PREGLED SVIH FINANCIJSKIH I POSLOVNIH TEMA, INTERNET USLUGE 
BESPLATNI PREGLED PRAVNE REGULATIVE
Brzi pregled sadržaja propisa. Projekt je nastao za potrebe poslovnih ljudi koji kontinuirano prate pravnu regulativu kako bi se
informirali da li je objavljen neki novi propis koji se odnosi na njihovu djelatnost.
Radi brzog pregleda, na ovim stranicama nalazi se sažetak sadržaja, a klikom na link može se pregledati originalni izvor i cijeli sadržaj.
NN 31/2000 • 3. Prvotni tekst Zakona iz 1993. godine izmijenjen je Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o Državnom sudbenom vijeću iz 1999. godine (»Narodne novine«, broj 49/99; u daljem tekstu: Zakon iz 1999. godine), a ustavnost pojedinih odredaba tog Zakona osporava dr. Krunislav Olujić, i to ustavnost odredaba članka 9. stavka 5., članka 16. stavka 5., članka 19. stavka 2., članka 23. stavka 1., članka 29. stavka 1., članka 37. stavka 3. i članka 38. stavka 2.
NN 31/2000 • 4. U prijedlozima za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti navedeni predlagelji ističu nesuglasnost pojedinih odredaba Zakona o Državnom sudbenom vijeću s odredbama članaka 3., 4., 5., 14., 20., 26., 44., 54., 80., 81., 98., 120. i 121. Ustava Republike Hrvatske.
NN 31/2000 • 6. Pojedine važeće odredbe Zakona koje predlagatelji osporavaju, kao i razlozi zbog kojih ih osporavaju, navode se prema redoslijedu osporavanih članaka i prema numeraciji članaka u prvotnom tekstu Zakona iz 1993. godine, s unijetim izmjenama i dopunama iz 1999. godine.
NN 31/2000 • 6.1. Odredbe članka 8. uređuju imunitet predsjednika i članova Državnoga sudbenog vijeća (u daljnjem tekstu: DSV). Predlagatelj osporava njihovu ustavnost zbog toga što Ustav ne predviđa imunitet za članove DSV-a, nego samo za zastupnike, suce i ustavne suce.
NN 31/2000 • 6.2. Odredba članka 9. stavka 5. propisuje da prijedlog za razrješenje dužnosti predsjednika ili člana DSV-a prije isteka vremena na koje je izabran može podnijeti, pored ostalih, i Državno sudbeno vijeće. Osporavajući ustavnost navedene odredbe u dijel
NN 31/2000 • 6.3. Odredba članka 16. stavka 5. propisuje da predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske imenuje DSV, bez objave slobodnog mjesta predsjednika suda i postupka propisanog člankom 17. Zakona, i to na prijedlog Županijskog doma Hrvatskoga državnog sabora. Predlagatelj u svom podnesku osporava navedenu odredbu iz sljedećih razloga: ».. Županijski dom, sukladno odredbi čl. 81. Ustava, može obavljati samo poslove koji su kao takvi utvrđeni Ustavom Republike Hrvatske. Budući da ovlast Županijskog doma o predlaganju kandidata za predsjednika Vrhovnog suda kao takva nije propisana Ustavom, postaje jasno zbog čega je protuustavan svaki pokušaj proširenja ovlasti tog Doma zakonskim putem. Dodatno, takvo ovlaštenje Županijskog doma bilo bi ponižavajuće za sudbenu vlast u cjelini, jer zakonsko »probijanje« ustavnih ovlasti u korist tog Doma minorizira poziciju predsjednika Vrhovnog suda kao čelne osobe sudbene vlasti, s obzirom da taksativno navedeni ustavni djelokrug Županijskog doma, pravno hijerarhijski promatrano, ima prevagu nad utvrđivanjem kandidata za čelnu osobu treće državne vlasti.«
NN 31/2000 • Isti prigovor istaknut je i u svezi s odredbom članka 37. stavka 3. prema kojoj državnog odvjetnika Republike Hrvatske Vijeće imenuje, na prijedlog Županijskog doma Hrvatskoga državnog sabora, bez objavljivanja slobodnih mjesta i postupka propisanog u članku 17. Zakona. Predlagatelj osporava i tu odredbu u dijelu u kojem se propisuje da se državni odvjetnik Republike Hrvatske imenuje na prijedlog Županijskog doma Hrvatskoga državnog sabora.
