PREGLED SVIH FINANCIJSKIH I POSLOVNIH TEMA, INTERNET USLUGE 
BESPLATNI PREGLED PRAVNE REGULATIVE
Brzi pregled sadržaja propisa. Projekt je nastao za potrebe poslovnih ljudi koji kontinuirano prate pravnu regulativu kako bi se
informirali da li je objavljen neki novi propis koji se odnosi na njihovu djelatnost.
Radi brzog pregleda, na ovim stranicama nalazi se sažetak sadržaja, a klikom na link može se pregledati originalni izvor i cijeli sadržaj.
NN 41/2000 • 5. KSENIJA ŠEBEK, savjetnica u Općinskom državnom odvjetništvu u Sesvetama.
NN 41/2000 • 2. Ustavno pravo istaknuto u ustavnim tužbama nije povrijeđeno.
NN 41/2000 • 1. Ustavne tužbe uvodno navedenih podnositelja podnesene su u svezi s presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Kž-21/94 od 23. veljače 1994. godine, kojom su djelomično uvažene žalbe podnositelja ustavnih tužbi - optuženika te preinačena prvostupanjska presuda Okružnog suda u Z., broj: K-190/93 od 13. listopada 1993. godine u odluci o kazni na način da su optuženima smanjene izrečene jedinstvene kazne zatvora, dok su žalbe u preostalim dijelovima odbijene kao neosnovane, te je u pobijanom, a nepreinačenom dijelu presuda suda prvog stupnja potvrđena.
NN 41/2000 • Kazneni postupak se protiv podnositelja ustavne tužbe vodio radi kaznenog djela iz članka 34. stavak 1. tada važećeg Krivičnog zakona Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 32/93, 38/93, 16/96, 28/96 i 110/97), odnosno kaznenog djela iz članka 34. stavak 1. tog Zakona u svezi s člankom 17. tada važećeg Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 31/93, 39/93, 108/95, 16/96, 28/96 i 110/97). U tom postupku je pravomoćno utvrđeno da je kazneno djelo ubojstva i kazneno djelo ubojstva u pokušaju počinjeno dana 21. rujna 1991. godine na štetu A. P., koji je tada ubijen, te B. P. i I. O., koji su zadobili teške tjelesne povrede.
NN 41/2000 • 2. Podnositelji ustavnih tužbi smatraju da su im osporenom presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao i navedenom prvostupanjskom presudom, povrijeđena ustavna prava iz članaka 14. stavak 2., 22., 26. i 115. stavak 3. Ustava. Osnovanost ustavnih tuž
NN 41/2000 • Tom je odredbom bilo propisano da će se obustaviti kazneni progon, odnosno kazneni postupak protiv počinitelja kaznenih djela počinjenih u oružanim sukobima, u ratu protiv Republike Hrvatske ili u svezi s tim sukobima, odnosno ratom, ako su počinjena u razdoblju od 17. kolovoza 1990. do 10. svibnja 1995. godine. Za ta djela kazneni progon se neće poduzimati, a kazneni postupak se neće pokretati.
NN 41/2000 • Navedeni Zakon o oprostu prestao je važiti danom stupanja na snagu Zakona o općem oprostu (»Narodne novine«, broj 80/96), koji je dao oprost od kaznenog progona i postupka za kaznena djela počinjena u razdoblju od 17. kolovoza 1990. do 23. kolovoza 1996. godine, a na snazi je od 5. listopada 1996. godine.
NN 41/2000 • 3. Glede (ne)primjene navedenog Zakona o oprostu, u kaznenom predmetu, broj: K-190/93 sudovi su u osporenim presudama zauzeli sljedeća stajališta:
NN 41/2000 • - Okružni sud u Z., presuda od 13. listopada 1993., str. 35: »Sud nije primijenio Zakon o oprostu od krivičnog progona i postupka za krivična djela počinjena u oružanim sukobima i u ratu protiv Republike Hrvatske (NN 58/92) s obzirom na činjenicu da kriti
NN 41/2000 • - Vrhovni sud Republike Hrvatske, presuda broj: Kž-21/94 od 23. veljače 1994., str. 7: »Nisu u pravu optuženi V. G. Ž. i P. P. kada tvrde da je trebalo obustaviti postupak na temelju Zakona o oprostu od krivičnog progona i postupka za krivična djela počin
LINK - PREGLED SVIH FINANCIJSKIH I POSLOVNIH TEMA, INTERNET USLUGE
NN 41/2000 • 5. Podnositelji ustavnih tužbi smatraju da su im osporenim sudskim odlukama povrijeđena ustavna prava iz članaka 14. stavak 2., 22., 26. i 115. stavak 3. Ustava.
