PREGLED SVIH FINANCIJSKIH I POSLOVNIH TEMA, INTERNET USLUGE 
BESPLATNI PREGLED PRAVNE REGULATIVE
Brzi pregled sadržaja propisa. Projekt je nastao za potrebe poslovnih ljudi koji kontinuirano prate pravnu regulativu kako bi se
informirali da li je objavljen neki novi propis koji se odnosi na njihovu djelatnost.
Radi brzog pregleda, na ovim stranicama nalazi se sažetak sadržaja, a klikom na link može se pregledati originalni izvor i cijeli sadržaj.
NN 94/2000 • – odredba stavka 3. u dijelu koji glasi: »ili redovitog profesora«,
NN 94/2000 • – odredba stavka 5. u dijelu koji glasi: »koji su ponovno izabrani u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora prema odredbama ovoga Zakona.«
NN 94/2000 • 1. Prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti odredbe članka 163. stavka 2. Zakona o visokim učilištima (»Narodne novine«, broj 96/93, 34/94, 48/95, 29/96, 54/96, 59/96 – pročišćeni tekst, 14/2000, 67/2000; u daljnjem tekstu: Zakon) podnio je prof. dr. Anđelko Runjić, sveučilišni profesor iz Zagreba.
NN 94/2000 • »2) Svi nastavnici izabrani prema ranije donesenim propisima podliježu ponovnom izboru prema odredbama ovoga Zakona, ali ne prije isteka roka na koji su izabrani po odredbama ranije donesenih propisa, odnosno prije isteka roka za ocjenjivanje nastavnika po odredbama ranije donesenih propisa.
NN 94/2000 • 3) Nastavnici u znanstveno-nastavnom zvanju docenta, izvanrednog profesora ili redovitog profesora, birani u to zvanje u skladu s odredbama Zakona o usmjerenom obrazovanju (»Narodne novine«, br. 11/91. – pročišćeni tekst) koji u ponovnom izboru ne ispun
NN 94/2000 • 5) Nastavnici u znanstveno-nastavnom zvanju redovitog profesora koji su ponovno izabrani u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora prema odredbama ovoga Zakona, stječu to zvanje kao trajno.«
NN 94/2000 • 3. Podnositelj prijedloga smatra da je odredba članka 163. stavka 2. Zakona u nesuglasnosti s člancima 3. i 68. stavkom 1. Ustava, jer redovite profesore, koji su to zvanje stekli kao trajno prema ranije važećim zakonima, podvrgava obvezi ponovnog izbora u isto zvanje i time im oduzima pravo na trajnost njihova prethodnim zakonima stečenog prava.
NN 94/2000 • Osoba koja je izabrana za redovitog profesora, ističe predlagatelj, prema ranijim je propisima jedino podlijegala provedbi postupka ocjenjivanja nastavnika svakih pet godina, u cilju donošenja ocjene obavlja li nastavnik uspješno odgojno-obrazovni rad (članak 125. stavak 2. Zakona o usmjerenom obrazovanju, »Narodne novine«, broj 20/82, 28/83, 12/85, 19/86, 31/89, 57/89, 47/90, 11/91 – pročišćeni tekst, 19/92, 27/93). To, dakle, nije bio postupak ponovnog izbora u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora, već samo postupak radi utvrđenja ispunjava li osoba pedagoške i druge uvjete potrebne za obavljanje poslova nastavnika, budući da joj je zvanje redovitog profesora zakonom bilo priznato kao trajno.
NN 94/2000 • Predlagatelj stoga smatra da postoje opravdani razlozi za ispitivanje ustavnosti odredbe članka 163. stavka 2. Zakona. Njome se, ističe predlagatelj, neposredno zadire u stalnost i trajnost znanstveno-nastavnog zvanja redovitog profesora. Redoviti su profesori, naime, to zvanje već prethodno trajno stekli u postupcima provedenima sukladno odredbama ranijeg Zakona o usmjerenom obrazovanju. Osporenom odredbom članka 163. stavka 2. novog Zakona neposredno se zadire u trajnost i stalnost dotičnog zvanja, jer se redovite profesore zakonski prisiljava na ponovni izbor u isto to zvanje, čime se neposredno zadire u osnovna prava koja proizlaze iz ustavne odredbe o slobodi znanstvenog stvaralaštva. Zadiranjem u prava koja proizlaze iz ustavnog jamstva na slobodu znanstvenog stvaralaštva neposredno se vrijeđa i načelo vladavine prava iz članka 3. Ustava, kao jedna od najviših vrednota ustavnopravnog poretka Republike Hrvatske.
