• 12. U razmatranju ustavnosti zakonskih odredaba kojima je uređena zastupnička mirovina, Ustavni sud je pošao od stajališta da pravni položaj saborskog zastupnika u obnašanju zastupničke dužnosti ima svoje posebnosti.

• Poseban pravni položaj zastupnika Hrvatskog sabora u pravnom sustavu Republike Hrvatske proizlazi iz odredbi Ustava kojima je utvrđeno da u Republici Hrvatskoj vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu te da narod ostvaruje vlast izborom svojih predstavnika (članak 1. stavci 2. i 3. Ustava), zatim da je Hrvatski sabor predstavničko tijelo građana i nositelj zakonodavne vlasti u Republici Hrvatskoj (članak 70. Ustava) te da se zastupnici Hrvatskog sabora biraju na vrijeme od četiri godine (članak 72. stavak 1. Ustava) i imaju imunitet (članak 75. stavak 1. Ustava).

• 13. Uređivanje zastupničkih mirovina na način koji je različit od općeg uređivanja mirovina, prema ocjeni Ustavnog suda, ima svoje utemeljenje u posebnom pravnom položaju zastupnika, koji proizlazi iz načina stjecanja mandata, predstavničke funkcije i pravne prirode mandata, povećane odgovornosti u obnašanju zastupničke dužnosti, javnosti rada, ograničenosti mandata, nespojivosti bavljenja nekim drugim poslovima, napuštanju dotadašnje profesije i sl. Prava zastupnika, zajedno s njihovim dužnostima i odgovornostima, moraju stoga biti na odgovarajući način razmjerna tim posebnostima, kao i općim socijalnim prilikama pa je, sukladno tim okvirima, dopušteno odstupanje od pravila općeg sustava mirovinskog osiguranja.

• 14. Neosnovani su i navodi glede povratnog djelovanja članka 15. osporenog Zakona protivno Ustavu. Prema odredbama članka 89. stavcima 4. i 5. Ustava, zakoni ne mogu imati povratno djelovanje, već iz posebno opravdanih razloga samo pojedine odredbe zakona mogu imati povratno djelovanje.

• Osporeno zakonsko uređenje ne ukazuje se neustavnim s gledišta zabrane povratnog djelovanja zakona budući da se radi o pojedinačnoj zakonskoj odredbi u smislu članka 89. Ustava.

• 15. Nisu osnovani niti navodi glede neustavnosti članaka 1. i 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o pravima i dužnostima zastupnika u Hrvatskom saboru, kojima je od 1. siječnja 2001. smanjen iznos zastupničke mirovine. Pravo na socijalnu sigurnost uređuje se zakonom. Temeljem ustavne ovlasti na samostalno uređivanje pravnih odnosa zakonodavac može zakonom te odnose urediti i na način da smanji visinu nekog ranije priznatog prava ukoliko ocijeni da je to potrebno s obzirom na ukupne gospodarske mogućnosti i socijalne prilike države. U konkretnom slučaju, taj zakon sadrži i zaštitnu klauzulu, prema kojoj smanjena mirovina ne može biti manja od mirovine određene po općim propisima o mirovinskom osiguranju, što ukazuje da ustavno pravo na socijalnu sigurnost tim smanjenjem nije povrijeđeno.