• 30. Novo određivanje neto vrijednosti koja se može realizirati provodi se u svakom kasnijem razdoblju. Kada više ne postoje okolnosti koje su ranije uvjetovale otpisivanje zaliha ispod troška, iznos koji je otpisan se vraća tako da je novi knjigovodstveni iznos niži od troška i promijenjene neto vrijednosti koja se može realizirati. Ovo nastaje, primjerice, kada predmet zaliha, koji je knjižen po neto vrijednosti koja se može realizirati zbog svoje prodajne cijene je bio smanjen, te se još drži u kasnijem razdoblju, a njegova prodajna cijena je povećana.

• 31. Kada se zalihe prodaju, knjigovodstveni iznos tih zaliha treba se priznati kao rashod razdoblja u kojem se pninaju odnosni prihodi. Iznos bilo kojeg otpisivanja zaliha do neto vrijednosti koja se može realizirati i svi gubici zaliha trebaju se priznati kao rashod u razdoblju kad je nastalo otpisivanje ili gubitak.

• Iznos bilo kojeg povrata otpisanih zaliha, koji proizlazi iz pove ćanja neto vrijednosti koja se može realizirati, treba se priznati kao smanjenje iznosa zaliha priznatih kao rashod u razdoblju u kojem je nastao povrat.

• 32. Postupak pciznavanja kao rashod knjigovodstvenog iznosa prodanih zaliha rezultira povezivanjem troškova i prihoda

• 33. Neke zalihe se mogu rasporediti na druge račune sredstava, primjerice, zalihe koje su korištene kao dio gradnje nekretnine, postrojenja i opreme u vlastitoj izvedbi. Zalihe raspoređene na drugo sredstvo na ovaj način priznaje se kao rashod tijekom korisnog vijeka trajanja tog sredstva.

• (a) usvojene računovodstvene politike za mjerenje zalih uključujući korištenu metodu troška;