PREGLED SVIH FINANCIJSKIH I POSLOVNIH TEMA, INTERNET USLUGE 
BESPLATNI PREGLED PRAVNE REGULATIVE
Brzi pregled sadržaja propisa. Projekt je nastao za potrebe poslovnih ljudi koji kontinuirano prate pravnu regulativu kako bi se
informirali da li je objavljen neki novi propis koji se odnosi na njihovu djelatnost.
Radi brzog pregleda, na ovim stranicama nalazi se sažetak sadržaja, a klikom na link može se pregledati originalni izvor i cijeli sadržaj.
NN 20/2001 • 1. Podnositelj je podnio pravodobnu i dopuštenu ustavnu tužbu protiv presude Upravnog suda Republike Hrvatske, broj: Us-9515/1995-4 od 24. listopada 1996. godine, kojom je presudom, kao neosnovana, odbijena žalba podnositelja u upravnom sporu, izjavljena protiv rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, broj: 511-01-42-UP/I-7/7285/1-95 od 20. rujna 1995. godine. Tim je rješenjem odbijen zahtjev podnositelja ustavne tužbe za primitak u hrvatsko državljanstvo, primjenom odredbe članka 16. Zakona o hrvatskom državljanstvu (»Narodne novine«, broj 53/91, 70/91, 28/92 i 113/93 – u daljnjem tekstu: Zakon), iz razloga jer nije dokazao svoju pripadnost hrvatskom narodu.
NN 20/2001 • 2. Podnositelj smatra da je osporenim rješenjem i presudom Upravnog suda povrijeđena odredba članka 26. Ustava Republike Hrvatske, a time i njegovo ustavno pravo na jednakost pred sudovima i drugim državnim tijelima.
NN 20/2001 • Obrazlažući ustavnu tužbu, podnositelj navodi da je, sukladno mjerodavnoj odredbi Zakona, dao pisanu izjavu o tome da se smatra hrvatskim državljaninom. Navodi da je u privitku tužbe Upravnom sudu priložio i dokaz o pripadnosti hrvatskom narodu, ali koji dokaz nije u postupku pred tim Sudom procjenjivan, niti je dato valjano obrazloženje zašto nije prihvaćen, a sam Zakon ne propisuje pretpostavke koje bi morale biti ispunjene za utvrđivanje pripadnosti hrvatskom narodu. Prema izjavi podnositelja, on je u proteklih više od 20 godina najmanje tri mjeseca u godini boravio u Puntu, na otoku Krku, gdje ima naslijeđenu obiteljsku kuću, te nikada nije doveo u pitanje svoj ugled, poštenje i uvažavanje mještana i sugrađana, te svojih rođaka. Nadalje, u Hrvatskoj, na otoku K. su rođeni podnositeljevi pradjed i prabaka, te djed i baka kao i njegova majka, što je vidljivo iz Izvoda iz Stališta duša, Župnog ureda Sv. Trojice u P., od 16. kolovoza 1995. godine. Pozivajući se na navedene isprave, podnositelj smatra da je dokazao svoju pripadnost hrvatskom narodu, jer je upisan podatak o upisu stabla obitelji O. za tri generacije, koje su po narodnosti Hrvati katoličke vjeroispovijedi, a podnositelj je kao njihov potomak pripadnik hrvatskog naroda.
NN 20/2001 • Slijedom navedenog, smatra da mu je povrijeđeno ustavno pravo na jednakost iz članka 26. Ustava, a kojim se jamči jednakost svih građana i stranaca pred sudovima i drugim državnim i inim tijelima, te predlaže usvojiti ustavnu tužbu i ukinuti osporavane odluke.
NN 20/2001 • 3. Uvidom u spis upravnog tijela i Upravnog suda, te analizom navoda ustavne tužbe, Ustavni sud Republike Hrvatske utvrdio je da su osporenim odlukama, donijetim na štetu podnositelja ustavne tužbe, povrijeđena ustavna prava koja proizlaze iz članka 14. stavka 2. i članka 26. Ustava.
NN 20/2001 • Člankom 14. stavkom 2. Ustava jamči se jednakost svih pred zakonom, a člankom 26. Ustava jamči se jednakost građana i stranaca pred sudovima i drugim državnim i inim tijelima koja imaju javne ovlasti.
NN 20/2001 • 4. Iz podataka spisa upravnog tijela neosporno proizlazi da je podnositelj ustavne tužbe zatražio primitak u hrvatsko državljanstvo – temeljem odredbe članka 16. stavka 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu.
NN 20/2001 • Odredbom stavka 1. članka 16. Zakona propisano je sljedeće: »Pripadnik hrvatskog naroda koji nema prebivalište u Republici Hrvatskoj može steći hrvatsko državljanstvo ako udovoljava pretpostavkama iz članka 8. stavka 1. točke 5. ovog Zakona i da pisanu izjavu dâ se smatra hrvatskim državljaninom.«
NN 20/2001 • Sam Zakon nije odredio tko se, u smislu tog Zakona, smatra pripadnikom hrvatskog naroda.
NN 20/2001 • 5. U konkretnom slučaju nije sporno da je podnositelj ustavne tužbe državljanin Bosne i Hercegovine. Međutim, državljanstvo druge države nije – prema članku 16. Zakona o hrvatskom državljanstvu – smetnja za primitak u hrvatsko državljanstvo na temelju navedene zakonske odredbe. U spisu nema dokumentacije iz koje bi se dalo zaključiti da je podnositelj ustavne tužbe pripadnik drugog naroda, ali je razvidno utvrđenje da je podnositelj »po majci pripadnik hrvatskog naroda« (dopis Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave primorsko-goranske, IX. Policijske postaje Rijeka, broj: 511-09-74/7-1-74/95 od 9. kolovoza 1995. godine).