NN 41/2000 • Glede ustavnopravnog značenja navedenih ustavnih odredbi, stajalište je Ustavnog suda da navedene ustavne odredbe ne sadržavaju ustavna prava, već ustavna načela koja se s obzirom na svoj smisao i sadržaj stoga ne mogu tretirati kao ustavna prava. Izuzetak je odredba stavka 2. članka 22. Ustava.
NN 41/2000 • Kada je riječ o člancima 14. stavak 2. (jednakost svih pred zakonom) i 26. Ustava (jednakost pred sudovima i drugim državnim tijelima), valja reći da je to odnos između općeg načela jednakosti u pravima i konkretne razrade načela jednakosti u pojedinačnom sudskom ili drugom postupku. Niti odredba iz članka 115. stavak 3. Ustava (sudovi sude na temelju Ustava i zakona), po svom smislu nije ustavno pravo pojedinca, već ustavna obveza sudova da u konkretnoj pravnoj stvari, kada odlučuju o pravima, obvezama i odgovornostima pojedinca, postupaju i odlučuju sukladno Ustavu i zakonu.
NN 41/2000 • Prema odredbama članka 22. Ustava, čovjekova je sloboda i osobnost nepovrediva (stavak 1.) te se nikomu ne smije oduzeti ili ograničiti sloboda, osim kada je to određeno zakonom, o čemu odlučuje sud (stavak 2.). U slučaju stavka 1. riječ je o jednom općem pravilu, generalnom određenju koje zbog svoje načelnosti i sveobuhvatnosti nema značenje ustavnog prava. Odredba stavka 2. tog članka je konkretizacija stavka 1. sa značenjem opće zabrane oduzimanja ili ograničavanja slobode pojedinca, osim iznimno u zakonom propisanom slučaju i na temelju odluke suda, te u sebi sadržava ustavno pravo. To je ustavno pravo na slobodu u značenju općeg prava čovjeka da ne smije biti lišen slobode protivno zakonu.
NN 41/2000 • Pravo na slobodu i osobnu (tjelesnu) sigurnost jamči se i člankom 5. Protokola 4. Europske konvencije o ljudskim pravima, prema kojem svatko ima pravo na slobodu i na osobnu sigurnost te nitko ne smije biti lišen slobode, osim u tim člankom propisanim slučajevima i u postupku propisanom zakonom.
NN 41/2000 • Ustavni sud je utvrdio da podnositeljima ustavnih tužbi u konkretnom slučaju nije povrijeđeno ustavno pravo na slobodu budući da im je sloboda oduzeta u zakonom propisanom slučaju i sukladno postupovnim pravilima mjerodavnog propisa. Stoga Ustavni sud prihvaća stajalište Vrhovnog suda izraženo u osporenoj presudi (citirano u točki 3. ove odluke).
NN 41/2000 • 6. Ostala »prava« istaknuta u ustavnim tužbama, već je rečeno, nisu ustavna prava u smislu članka 125. alineja 3. Ustava, zbog čega niti ne mogu biti predmet ustavnosudske zaštite putem ustavne tužbe.
NN 41/2000 • Ustavni sud, naime, nije ni sudište niti žalbeno tijelo višeg stupnja, a ustavna tužba nije ni redovni niti izvanredni pravni lijek. Ustavna tužba je, sukladno nadležnosti ovog Suda propisanoj Ustavom, odnosno Ustavnim zakonom, pravni institut ustanovljen radi zaštite slobode i prava zajamčenih Ustavom (ustavnih prava). Ustavna tužba se može podnijeti u povodu sudske odluke ili drugog pojedinačnog akta ako se smatra da je tim aktom povrijeđeno neko ustavno pravo.
NN 41/2000 • Podnositelji ustavnih tužbi razloge povrede ustavnih prava temelje na pogrešnoj primjeni materijalnog prava u konkretnoj kaznenopravnoj stvari. To znači da se s ustavnom tužbom postupa kao s pravnim lijekom pa se od Ustavnog suda traži postupanje i odlučivanje kao od suda višeg stupnja u odnosu na sudove koji su donijeli osporene presude.
NN 41/2000 • Međutim, Ustavni sud u postupku povodom ustavne tužbe ne obnaša nadležnosti žalbenog suda niti Vrhovnog suda, već utvrđuje je li u postupku odlučivanja o pravima i obvezama tužitelja došlo do ustavno nedopuštenog zadiranja u temeljne slobode i prava čovjeka i građanina, tj. je li povrijeđeno neko ustavno pravo podnositelja ustavne tužbe.
PRETHODNA STRANICA - SLJEDEĆA 
IZBOR:
Broj 155/08, Broj 117/04,
Broj 61/09, Broj 174/04,
Broj 65/97, Broj 81/06
LINK - PREGLED SVIH FINANCIJSKIH I POSLOVNIH TEMA, INTERNET USLUGE