NN 94/2000 • 4. Osporavana odredba članka 163. stavka 2. Zakona već je bila predmet ustavnosudske ocjene. U svojoj odluci broj: U-I-902/1999 od 26. siječnja 2000. godine (»Narodne novine«, broj 14/2000) Ustavni sud nije prihvatio prijedlog tadašnjeg predlagatelja za pokretanje postupka ocjene suglasnosti osporavane odredbe s Ustavom, zauzevši pravno stajalište, a s obzirom na tadašnje osporavajuće razloge predlagatelja, kako osporavana odredba nije u nesuglasju s odredbom članka 68. stavka 1. Ustava o slobodi znanstvenog stvaralaštva, ocijenivši da se neposredno na temelju osporavane odredbe ne predviđa oduzimanje znanstveno-nastavnog zvanja niti jednom sveučilišnom nastavniku, niti se sveučilišni nastavnici, izabrani u određeno znanstveno-nastavno zvanje prema odredbama ranijeg zakona, stavljaju u nejednak pravni položaj u odnosu prema sveučilišnim nastavnicima biranima prema odredbama novog Zakona.
LINK - PREGLED SVIH FINANCIJSKIH I POSLOVNIH TEMA, INTERNET USLUGE
NN 94/2000 • Međutim, iako je nedvojbeno da se osporavanom odredbom Zakona ne oduzimaju neposredno znanstveno-nastavna zvanja sveučilišnim nastavnicima, njome se izrijekom propisuje obveza ponovnog izbora (reizbora) svih nastavnika izabranih prema ranije donesenim propisima, i to u rokovima i na način određen odredbama (novog) Zakona. Obveza reizbora, propisana osporavanom odredbom članka 163. stavka 2. Zakona odnosi se, prema tome, na sve sveučilišne nastavnike, pa i na one koji su temeljem ranijeg zakona u pojedina zvanja izabrani trajno. Nadalje, osporavana odredba, zajedno s ostalim odredbama istog članka, otvara mogućnost da se prethodno trajno stečeno zvanje u postupku reizbora može izgubiti (stavak 3.), što u konačnici otvara daljnju mogućnost prestanka – dotada stalnog – radnog odnosa na sveučilištu (stavak 4.).
NN 94/2000 • Slijedom iznijetoga, uslijed propisivanja obvezatnog reizbora sveučilišnih nastavnika u ista zvanja u koja su temeljem odredaba ranije važećih zakona izabrani trajno, s otvorenom pravnom i faktičnom mogućnošću njihova gubitka, kao i gubitka radnog odnosa na sveučilištu, postoji sumnja u suglasnost osporavane odredbe s načelom vladavine prava sadržanim u članku 3. Ustava sa stajališta zadiranja zakonodavaca u osnovni sadržaj ustavnog prava na autonomiju sveučilišta, zajamčenog člankom 67. stavkom 1. Ustava.
NN 94/2000 • S obzirom na postojanje sumnje u suglasnost s Ustavom osporavane odredbe, Sud je služeći se ovlaštenjem danim na temelju članka 36. stavka 2. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), sam pokrenuo postupak za ocjenu suglasnosti s Ustavom odredaba članka 163. stavaka 3. i 5. Zakona. Ovo stoga što osporavani stavci predstavljaju razradu odredbe o obvezatnom reizboru svih sveučilišnih nastavnika, uključujući redovite profesore, sadržane u osporavanom članku 163. stavka 2. Zakona, pa su time u logičnoj i smislenoj vezi s odredbom u čije se suglasje s Ustavom sumnja.
NN 94/2000 • 5. Neposredno mjerodavne za ocjenu ustavnosti članka 163. stavaka 2., 3. i 5. Zakona jesu odredbe članka 3. i članka 67. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske.
NN 94/2000 • Odredba članka 3. Ustava utvrđuje načelo vladavine prava kao najvišu vrednotu ustavnopravnog poretka Republike.
NN 94/2000 • Odredba članka 67. stavka 1. Ustava jamči autonomiju sveučilišta.