NN 31/2000 • 6.4. Odredbe članka 18. propisuju postupanje DSV-a nakon izvršenog imenovanja sudaca, to jest njegovu obvezu da o izvršenom imenovanju izvijesti zakonom određene subjekte, obvezu objave odluka o imenovanjima sudaca u »Narodnim novinama«, rok za stupanje na dužnost imenovanih sudaca i posljedice koje za sobom povlači nestupanje imenovanog suca na dužnost u određenom roku. Predlagatelj osporava navedene odredbe sa stajališta načela vladavine prava propisanog člankom 3. Ustava. Razlozi osporavanja njihove ustavnosti, prema mišljenju predlagatelja, su sljedeći:
NN 31/2000 • - postupak imenovanja sudaca uređen je samo u pogledu objave oglasa, pribave mišljenja o kandidatima, utvrđivanje liste kandidata (članci 16. i 17. Zakona), te postupka nakon provedenog imenovanja (članak 18. Zakona);
NN 31/2000 • - ni Zakon ni Poslovnik DSV-a ne određuju na osnovi čega se donosi odluka o imenovanju jednih, a o neimenovanju drugih kandidata za suce (predlagatelj ujedno napominje da bi Poslovnik - i kad bi uređivao ovu materiju - prekoračio ovlasti uređivanja putem
LINK - PREGLED SVIH FINANCIJSKIH I POSLOVNIH TEMA, INTERNET USLUGE
NN 31/2000 • - Zakon ne sadrži odredbu iz koje bi se znalo koji je nužni sadržaj mišljenja što ga daju predsjednik suda u koji se biraju suci i predsjednik neposredno višeg suda; ne sadrži odredbu iz koje se vidi na osnovi kojih elemenata Državno sudbeno vijeće donosi
NN 31/2000 • - protiv odluka Državnoga sudbenog vijeća o neimenovanju sudaca nema pravnog lijeka, »tako da nadomjestkom tom pravnom lijeku ostaje jedino ustavna tužba«, iz čega prema podnositelju, slijedi zaključak »kako to vijeće, neovisno o dobrim ili lošim namjeram
NN 31/2000 • - svi navedeni nedostaci, prema mišljenju predlagatelja, osobito bivaju naglašeni u prijelaznom razdoblju primjene Zakona o sudovima. U tom smislu predlagatelj ističe: »Kako u tom postupku sudjeluje velik broj dosadašnjih sudaca, odluka o njihovom eventua
NN 31/2000 • Predlagatelj zaključuje da stvaranje samostalne sudbene vlasti »nije zajamčeno niti je dostižno ako je odlučivanje o imenovanju sudaca lišeno svakog materijalnog i postupovnog pravnog uređenja i tako prepušteno dobroj ili lošoj volji, dobrim ili lošim namjerama, iscrpnim ili djelomičnim ili nikakvim prikazima činjeničnog stanja, ukratko onome što se u običnom govoru voli nazivati - običnim voluntarizmom (...). Temeljna je svrha svakog zakona, kojim se uređuje rad državnog tijela, odrediti granice dosega njegovih ovlasti, odrediti postupak po kojem ono djeluje, odrediti načine na koje se kontrolira ispunjavanje prethodno propisanih zakonskih zahtjeva, i nakon toga može se govoriti o slobodnom djelovanju tijela unutar jasnih zakonskih granica i ovlasti. Zakon određuje granice moći i zaštitu onih na koje se odnosi djelovanje zakona. Nema li zakon toga, on ostaje zakonom po nazivu i okviru, a sadržajno omogućuje bezakonje«.
