• Presudom Županijskog suda u Dubrovniku, u osporenom dijelu, povrijeđenima smatra ustavna prava zajamčena člancima 14. stavkom 2. i 26. Ustava.

• Općinski sud u Dubrovniku utvrdio je osnovanim taj dio tužbenog zahtjeva i usvojio ga u cijelosti. U obrazloženju presude broj: P-1092/05 od 24. svibnja 2005. godine taj sud, između ostalog, navodi: »Do dana stupanja na snagu Zakona o policiji – 1. siječnja 2001. godine, sukladno tada važećem Zakonu o unutarnjim poslovima, Služba za zaštitu ustavnog poretka bila je uređena kao unutarnja ustrojstvena i redarstvena služba Ministarstva unutarnjih poslova, a tužitelj je bio raspoređen na radno mjesto u odgovarajućem platnom razredu i posebnim rješenjem bila mu je utvrđena visina plaće. Odredbom članka 132. stavka 3. Zakona o policiji, određeno je da će između ostalog bivši pripadnici SZUP-a biti postavljeni u zvanja odnosno imenovani na položaje utvrđene Pravilnikom o unutarnjem redu, usklađenim sa odredbama Zakona o policiji i propisima o državnim službenicima i namještenicima, a u stavku 4. istog članka propisano je da će Vlada Republike Hrvatske donijeti uredbu kojom će biti propisana zvanja i položaj svih osoba i uvjeti njihovog razvrstavanja u platne razrede i vrijednosti koeficijenta radnih mjesta. Kako tuženica nije ispunila svoju obvezu iz članka 132. stavka 4. Zakona o policiji, to tužitelju nije niti utvrđena struktura i visina plaće, pa je i nakon stupanja na snagu Zakona o sigurnosnim službama tužitelju isplaćivana plaća u iznosu od 7.249,85 kune, temeljem propisa koji su u međuvremenu prestali važiti. Tek donošenjem Uredbe o unutarnjem ustrojstvu POA-e od 15. svibnja 2003. godine i Pravilnika o unutarnjem redu POA-e, koji su stupili na snagu i počeli se primjenjivati od 1. lipnja 2003. godine, tužitelju se utvrđuje i obračunava plaća sukladno mjerodavnim propisima u iznosu od 9.671,24 kunu, a isplaćuje počevši od lipnja 2003. godine. Nedefinirani status zaposlenika SZUP-a u navedenom razdoblju nakon stupanja na snagu Zakona o policiji, kao i činjenica da nisu istom po stupanju na snagu navedenog zakona doneseni podzakonski akti koji bi regulirali unutarnje ustrojstvo i radnopravni status SZUP-a odnosno POA-e, po mišljenju ovog suda ne mogu ići na štetu tužitelja«.

• Županijski sud u Dubrovniku, rješavajući o žalbi tužene u odnosu na navedeni dio prvostupanjske presude (isplata iznosa s osnove manje isplaćene plaće) navodi kako je pogrešno i neutemeljeno tumačenje prvostupanjskog suda o nedefiniranom statusu zaposlenika SZUP-a u navedenom razdoblju nakon stupanja na snagu Zakona o policiji iz razloga nedonošenja podzakonskih propisa sukladno članku 132. stavku 4. tog zakona. U svojoj presudi, u dijelu obrazloženja koje je vezano za točku a) izreke (dio koji ustavnom tužbom osporava podnositelj), Županijski sud u Dubrovniku navodi da su prema odredbi članka 90. stavka 2. Zakona o sigurnosnim službama, zaposlenici Službe za zaštitu ustavnog poretka postali zaposlenici Protuobavještajne agencije (POA) i da su sukladno članku 93. stavku 1. istog Zakona nastavili s radom na poslovima radnih mjesta na kojima su zatečeni. Zbog navedenog drugostupanjski sud smatra da je zaposlenicima Službe za zaštitu ustavnog poretka, u prijepornom razdoblju, bio reguliran radnopravni status, uključujući i pravo na plaću određene visine i da je sud u prvom stupnju, pogrešnim tumačenjem i primjenom materijalnog prava, neosnovano usvojio sporni dio tužbenog zahtjeva podnositelja.

• 3.1. U ustavnosudskom postupku, analizirajući osnovanost navoda iz ustavne tužbe podnositelja, potrebnim se ukazalo razmotrili praksu i stajališta drugih sudova u Republici Hrvatskoj, u predmetima u kojima se odlučivao o istovjetnom pravnom pitanju – visini plaće državnih službenika zaposlenih u prijepornom razdoblju u Službi za zaštitu ustavnog poretka, a koja služba je na temelju tada važećeg Zakona o unutarnjim poslovima bila uređena kao unutarnja ustrojstvena i redarstvena služba Ministarstva unutarnjih poslova.

• Utvrđujući u konkretnom slučaju da je pitanje osnovanosti naznačenog potraživanja tužitelja kao materijalnopravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, te da je već u praksi utvrđeno da sudovi različito primjenjuju propise u ovoj pravnoj problematici, što rezultira ugrožavanjem ravnopravnosti građana, Županijski sud u Karlovcu u tom predmetu dopustio je izjavljivanje revizije i to samo u odnosu na naznačeni dio prijepora između stranaka.

• 3.2. Vrhovni sud Republike Hrvatske reviziju, koju je u tom predmetu izjavila Republika Hrvatska zastupana od Građansko-upravnog odjela Općinskog državnog odvjetništva u Karlovcu, razmotrio je u granicama razloga zbog kojih je revizija i dopuštena, a u odnosu na mjerodavne odredbe Zakona o unutarnjim poslovima, Zakona o policiji, Zakona o sigurnosnim službama i Zakona o državnim službenicima i namještenicima.