• Obrazlažući predmetne prijedloge podnositelji su isticali da je krčki most jedina veza žitelja Krka s kopnom i njihovim županijskim središtem u gradu Rijeci te da je taj most jedini most u Republici Hrvatskoj određen kao objekt s naplatom cestarine. Nadalje, podnositelji navode da je prema točci II. odluke tadašnjeg Izvršnog vijeća Sabora bilo predviđeno kako će se posebna naknada za upotrebu mosta kopno - Krk plaćati do trena kada nadležno tijelo svojom odlukom ne utvrdi namirenje iznosa sredstava utrošenih za izgradnju mosta, a da su ta sredstva prema tvrdnjama predlagatelja prikupljena 1990. godine. Podnositelji također iznose da se naplatom »mostarine« posredno smanjuje standard življenja žitelja na otocima koji gravitiraju krčkom mostu, jer su navedenom cijenom opterećeni svi proizvodi i usluge, pa tako i osnovni proizvodi neophodni za egzistenciju žitelja tih otoka te da se potrebita sredstva za održavanje mosta mogu namaći redovitom naplatom mostarine ostalim korisnicima koji nemaju prebivalište na otoku Krku.

• Slijedom navedenog predlagatelji zaključuju kako su naplatom mostarine postavljeni u neravnopravan položaj s ostalim građanima u Republici Hrvatskoj, jer su oni prisiljeni koristiti naplatno taj most kao jedinu vezu s kopnom te da povlastica plaćanja u iznosu od 70% cijene mostarine, koja je određena samo za I. grupu korisnika a ne i za privredna prometala II., III. i IV. kategorije, dovodi u neravnopravan položaj otočke poduzetnike na tržištu, iz razloga povećanja troškova njihovog poslovanja. U svojim prijedlozima predlagatelji cijene kako je navedena odredba Pravilnika u suprotnosti s odredbama članka 3., članka 5., članka 14., članka 19., članka 49. stavka 2., članka 52. i članka 65. stavka 2. Ustava te predlažu pokretanje postupka ocjene suglasnosti s Ustavom i zakonom i njezino ukidanje.

• U ovom predmetu prijedlozi predlagatelja za pokretanje postupka ocjene suglasnosti s Ustavom i zakonom dostavljeni su radi davanja odgovora Ministarstvu pomorstva, prometa i veza. U svom odgovoru navedeno Ministarstvo navodi da je člankom 59. stavkom 1. točkom 2. Zakona o javnim cestama, kao jedan od izvora za financiranje javnih cesta utvrđena i cestarina prikupljena na objektima s naplatom (mostovi, tuneli, vijadukti, itd.), te da je osporavani Pravilnik donesen na temelju zakonskog ovlaštenja ministra proizašlog iz odredbe članka 61. stavka 2. Zakona o javnim cestama. Prema mišljenju navedenog Ministarstva u konkretnom slučaju ne postoje pretpostavke za ukidanje cestarine za žitelje otoka bez promjene Zakona o javnim cestama, jer su odredbom članka 62. Zakona o javnim cestama utvrđeni izuzeci glede vozila za čije prometanje se cestarina ne plaća.

• Zaključno u dostavljenom odgovoru navodi se da je predmetni most za sada jedini izgrađeni objekat s predviđenom naplatom, ali da se isti režim naplate predviđa i za Maslenički most, kao i za most preko Rijeke Dubrovačke, a po njihovom dovršenju, te da je Krčki most postao jedina veza otočana s kopnom iz razloga što su trajektne veze s kopnom nakon puštanja u promet mosta ukinute radi malog interesa korisnika.

• Slijedom navedenog, Ministarstvo pomorstva, prometa i veza u svom odgovoru cijeni prijedloge predlagatelja za pokretanje postupka ocjene suglasnosti s Ustavom i zakonom članka 7. Pravilnika o visini cestarine za uporabu autocesta i objekata s naplatom n

• Odlukom tadašnjeg Izvršnog vijeća Sabora od 18. ožujka 1971. godine (»Narodne novine«, broj 15/71), utvrđena je obveza plaćanja posebne naknade za upotrebu mosta kopno-Krk.