• 3. Poziva se Sabor Republike Hrvatske da se u roku od 30 dana izjasni o pokretanju postupka za ocjenu ustavnosti navedenih odredaba.

• 1. Podnositelj prijedloga za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti osporava odredbu članka 82. prema kojoj se civilna služba u pravilu obavlja u Hrvatskoj vojsci i to na dužnostima bez nošenja i uporabe oružja. Stajalište je podnositelja prijedloga da, uz navedenu regulaciju, pravu na prigovor savjesti uopće ne mora biti uddvoljeno, budući da velik broj vojnih djelatnosti, koje ne uključuju neposredno nošenje i uporabu oružja, može biti u izravnoj funkciji takve uporabe. Stoga, smatra predlagač, dosljedna provedba Ustava kroz predmetni zakon zahtijeva da se izrijekom iskljući svaka mogućnost obavljanja civilne službe u funkciji uporabe oružja, te da se unese ravnopravna mogućnost obavljanja civilne službe u nevojnim organizacijama i ustanovam, kao što su civilna zaštita, oblici radne obveze, te humanitarne i druge društveno korisne djelatnosti. Ustavni sud nije prihvatio prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti odredbe članka 82. Zakona polazeći od odredbe članka 47. stavak 2. Ustava Republike Hrvatske prema kojoj je dopušten prigovor savjesti onima koji poradi svojih vjerskih ili moralnih razloga nisu pripravni sudjelovati u obavljanju vojničkih dužnosti u oružanim snagama. Te su osobe obvezane ispunjavati druge dužnosti odredene zakonom. Zakon o obrani, razrađujući citiranu ustavnu odredbu, propisuje da se civilna služba u pravilu obavlja u Hrvatskoj vojsci, uz izrijekom isključeno nošenja i uporabe oružja, s tim da odredba članka 83. Zakona predviđa da se civilna služba može obavljati i u pravnim osobama, koje svoju poslovnu upravu ili sjedište, imaju u Republici Hrvatskoj, a određene su propisom ministra obrane. Prema ocjeni Ustavnog suda izraz "u pravilu" iz odredbe članka 82, tumačen u svezi sa člankom 83, sadržajno odgovara ustavnim dimenzijama prigovora savjesti, i stoga prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti osporene odredbe nije prihvaćen. Sud također nije prihvatio prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu odredbe članka 86. stavak 1. Zakona u dijelu koji propisuje da je novak dužan učiniti uvjerljivim vjerske ili moralne razloge zbog kojih traži civilnu službu, ocijenivši da se time ustavno pravo na prigovor savjesti ne ograničava.

• 2. Prijedlogom se dalje prigovara Zakonu da prigovor savjesti izrijekom povezuje samo s novacima, tj. osobama (koje su, u pravilu, navršile 17 godina) i koje još nisu stupile na služenje vojnog roka. Tijekom ovog ustavnosudskog postupka izmjenama i dopunama Zakona. objavljenim u "Narodnim novinama", broj 49/93, u Zakon je unesena odredba članka 50. (u pročišćenom tekstu članka 206.) prema kojoj osoba u pričuvnom sastavu, koja smatra da ispunjava uvjete za civilnu službu, može podnijeti zahtjev za priznavanje svojstva obveznika civilne službe - Komisiji za civilnu službu u roku od 12 mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona. Nakon ove izmjene Zakona nedvojbeno je da su Zakonom obuhvaćeni novaci i osobe u pričuvnom sastavu. Zakon o obrani, medutim u članku 67. govori o tri kategorije vojnih obveznika - novacima, vojnicima i osobama u pričuvnom sastavu. Donoseći rješenje o pokretanju postupka Sud smatra da u nastavku postupka treba razjasniti na koji način pravo na prigovor savjesti može ostvariti i treća kategorija vojnih obveznika, tj. na koji ga način mogu ostvariti vojnici. 3. Posebno se u daljem postupku postavlja pitanje ustavnosti odredbe članka 84. stavak 2. Zakona, te u izreci citiranog dijela odredbe članka 206. Zakona. Prema odredbi čl. 84. stavak 2. Zakona zahtjev za civilnu službu podnosi se komisiji "najkasnije u roku 90 dana od dana uvođenja u vojnu evidenciju", a prema citiranom dijelu odredbe članka 206. Zakona "u roku od 12 mjeseci od dana stupanja na snagu Zakona. . ." Ustavnost navedenih odredaba valja ocijeniti sa stajališta: da li se Ustavom zajamčena osobna i politička sloboda i pravo mogu ograničiti na način da se ostvarenje tog prava veže uz rok poslije kojeg se ono više ne može zahtijevati; može li se ono određivati na način koji isključuje mogućnost da se - upravo zbog slobode savjesti - vjerski i moralni nazori tijekom života i promijene; odnosno, može li se ono ograničiti na način da se zahtjev za njegovo ostvarenje faktično može podnijeti samo jednom u životu. Točka 4. izreke ovog rješenja temelji se na odredbi članka 20. stavak 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 13/91).

• Ustavni sud Republike Hrvatske, u povodu ustavne tužbe M. P. iz M., na sjednici 13. travnja 1994. godine, donio je ovo

• Podnositelj ustavne tužbe ima pravo tražiti izmjenu pravomoćnog rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, broj: 511-01-43-UP/I-16373/15638/1-93. od 21. travnja 1993. godine primjenom odredaba članka 23. stavak 2. i 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 13/1991 ).

• M. P., zastupan od odvjetnice B. S.-R. iz D., podnio je ovom Sudu, dana 17. veljače 1994. godine. ustavnu tužbu navodeći da su mu presudom Upravnog suda Republike Hrvatske, broj: Us-7307/1993-4. od 15. srpnja 1983. i rješenjem navedenim u izreci ovog rješenja povrijeđena ustavna prava iz članaka 3, 14 stavak 2. i 26. Ustava Republike Hrvatske. Tu povredu nalazi u činjenici što je u spomenutom rješenju Ministarstvo unutarnjih poslova, temeljem članka 26. stavak 3. Zakona o hrvatskom državljanstvu, izostavilo razloge odbijanja njegova zahtjeva za primitak u hrvatsko državljanstvo. Ustavna se tužba odbacuje iz slijedećih razloga: Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj U-1206/1992 - objavljenom u "Narodnim novinama". broj 113 od 21. prosinca 1993. godine - ukinuta je odredba članka 26. stavak 3. Zakona o hrvatskom državljanstvu ("Narodne novine", broj 53/91 i 28/92) kao nesuglasna Ustavu. U konkretnom je slučaju podnositelj ustavne tužbe navedeno rješenje Ministarstva unutarnjih poslova primio 19. siječnja 1994. godine. Kako je ustavna tužba podnijeta ovom Sudu poslije dana objavljivanja navedene odluke ovog Suda (21. prosinac 1893.), u o,rom su se slučaju stekle pretpostavke za primjenu odredaba članka 23. stavak 2. i 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske. Naime, prema tim zakonskim odredbama, svatko kome je povrijeđeno pravo pravomoćnim pojedinačnim aktom, donijetim na osnovi ukinute zakonske odredbe, ima pravo tražiti od nadležnog tijela izmjenu tog pojedinačnog akta. U konkretnom slučaju, to znači ponavljanje postupka prema odredbama Zakona o općem upravnom postupku Iz ovog je razloga riješeno kao u izreci ovog rješenja Objava ovog rješenja temelji se na odredbi članka 20. stavak 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske.