PREGLED SVIH FINANCIJSKIH I POSLOVNIH TEMA, INTERNET USLUGE 
BESPLATNI PREGLED PRAVNE REGULATIVE
Brzi pregled sadržaja propisa. Projekt je nastao za potrebe poslovnih ljudi koji kontinuirano prate pravnu regulativu kako bi se
informirali da li je objavljen neki novi propis koji se odnosi na njihovu djelatnost.
Radi brzog pregleda, na ovim stranicama nalazi se sažetak sadržaja, a klikom na link može se pregledati originalni izvor i cijeli sadržaj.
NN 68/2000 • 5. Kada je riječ o javnim bilježnicima i odvjetnicima, kao obveznicima PDV-a, Ustavni sud je utvrdio da nema osnove za sumnju u ustavnost odredbi članka 6. osporenog Zakona.
NN 68/2000 • 6. Prema članku 2. stavku 1. točki 1. osporenog Zakona, PDV se plaća na isporuke svih vrsta dobara i sve obavljene usluge u tuzemstvu uz naknadu koje poduzetnik izvrši baveći se svojom gospodarskom ili drugim djelatnosti, koje se obavljaju na osnovi zakonskih odredbi ili odluka državnih tijela te koje poduzetnik obavi svojim zaposlenima ili članovima njihove uže obitelji po osnovi rada.
NN 68/2000 • 7. Poduzetnikom se, u smislu osporenog Zakona, smatra pravna ili fizička osoba koja samostalno i trajno obavlja djelatnost s namjerom ostvarivanja prihoda (stavak 3. članka 2.).
NN 68/2000 • 8. Ustavni sud prihvaća stajališta Vlade i Ministarstva financija da javni bilježnici i odvjetnici u obavljanju svojih djelatnosti imaju svojstvo poduzetnika budući da udovoljavaju zakonskim kriterijima prema kojima se određuje tko se smatra poduzetnikom, zbog čega se njihova djelatnost smatra poduzetničkom djelatnošću u smislu osporenog Zakona i stoga je oporeziva. Temeljni uvjet za nastanak porezne obveze jest da su usluge (ili isporuka dobara) obavljene uz naknadu u okviru poduzetnikove djelatnosti, odnosno na osnovi zakonskih odredaba ili odluka državnih tijela.
NN 68/2000 • Naime, nije sporno da navedene osobe javnobilježničku, odnosno odvjetničku djelatnost obavljaju samostalno i trajno radi ostvarivanja prihoda. Kako se PDV plaća na sve usluge koje poduzetnik uz naknadu obavi baveći se svojom djelatnošću, odnosno koje on
NN 68/2000 • 9. S obzirom na svoj status poduzetnika, javni bilježnici, kao i odvjetnici, ne bi mogli biti oslobođeni plaćanja PDV-a, sukladno kriterijima koji su propisani za tijela državne vlasti, tijela uprave i samouprave, političke stranke, sindikati i komore.
NN 68/2000 • 10. Međutim, i za te osobe je osporeni Zakon predvidio slučaj kada ne moraju platiti PDV iako im nije prestalo svojstvo poduzetnika. Naime, prema već navedenoj odredbi iz članka 6. stavka 1. točke 1. Zakona, porezni obveznik nije poduzetnik iz članka 22. stavka 1. tog Zakona.
NN 68/2000 • 11. Člankom 22. Zakona uređeni su posebni postupci oporezivanja. Tako prema odredbi stavka 1. tog članka, poduzetnik čija godišnja vrijednost isporuka dobara i obavljenih usluga iz članka 2. stavka 1. točke 1. tog zakona, nakon odbitka vrijednosti isporuka koje su, prema članku 11. tog Zakona oslobođene od poreza, u prethodnoj kalendarskoj godini nije bila veća od 85.000,00 kuna, ne plaća porez na dodanu vrijednost, nema pravo na iskazivanje poreza na izdanim računima i ne može odbiti porez koji mu zaračunaju ostali poduzetnici.
NN 68/2000 • Prema stavku 2., poduzetnik iz stavka 1. tog članka može od Porezne uprave do kraja godine zatražiti da se na njega u sljedećoj kalendarskoj godini ne primjenjuju odredbe stavka 1. tog članka. Porezna uprava to utvrđuje rješenjem, koje ga rješenje obvezuje narednih pet kalendarskih godina.
NN 68/2000 • 12. Sukladno navedenom, Ustavni sud je ocijenio da odredbe članka 6. osporenog Zakona nisu u nesuglasju s ustavnim odredbama koje su istakli predlagatelji.
LINK - PREGLED SVIH FINANCIJSKIH I POSLOVNIH TEMA, INTERNET USLUGE
NN 68/2000 • 1. Člankom 7. osporenog Zakona uređeno je pitanje nastanka porezne obveze na način da je utvrđeno kada ta obveza nastaje u pojedinim slučajevima oporezivanja. Tako prema stavku 1. tog članka, porezna obveza pri obračunu PDV-a prema izdanim računima za obavljanje isporuke dobara, odnosno usluga nastaje istekom Zakonom propisanog obračunskog razdoblja u kojem su obavljene. Slijedi propisivanje nastanka porezne obveze u slučaju promjene uvjeta mjerodavnih za odbitak pretporeza, zatim za primljene predujmove, u slučaju plaćanja PDV-a na vlastitu potrošnju, pri obračunu PDV-a prema primljenim naknadama.
NN 68/2000 • 2. Osporenim stavkom 5. članka 7. Zakona propisano je da porezna obveza pri uvozu dobara nastaje danom nastanka obveze plaćanja carine, kada porez obračunava i naplaćuje carinarnica koja provodi postupak uvoznoga carinjenja zajedno s obračunom i naplatom carine, a prema propisima o obračunu i naplati carine.
NN 68/2000 • 3. Predlagatelj ocjene ustavnosti smatra da je ta odredba neustavna u dijelu kojim je propisana obveza plaćanja poreza pri uvozu zajedno s carinskim obvezama »prema propisima o obračunu i naplati carine«, a ne po proteku obračunskog razdoblja u kojem su dobra uvezena. To stoga što se prema članku 18. stavku 1. Zakona, uplata tog poreza ima izvršiti u roku 10 dana nakon isteka obračunskog razdoblja. Smatra da u tome postoji nesuglasje u odnosu na odredbe Carinskog zakona, kao i njegove provedbene propise. Osporena odredba stoga dovodi do nejednakosti među gospodarstvenicima jer oni koji uvoze dobra PDV moraju platiti odmah pri uvozu zajedno s carinom, a drugi u rokovima propisanim Zakonom.
NN 68/2000 • 4. Vlada i Ministarstvo financija su odgovorili da je kod oporezivanja dobara, koja prelaze državnu granicu, prihvaćeno oporezivanje prema načelu »zemlje odredišta«, koje su prihvatile sve europske zemlje i što je preporuka VI. smjernice EU. To načelo se provodi tako da se uvozna dobra oporezuju PDV-om zemlje uvoznice i na taj se način istom poreznom stopom opterećuju uvozna i domaća dobra. Tehnički se to oporezivanje provodi u trenutku kada dobra prelaze granicu, a porezna obveza nastaje istovremeno s carinskim davanjima, što propisuje i osporena odredba.
NN 68/2000 • Iako prema osporenoj odredbi porezna obveza nastaje pri uvozu dobara, uvoznik – porezni obveznik ima putem instituta pretporeza pravo na odbitak poreza plaćenog pri uvozu. Uvjet za odbitak pretporeza je da je dobro uvezeno za poduzetničke svrhe uvoznika i da je porez plaćen pri uvozu.
NN 68/2000 • 5. Sukladno propisanom, navodi se dalje, nastanak porezne obveze pri uvozu se ne veže za prodaju uvezenih dobara. Uvoz dobara je isporuka dobra od strane inozemnog isporučitelja domaćem poduzetniku i porezna obveza nastaje pri uvozu, a uvoznik ima pravo na povrat poreza kada taj porez plati. Daljnja prodaja uvezenog dobra je druga isporuka, koja podliježe oporezivanju u tuzemstvu, u kojem slučaju porezna obveza nastaje istekom obračunskog razdoblja u kojem je obavljena isporuka ili protekom obračunskog razdoblja u kojem je porezni obveznik naplatio obavljenu isporuku.
NN 68/2000 • 6. Zaključno se smatra da se propisivanjem navedenog načina nastanka obveze, plaćanja poreza te odbitka pretporeza, pojedini poduzetnici ne stavljaju u povoljniji položaj od drugih, već da se na opisani način osigurava jedno od temeljnih načela oporezivanja u smislu da određena isporuka ne ostane neoporeziva.
NN 68/2000 • 7. Imajući u vidu činjenicu da je PDV prema intenciji zakonodavca i odredbama Zakona tzv. svefazni porez, odnosno porez koji se plaća u svim fazama proizvodnog i prometnog ciklusa što znači da je sustav PDV-a uređen tako da se oporezuje svaka faza u isporuci dobara ili obavljanju usluga, ocijenjeno je da nije u nesuglasju s Ustavom oporezivanje uvezenih dobara na način kako je to propisano osporenom odredbom.
NN 68/2000 • 8. Oporezivanje uvezenih dobara PDV-om (obračunavanje i naplata), Zakonom je dano u nadležnost carinskoj službi, što se može ocijeniti kao praktično i sa stajališta zakonodavca svrsishodno rješenje jer obveza plaćanja PDV-a za robu koja se uvozi nastaje danom nastanka obveze plaćanja carine, a postupak se provodi prema propisima o obračunu i naplati carine.
NN 68/2000 • 9. Premda Ustavni sud u načelu nije nadležan u postupku ocjene suglasnosti zakona s Ustavom ocjenjivati i međusobnu usklađenost dvaju ili više zakona, navodi se da i prema odredbama carinskih propisa postoje rokovi za naplatu carine. Tako je u članku 247. ranijeg Carinskog zakona (»Narodne novine«, br. 53A/91, 33/92, 106/93, 92/94 i 62/99), koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja prijedloga, bilo propisano da rok za naplatu carine ne može biti duži od osam dana od dana prijama obračuna carine, dok je člankom 226. stavkom 1. sada važećeg Carinskog zakona (»Narodne novine«, br. 78/99, 94/99 i 117/99), koji je na snazi od 1. siječnja 2000. godine, propisano da svotu carine dužnici moraju platiti u roku 15 dana od dana priopćavanja carinskog duga dužniku.
PRETHODNA STRANICA - SLJEDEĆA 
IZBOR:
Broj 127/00, Broj 123/99,
Broj 118/09, Broj 63/06,
Broj 77/08, Broj 77/08
LINK - PREGLED SVIH FINANCIJSKIH I POSLOVNIH TEMA, INTERNET USLUGE