• Razmatrajući postupanje nadležnog suda u pravno relevantnom razdoblju, Ustavni sud je utvrdio da je Općinski sud u Gospiću od radnji relevantnih za meritorno odlučivanje o pravima i obvezama stranaka u tom sudskom postupku održao dva ročišta (11. studenoga 1997. i 16. lipnja 1999.). Sud je bio neaktivan u razdoblju od 11. studenoga 1997. do 16. lipnja 1999. (jedna godina, sedam mjeseci i pet dana) te od 19. srpnja 1999. do 17. srpnja 2004., to jest do dana podnošenja ustavne tužbe (četiri godine, jedanaest mjeseci i dvadesetosam dana). Unatoč činjenici da je tuženik tijekom postupka odselio u K., uslijed čega zbog neuredne dostave nisu održana ročišta zakazana za 15. lipnja 2001. i 12. listopada 2002., za navedenu duljinu postupka nema objektivnog opravdanja.

• Podnositelj ustavne tužbe, kao tužitelj u sudskom postupku, prema utvrđenju Ustavnog suda, pridonio je duljini sudskog postupka. Naime, na ročištu održanom 11. studenoga 1997. podnositelju je naloženo da u roku od šest mjeseci dostavi novu adresu tuženika, što je on učinio tek 19. srpnja 1999. Nadalje, na ročištu održanom 16. lipnja 1999. podnositelju je naloženo da precizira tužbeni zahtjev, što je on učinio tek podneskom od 3. srpnja 2001. godine.

• Prema utvrđenju Ustavnog suda, iako se ne radi o činjenično složenom predmetu, u postupku postoje elementi složenosti jer je tuženik tijekom postupka odselio u K. te se dostava za istog vršila diplomatskim putem.

• 5. Ustavni sud utvrđuje da se postupak vodi u trajanju duljem od sedamnaest godina, da je u razdoblju nakon 5. studenoga 1997. sud bio neaktivan u duljim razdobljima te da sud još uvijek nije meritorno odlučio o tužbenom zahtjevu podnositelja. Imajući u vidu ukupno trajanje postupka, izrazito neučinkovito postupanje suda te okonost da se postupak čitavo vrijeme vodi pred sudom prvog stupnja, Ustavni sud nalazi da je povrijeđeno pravo podnositelja na suđenje u razumnom roku, zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

• Napominje se da je Europski sud za ljudska prava u više svojih presuda izrijekom utvrdio da su države-ugovornice obvezne organizirati svoje pravne poretke na način koji omogućava sudovima da ispune zahtjeve propisane člankom 6. stavkom 1. Europske konvencije, opetovano ističući naročitu važnost tog zahtjeva za pravilno i uredno vođenje sudskih postupaka (v., primjerice, presude Europskog suda u predmetima Bucholoz protiv Njemačke od 6. svibnja 1981., Guincho protiv Portugala od 10. srpnja 1984., Union Alimentaria Sanders SA od 7. srpnja 1989., Brigandi protiv Italije od 19. veljače 1991. i dr.).

• Sud je također utvrdio da je i sam podnositelj, neudovoljavanjem nalozima suda u danim rokovima, djelomice doprinio duljini sudskog postupka.