NN 94/2000 • 6. U točki II. odluke broj: U-I-902/1999 od 26. siječnja 2000. godine, Ustavni sud zauzeo je stajalište da Ustavom zajamčenu autonomiju sveučilišta uživa, između ostalih, i svaki djelatnik određene znanosti unutar cjelokupnog sveučilišnog i/ili znanstvenog sustava u Republici Hrvatskoj. To stoga što sveučilište djeluje kao posebna vrsta znanstvene zajednice, jer je njegova zadaća – za razliku od svih drugih institucionalnih oblika znanstvenog rada – da razvija cjelinu znanosti, a da se taj razvoj odvija u kritičkoj raspravi sa studentima (napose poslijediplomantima).
NN 94/2000 • Slijedom toga, autonomija sveučilišta po prirodi stvari ima posebno značenje za položaj onih sveučilišnih nastavnika koji su stekli najviša zakonom ustanovljena znanstveno-nastavna zvanja. Ti nastavnici uživaju poseban položaj kako u odnosu prema sveučilišnim nastavnicima u svim ostalim znanstveno-nastavnim zvanjima, tako i u odnosu prema znanstvenoj zajednici u cjelini. Pravni poredak, koji svojim ustavom jamči autonomiju sveučilišta, dužan je osigurati njihov autonoman položaj u odnosu prema znanstvenoj zajednici propisivanjem zakonskih pretpostavki kojima im se omogućava da u znanstvenoj zajednici slobodno iznose svoja stajališta, bez rizika za svoje stečeno zvanje i svoje zaposlenje. Autonomijom sveučilišta štiti se dakle, njihov položaj, jer će samo pod ustavnom zaštitom sveučilišne autonomije oni biti spremni braniti svoja stajališta snagom argumenata i na taj način doprinositi razvoju znanosti na sveučilištu. Sloboda iznošenja vlastitih stajališta, sloboda suprotstavljanja argumenata, kritičko raspravljanje sa studentima te, općenito, sloboda znanstvene kritike nužni su za razvoj znanosti na sveučilištu. Stoga je autonoman položaj sveučilišnih nastavnika, koji su stekli najviše stupnjeve znanstveno-nastavnih zvanja, u interesu znanstvene zajednice i zato je nužno da ti sveučilišni nastavnici uživaju trajnost stečenog znanstveno-nastavnog zvanja i stalnost zaposlenja.
NN 94/2000 • Koja će znanstveno-nastavna zvanja biti proglašena najvišima, odnosno kojem će znanstveno-nastavnom zvanju (ili zvanjima) na sveučilištu biti priznata i zajamčena trajnost, uz koju se vezuje i stalnost zaposlenja sveučilišnog nastavnika, ovisi o nacionalnom zakonodavstvu svake pojedine zemlje. U njemačkom pravnom poretku, primjerice, trajnost zvanja i stalnost zaposlenja zajamčena je onim sveučilišnim nastavnicima koji su izabrani za profesore, pri čemu profesori imaju nekoliko rangova. U američkom pravnom poretku, primjerice, sveučilište je u pravilu dužno ponuditi sveučilišnom nastavniku s preko pet godina službe stalno zaposlenje bez obzira na zvanje, no tenure se u praksi u pravilu vezuje uz sveučilišne nastavnike u zvanju koje odgovara izvanrednom profesoru (Associate Professor).
NN 94/2000 • U Hrvatskoj se trajnost zvanja i stalnost zaposlenja tradicionalno vezuju uz sveučilišnog nastavnika u znanstveno-nastavnom zvanju redovitog profesora. Tako je Zakon o usmjerenom obrazovanju iz 1982. godine, koji je prethodio Zakonu o visokim učilištima iz 1993. godine, ustanovio trajanje znanstveno-nastavnog zvanja profesora (od 1986. godine: redovnog profesora)1 bez ikakvog vremenskog ograničenja. Istodobno, on nije predvidio obvezu ponovnog izbora u zvanje profesora, čime je otklonio i mogućnost njegova naknadnog gubitka u postupku reizbora.
PRETHODNA STRANICA - SLJEDEĆA 
IZBOR:
Broj 24/97, Broj 65/97,
Broj 50/99, Broj 34/97,
Broj 54/99, Broj 130/06
LINK - PREGLED SVIH FINANCIJSKIH I POSLOVNIH TEMA, INTERNET USLUGE