PREGLED SVIH FINANCIJSKIH I POSLOVNIH TEMA, INTERNET USLUGE 
BESPLATNI PREGLED PRAVNE REGULATIVE
Brzi pregled sadržaja propisa. Projekt je nastao za potrebe poslovnih ljudi koji kontinuirano prate pravnu regulativu kako bi se
informirali da li je objavljen neki novi propis koji se odnosi na njihovu djelatnost.
Radi brzog pregleda, na ovim stranicama nalazi se sažetak sadržaja, a klikom na link može se pregledati originalni izvor i cijeli sadržaj.
NN 129/1999 • Nadalje, vidljivo je da su nastavnim planovima satnice svih predmeta svedene u zakonske okvire (čl. 39. stavak 1. i 4. čl. 40. ZOŠ izričito propisuju da učenik razredne nastave može biti opterećen s najviše 4 sata redovne nastave dnevno, a predmetne nastave s najviše pet sati, tj. s 25, odnosno 30 sati tjedno, dok je radni tjedan utvrđen u trajanju od pet radnih dana). Sud je mišljenja da ovome nisu potrebna dodatna obrazlaganja kod evidentnih pedagoških argumenata, a koji i čine temelj nastojanja ka smanjenju opterećenosti učenika (koja je, kao što je poznato, u Republici Hrvatskoj pri vrhu ljestvice u odnosu na ostale europske zemlje - u svezi s tim MPŠ dostavilo je Sudu vrlo opsežne radne materijale za raspravu o izmjenama nastavnih planova, koji prezentiraju statističke podatke, komparativne podatke, podatke prikupljene anketiranjem učenika i nastavnika, itd. te su objavljeni u posebnom prilogu »Školskih novina«, br. 4/98, budući da su rasprave o daljnjim izmjenama školskih programa još u tijeku, a sve u sklopu realizacije načelne Odluke o sažimanju nastavnih programa i smanjivanju opsega udžbenika za osnovne i srednje škole, koju je donijelo MPŠ 3. studenoga 1995., a objavljena je u »Vjesniku MPŠ«, br. 13 od 28. studenoga 1995.).
NN 129/1999 • Problematika smanjenja satnica specifičnih sadržaja otvara se stoga što, kako tvrdi podnositelj, opseg tih sadržaja nije ranije bio limitiran, odnosno što je satnica materinjeg jezika bila utvrđena u tjednoj kvoti od 5-6 sati. Pritom se ne navodi na koji se uzrast učenika to odnosi, niti na koji tip nastave, ali se tvrdi da se reduciranje stečenih prava sastoji u tome što je prema osporavanoj Odluci iz srpnja 1997. satnica materinjeg jezika utvrđena u tjednoj kvoti od 1 do 4 sata.
NN 129/1999 • Podatak je sam za sebe točan, međutim je moguće zaključiti da se satnica od 1 do 4 sata, osim što je fleksibilna, odnosi na tip nastave koji se i inače u cijelosti odvija na talijanskom jeziku i na tip nastave koji se u segmentu društvenih predmeta odvija na talijanskom jeziku, dok je za tip nastave koji se odvija na hrvatskom jeziku satnica talijanskog jezika ostala praktično ista te se provodi u vidu dodatne ili dopunske nastave. Prema tome, ukupan broj nastavnih sati posvećenih talijanskom jeziku i ostalim specifičnim sadržajima znatno nadmašuje nominalne brojke od 1 do 4 sata. Čak i u nastavi na hrvatskom pripadnici talijanske manjine mogu u petodnevnom radnom tjednu svakodnevno najmanje jedan dodatni sat nastave posvetiti talijanskom jeziku.
NN 129/1999 • Pored toga, važno je istaknuti i to da iz svih pribavljenih podataka proizlazi da se osporavanom odlukom propisane satnice koriste maksimalno i da učenici - pripadnici talijanske manjine imaju u prosjeku za cca. 10% povećanu satnicu. Tih 10% odnosi se na učenje hrvatskog jezika, koje je za sve obvezno, a nije ga moguće na drugi način uklopiti u zadane okvire jer bi u suprotnom bila oštećena satnica ostalih predmeta.
NN 129/1999 • Zaključno je, međutim, potrebno ponovno naglasiti neodrživost situacije u kojoj propisi, koji bi kao općeobvezni trebali biti precizni, jasni i jednoznačni, budući reguliraju iznimno značajan segment društvenog života, kao što je funkcioniranje školskog
NN 129/1999 • Međutim, kako bi ova odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske ipak doprinijela transparentnosti barem pri budućem reguliranju predmetne materije, valjalo je rasvijetliti i preostale nejasne momente koji su se pojavili u razmatranjima. Postavilo se, naime, pitanje zašto je u tabelarnom prikazu rubrika »jezik nacionalne manjine« prazna i što znači mogućnost »ugradbe 5 do 6 nastavnih jedinica materinskog jezika i književnosti«, a što mogućnost »ugradbe u nacionalni program 5 do 6 nastavnih sati specifičnih sadržaja godišnje«. Na ova je pitanja, po stajalištu Suda, vjerojatno moguće odgovoriti na sljedeći način:
NN 129/1999 • Broj sati materinjeg jezika određen je fleksibilno u rasponu od 1 do 4, odnosno u trajanju od 5 sati dopunske ili dodatne nastave tjedno, ovisno o tipu nastave pa je to regulirano posebnim tabelama.
