka prvog ZNS, to je temeljem otkaza došlo do prestanka ugovora o najmu, zapravo prestanka prava i obveza tužiteljice kao zaštićenog najmoprimca na ove dvije prijeporne prostorije, pa tuženik osnovano traži iseljenje tužiteljice iz tih prostorija i njihovu predaju slobodnih od osoba i stvari njemu u posjed, a sukladno odredbi čl. 22. st. 4. ZNS«.
NN 42/2009 • 7. Članak 14. stavak 1. Ustava sadrži ustavno jamstvo nediskriminacije. Diskriminacija po osnovi članka 14. stavka 1. Ustava nije samostalna pravna osnova za ustavnu tužbu, već mora biti istaknuta zajedno s nekim drugim (materijalnim) ustavnim pravom koje jamči Ustav. U ustavnoj tužbi podnositelji nisu naveli razloge na temelju kojih bi se moglo utvrditi jesu li u provedenom postupku bili diskriminirani u ostvarenju nekog ustavnog prava po bilo kojoj osnovi, niti je te razloge utvrdio Ustavni sud u provedenom ustavnosudskom postupku. Stoga, pozivanje podnositelja na Ustavom zajamčenu zabranu diskriminacije, Ustavni sud ocjenjuje neosnovanom.
PRETHODNO - SLJEDEĆA STRANICA IZBOR:
Broj 50/95, Broj 64/08,
Broj 40/96, Broj 42/09,
Broj 21/99, Broj 72/03
LINK - VODIČ KROZ POSLOVNE USLUGE KOJE SU VAM DOSTUPNE