LINK - PREGLED SVIH FINANCIJSKIH I POSLOVNIH TEMA, INTERNET USLUGE
NN 20/2001 • 6. Odredbom članka 7. Zakona o općem upravnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91 i Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-248/1994 od 13. studenoga 1996 – 103/96; u nastavku: ZUP), propisano je da se u postupku mora utvrditi pravo stanje stvari i u tom cilju moraju se utvrditi sve činjenice koje su od važnosti za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja (načelo materijalne istine), dok je odredbom članka 8. istog Zakona propisano da se prije donošenja rješenja stranci mora pružiti mogućnost da se izjasni o činjenicama i okolnostima koje su od važnosti za donošenje rješenja (načelo saslušanja stranke).
NN 20/2001 • U skladu s odredbom članka 14. ZUP-a, tijelo koje vodi postupak brinut će se da neznanje i neukost stranke i drugih osoba koje sudjeluju u postupku ne budu na štetu prava što im po zakonu pripadaju.
NN 20/2001 • Nadalje, odredbom članka 140. ZUP-a propisuje se da je službena osoba koja vodi postupak dužna, po potrebi, upozoriti stranku na njezina prava u postupku, te joj ukazati na pravne posljedice njezinih radnji i propuštanja u postupku.
NN 20/2001 • 7. Upravno tijelo je odbilo podnositelja ustavne tužbe sa zahtjevom za primitak u hrvatsko državljanstvo s obrazloženjem da »stranka, međutim, nije dokazala svoju pripadnost hrvatskom narodu«, a da ga pritom u postupku koji je prethodio donošenju rješenja, nije pozvalo na dopunu podneska, te u obrazloženju uopće nije navelo što se može smatrati dokazom o pripadnosti hrvatskome narodu, a istodobno nije ni spomenulo isprave koje je podnositelj podnio u upravnom postupku, smatrajući ih dokazima pripadnosti hrvatskom narodu. Time je nadležno upravno tijelo izvršilo povredu temeljnih načela iz članaka 7. i 14. ZUP-a, koje je u konkretnom slučaju imalo za posljedicu povredu ustavnih prava podnositelja iz članka 14. stavka 2. i 26. Ustava Republike Hrvatske.
NN 20/2001 • Naime, navedena ustavna prava ne mogu se učinkovito ostvarivati ukoliko podnositelju, suprotno zakonu, nije omogućeno da zna koji su dokumenti (uvjeti) potrebni za ostvarivanje nekog prava, ukoliko mu je onemogućeno sudjelovanje u postupku i ukoliko podnositelj nije upoznat s razlozima kojima se nadležno upravno tijelo vodilo pri rješavanju upravne stvari.
NN 20/2001 • 8. S druge strane, Upravni sud ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja upravnog tijela i rješavajući po tužbi podnositelja ustavne tužbe, u obrazloženju osporene presude navodi da: »Iako se pripadnost biću hrvatskog naroda ne izražava samo pisanim izjašnjavanjem u pojedinim ispravama, jer je pripadnost određenom narodu primarno subjektivna kategorija, ona se ipak mora iskazati i određenim ponašanjem osobe koja se deklarira kao pripadnik hrvatskog naroda, osobito navođenjem svoje hrvatske narodnosti u pojedinim dokumentima, a što očito kod tužitelja nedostaje.«
NN 20/2001 • Takvim obrazloženjem, na kojem temelji svoju odbijajuću presudu, Upravni sud zapravo iznosi tvrdnje koje nisu utvrđene ni u postupku pred upravnim tijelom, niti u postupku pred tim sudom, a niti proizlaze iz mjerodavnih odredbi Zakona o hrvatskom državljanstvu.
NN 20/2001 • Stoga su takva utvrđenja Upravnog suda suprotna odredbi članka 39. Zakona o upravnim sporovima (»Narodne novine«, broj 53/91, 9/92 i 77/92), te je time povrijeđeno ustavno jamstvo prema kojem sudovi sude na temelju Ustava i zakona, sadržano u članku 118. stavku 3. Ustava Republike Hrvatske.
NN 20/2001 • 9. Slijedom iznijetog, utvrđeno je da je podnositelju ustavne tužbe povrijeđeno ustavno pravo iz članka 14. stavka 2. i članka 26. Ustava, te je ujedno utvrđeno postojanje povrede ustavnog jamstva sadržanog u članku 118. stavku 3. Ustava. Primjenom odredbe članaka 69. i 72. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99), stoga je odlučeno kao u izreci.
NN 20/2001 • Ustavni sud Republike Hrvatske, u Vijeću petorice za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec, kao predsjednik Vijeća te suci Marijan Hranjski, Ivan Mrkonjić, Vice Vukojević i Milan Vuković kao članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi D. D. iz Z., na sjednici održanoj dana 14. veljače 2001. godine, donio je jednoglasno
PRETHODNA STRANICA - SLJEDEĆA 
IZBOR:
Broj 143/06, Broj 43/09,
Broj 41/08, Broj 1/05,
Broj 150/08, Broj 42/08
LINK - PREGLED SVIH FINANCIJSKIH I POSLOVNIH TEMA ZA PODUZETNIKE