NN 129/1999 • Mogućnost ugradbe 5 do 6 nastavnih jedinica materinskog jezika i književnosti nije u tabelarnim nastavnim planovima označena nikakvom vremenskom odrednicom. Jedina u ovom slučaju moguća vremenska odrednica, po shvaćanju Suda, bila bi »godišnje«, jer se govori o »nastavnoj jedinici«, što može ali ne mora biti jednako »nastavnom satu«. Osim toga, riječ je o dvije ponuđene opcije: o opciji ugradbe talijanskog jezika u satnicu hrvatskog jezika i književnosti, što podrazumijeva manji opseg učenja hrvatskog jezika u korist talijanskog, odnosno alternativno o opciji posebne satnice u trajanju od 1 do 4 sata nastave talijanskog jezika tjedno. Sve navedeno odnosi se na tipove nastave koji se izvode na talijanskom jeziku.
NN 129/1999 • Formulacija o mogućnosti ugradbe 5 do 6 nastavnih sati specifičnih programa godišnje u nacionalne programe sama je po sebi bespredmetna, a spominje se u tekstualnom, uvodnom dijelu nastavnih planova i programa u svezi s prva dva tipa nastave (kompletno na talijanskom; društvena skupina predmeta na talijanskom). Radi se vjerojatno u krupnoj i nikad ispravljenoj pogrešci. Analiziranjem teksta moguće je doći do zaključka da bi ispravno trebalo stajati »5 do 6 nastavnih jedinica godišnje« i tada bi se taj tekst podudarao s onim što stoji u tabelarnim prikazima satnica.
NN 129/1999 • Iako Sud stoji na stajalištu da nastavni planovi i programi stvarno i efektivno mogu obvezivati one koji ih provode jedino u onom dijelu koji se sastoji od tabela s točnim brojčanim podacima o satnicama nastave, koje se moraju ispuniti jer je jedino taj dio nastavnih planova faktički podoban za provedbu te iako valja izraziti nadu (koju za sada potvrđuje i praksa) da struka znade, makar i po inerciji, što i kako treba činiti, odnosno da je sposobna ispravno iščitati koje su njezine obveze, za istaknuti je sljedeće:
LINK - PREGLED SVIH FINANCIJSKIH I POSLOVNIH TEMA, INTERNET USLUGE
NN 129/1999 • U naznačenom segmentu osporavanih propisa nema elemenata koji bi u suštini upućivali na neustavnost i nezakonitost. Na opisani način utvrđene satnice nastave nisu u suprotnosti s Ustavom i relevantnim zakonima niti se ovakvim normiranjem prelazi granica narušavanja stečenih prava manjina. Budući da je obrazovanje na jezicima nacionalnih manjina sastavni dio ukupnog obrazovnog sustava Republike Hrvatske, to se sve promjene u sustavu nacionalnog obrazovanja odnose i na nastavu za pripadnike nacionalnih manjina, a osobito o rečenom ne treba dvojiti kada se radi o racionalnim, pozitivnim i znanstveno utemeljenim promjenama koje ne diraju u supstrat stečenih prava.
NN 129/1999 • U tom smislu, konkretna situacija oko eventualnog smanjivanja satnica nastave budući da se ne odnosi samo na nastavu za pripadnike manjina i budući da u prilog takve odluke idu svi mogući razumni argumenti, a osobito argumenti prosvjetno-pedagoške struke, ne bi se mogla smatrati protivnom Ustavu, zakonima niti međunarodno preuzetim obvezama Republike Hrvatske.
NN 129/1999 • Međutim, ponovo se naglašava da je nedopustivo s aspekta pravne sigurnosti da jedan propis izaziva potrebu ovako opsežnog »seciranja« i ukazivanja na očigledne pogreške i propuste. Sve u njemu sadržano moguće je, što je krajnje i dužnost državnog tijela kojem je povjerena i normativna funkcija, reći na jasan, koncizan i primjeren način, a u skladu s pravilima kako pravne, tako i pedagoške struke.
NN 129/1999 • Stajališta sukladna iznesenim izrazili su o naprijed navedenim pitanjima i stručnjaci Venecijanske komisije Vijeća Europe.