NN 31/2000 • 6.5. Odredba članka 19. stavka 2. propisuje da predsjednik Vrhovnog suda Republike Hrvatske prisegu daje pred predsjednikom Republike Hrvatske. Navedenu odredbu predlagatelj osporava zbog toga što je takvo rješenje, prema njegovom mišljenju, protivno načelu trodiobe vlasti (članak 4. Ustava) i samostalnosti i neovisnosti sudstva (članak 115. Ustava), kao i odredbama o ustavnom djelokrugu predsjednika Republike iz sljedećih razloga: »... polaganje prisege predsjednika Vrhovnog suda pred predsjednikom Republike, s obzirom da nije propisano Ustavom, ne može biti zakonskim putem utvrđena dužnost državnog poglavara, jer je za sudbenu vlast neprihvatljivo rješenje prema kojemu, primjerice, davanje pomilovanja za najbeznačajnija kaznena djela, dodjela odlikovanja, postavljanje ili opoziv hrvatskih diplomatskih predstavnika ili pak imenovanje i razrješenje vojnih dužnosnika, kao poslovi iz predsjednikova ustavnog djelokruga, imaju prednost pred davanjem prisege čelne osobe hrvatske sudbene vlasti«.
NN 31/2000 • Isti prigovor podnositelj ističe i u svezi s odredbom članka 38. stavka 2. prema kojoj državni odvjetnik Republike Hrvatske prisegu daje pred predsjednikom Republike Hrvatske. Ni ta prisega ne može biti provedena pred predsjednikom Republike, smatra predlagatelj, jer ono što nije propisano Ustavom ne može biti zakonskim putem utvrđena nadležnost državnog poglavara.
NN 31/2000 • 6.6. Odredbe članka 23. stavaka 1., 2., 3. i 4. propisuju da u stegovnom postupku u prvom stupnju odlučuje stegovni sud DSV-a, sastavljen od predsjednika i dva člana DSV-a, a u daljim odredbama je razrađen sastav stegovnog suda DSV-a, dok je u stavku 4. propisano da o žalbi protiv odluka stegovnog suda odlučuje Vijeće, bez članova stegovnog suda. Nadalje, odredba članka 29. stavka 1. propisuje postupak žalbe protiv odluke stegovnog suda o stegovnoj odgovornosti. Predlagatelj osporava navedene odredbe ističući da se takvim rješenjem DSV pretvara u tijelo drugog stupnja stegovnog postupka, koje odlučuje u povodu pravnih lijekova protiv odluka prvostupanjskog stegovnog suda. Podnositelj prijedloga to drži nesuglasnim Ustavu s obzirom na izričitu ustavnu odredbu prema kojoj o disciplinskoj odgovornosti sudaca i državnih odvjetnika može odlučivati samo Državno sudbeno vijeće u punom sastavu (članak 121. i članak 120. stavak 2. alineja 4. Ustava). Podnositelj prijedloga svoju tvrdnju obrazlaže na sljedeći način: »Zakonom se mogu propisati bliže odredbe o pretpostavkama disciplinske odgovornosti i tijeku disciplinskog postupka, ali ne i o samom odlučivanju o disciplinskoj odgovornosti pravosudnih dužnosnika, jer o njoj, sukladno Ustavu, može odlučivati samo Državno sudbeno vijeće«.
NN 31/2000 • 8. Neposredno mjerodavne za ocjenu ustavnosti Zakona, odnosno pojedinih njegovih odredaba, jesu odredbe članaka 3., 4. i 5. Ustava.
NN 31/2000 • 8.1. Odredbom članka 3. Ustava vladavina prava ustanovljena je kao najviša vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske.
NN 31/2000 • 8.2. Odredbom članka 4. Ustava državna vlast u Republici Hrvatskoj ustrojena je na načelu diobe vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudbenu.
PRETHODNA STRANICA - SLJEDEĆA 
IZBOR:
Broj 85/01, Broj 2/07,
Broj 69/98, Broj 53/91,
Broj 139/04, Broj 78/06
LINK - PREGLED SVIH FINANCIJSKIH I POSLOVNIH TEMA, INTERNET USLUGE