NN 129/1999 • U svezi s dijelom osporavane Odluke iz srpnja 1997. u kojem je riječ o potrebi prethodne suglasnosti Ministarstva za formiranje manjih razrednih odjeljenja za učenike pripadnike nacionalnih manjina, Zakon iz 1979., na kojeg se podnositelj poziva, u čl. 4. stavku 1. sadrži formulaciju »osnivaju se i za manji broj zavisno od uvjeta na određenom području«. Odredbe čl. 2., 3., 4. st. 2., 5. i druge istog Zakona određuju subjekte koji su ovlašteni osnivati odgojno-obrazovne organizacije, formirati odjele i utvrđivati o kakvim se uvjetima radi na određenom području. Taj je Zakon, u duhu tadašnjeg vremena propisivao »dogovor pripadnika narodnosti, odgovarajućih samoupravnih interesnih zajednica i zainteresiranih organizacija udruženog rada«. Ovako uređen način određivanja broja učenika koji nije bio ili je bio samo djelomično institucionaliziran nije moguće poistovjetiti sa sadašnjim zahtjevom za postojanjem oficijelne suglasnosti tijela državne vlasti, unatoč tome što je danas jedino tijelo državne uprave nadležno za područje prosvjete Ministarstvo prosvjete i športa, i što ono po zakonu jest nadležno za propisivanje broja učenika u razrednom odjelu. U konkretnoj se situaciji njegove ingerencije iscrpljuju određivanjem broja učenika razrednog odjela u nacionalnom programu, time da po prirodi stvari zbog specifičnih uvjeta na određenim područjima mora ostaviti mogućnost da razredi mogu biti i manji. Uvođenje instituta prethodne suglasnosti u jednom podzakonskom aktu, osim što je pravno nedopustivo i nije predviđeno niti odgovarajućim zakonima, nije sukladno niti međunarodno preuzetim obvezama Republike Hrvatske.
NN 129/1999 • Zakonodavstvo države prednice takvo što nije poznavalo pa bi provedbom osporavane Odluke u ovom dijelu bila narušena stečena prava manjine, odnosno otežano njihovo ostvarivanje. S druge strane, ako je namjera ovog propisa bila osigurati pravnu zaštitu, postavlja se pitanje zašto ne sadrži nikakve postupovne odredbe. Stoga, ovaj Sud smatra da se u konkretnom slučaju radi o odredbi nejasnog smisla i negativnog učinka glede očuvanja stečenih prava za uklanjanje koje postoje opravdani razlozi.
NN 129/1999 • Nadalje, sporna odredba uvodnog dijela nastavnih planova u kojoj stoji da je »specifičnost programa uvjetovala da pripadnici pojedine nacionalne manjine sami izrade i predlože nastavne programe, a MPŠ ih verificira i daje odobrenje za njihovu uporabu«, također, prema stajalištu ovog Suda, ničim ne opravdava svrhu svojeg postojanja.
NN 129/1999 • Već je člankom 14. Ustavnog zakona u stavku 3. propisano da specifične programe utvrđuje MPŠ na prijedlog Ureda Vlade Republike Hrvatske za međunacionalne odnose. Odredba je, dakle, nepotrebna, ali nije utemeljeno tvrditi da se njome inaugurira neki novi način i postupak predlaganja specifičnih programa kojim bi bila derogirana odredba Ustavnog zakona. Riječ je samo o nedopustivo kolokvijalnom izričaju, koji nepotrebno izaziva dvojbe, čija je svrha i namjera posve nejasna i kojeg je nužno zamijeniti formulacijom sukladnom tekstu Ustavnog zakona ili posve izostaviti, a napominje se i to da je stav međunarodnih stručnjaka o ovom pitanju čak i stroži i da je u tom smislu izraženo mišljenje o direktnom kršenju Ustava i Ustavnog zakona.
NN 129/1999 • Prelazeći na drugu ovdje osporavanu Odluku, onu iz studenoga 1997., neizbježno je reći da njezin sadržaj u cijelosti dovodi u znatnu dvojbu glede razloga postojanja i namjeravanih učinaka.
NN 129/1999 • Naime, u preambuli Odluke donositelj navodi da se Odluka donosi u svezi s čl. 10. st. 6. ZSŠ. Ta odredba Zakona daje ovlaštenje MPŠ da donese zajednički i izborni dio nastavnog plana i programa (za razliku od fakultativnog dijela). Daljnji tekst Odluke sadrži »kompilaciju« dijelova teksta čl. 14. Ustavnog zakona i napomene o pravu na prevođenje udžbenika na jezik manjine, što se inače spominje jedino u tekstu osporavane Odluke i nastavnih planova iz srpnja 1997.
PRETHODNA STRANICA - SLJEDEĆA 
IZBOR:
Broj 81/04, Broj 32/02,
Broj 107/93, Broj 137/06,
Broj 73/99, Broj 138/08
LINK - PREGLED SVIH FINANCIJSKIH I POSLOVNIH TEMA, INTERNET USLUGE