• Trajnost zvanja redovitog profesora, koja je bila utvrđena Zakonom o usmjerenom obrazovanju, Sud smatra važnom pravnom činjenicom za ocjenu ustavnosti članka 163. stavka 2. Zakona s aspekta ustavnog jamstva autonomije sveučilišta. Zaštita trajnosti prethodno stečenog zvanja, naime, u konkretnom se slučaju razmatra u odnosu prema zvanju redovitog profesora, koje je najviše znanstveno-nastavno zvanje u pravnom poretku Republike Hrvatske. Za razliku od sveučilišnih nastavnika u svim ostalim znanstveno-nastavnim zvanjima, koji po prirodi stvari podliježu daljnjim postupcima izbora, a time i pravilima konkurencije i natjecanja na sveučilištu, samo sveučilišni nastavnik u zvanju redovitog profesora više ne može napredovati na ljestvici znanstveno-nastavnih zvanja, jer je prethodno već postigao najviši mogući stupanj sveučilišnog zvanja. Slijedom toga, sveučilište kao posebna znanstvena zajednica, kojemu je svrha razvijanje cjeline znanosti u kritičkoj raspravi sa studentima, može autonomno djelovati samo ako pravni poredak osigura, zajamči i zaštiti individualnu autonomiju redovitih profesora putem osiguranja stalnosti njihova zaposlenja i trajnosti njihova znanstveno-nastavnog zvanja.

• Iz prethodnih je navoda razvidno da se pravo na trajnost znanstveno-nastavnog zvanja redovitog profesora, kao i pravo na stalnost zaposlenja redovitih profesora na sveučilištu, po svojoj pravnoj prirodi ne mogu smatrati individualnim (ljudskim) pravima koja bi, sama za sebe, imala kvalitetu stečenih prava pripadajućih pojedincu, te koja bi, sukladno tome, po prirodi stvari bila zaštićena i u razdobljima promjena zakonskih režima. Međutim, polazeći od sadržaja članka 67. stavka 1. Ustava, Sud utvrđuje da je vrijednost sigurnosti položaja pojedinog sveučilišnog nastavnika u najvišem znanstveno-nastavnom zvanju važnija za autonomiju sveučilišta i mogućnost njegova razvoja no što su eventualni dobici koji bi mogli biti postignuti propisivanjem obveze njihova podvrgavanja reizboru u isto zvanje uvijek kad se mijenja zakonodavni režim (eliminacija nekvalificiranih nastavnika, i slično). Stoga ustavno jamstvo autonomije sveučilišta zahtijeva da podredno budu zaštićena i sva na zakonu zasnovana prava sveučilišnih nastavnika, što uključuje i obvezu zaštite zatečenog stanja tih prava u situaciji donošenja novog zakona kojim se mijenja dotadašnje zakonsko uređenje. U tom je smislu Sud zauzeo načelno stajalište da svako stanje koje je na sveučilištu zatečeno, a u funkciji je ostvarivanja autonomije sveučilišta iz članka 67. stavka 1. Ustava i poticanja razvitka znanosti iz članka 68. stavka 2. Ustava – pod uvjetom da nije neracionalno i da nije u sukobu s drugim Ustavom zaštićenim vrijednostima – novim zakonom i samo mora biti zaštićeno.

• Nasuprot tome, osporavane prijelazne odredbe članka 163. stavaka 2. i 3. novog Zakona – protivno dotadašnjem zakonodavnom stanju – na ponovni su izbor u isto zvanje generalno obvezale i sve redovite profesore, otvarajući mogućnost da oni izgube stečena znanstveno-nastavna zvanja, ali i radna mjesta na sveučilištu. Slijedom toga, Sud utvrđuje da legalna svrha navedenih osporavanih odredaba Zakona nije u funkciji ostvarivanja autonomije sveučilišta niti je u funkciji poticanja razvitka znanosti. Osporavane odredbe članka 163. stavaka 2., 3. i 5. Zakona protivne su prethodno opisanom načelu obvezatnosti zaštite zatečenog stanja, to jest stanja u kojem su se u vrijeme donošenja novog Zakona o visokim učilištima zatekli sveučilišni nastavnici u znanstveno-nastavnom zvanju redovitih profesora. Time su povrijeđene temeljne vrijednosti sveučilišne i/ili znanstvene zajednice, a time i ustavno jamstvo autonomije sveučilišta iz članka 67. stavka 1. Ustava.

• 7. Polazeći od sadržaja autonomije sveučilišta navedenog u točki 6. ove odluke, Sud je ukinuo dio odredbe članka 163. stavka 2. Zakona koji se odnosi na obvezu da se i redoviti profesori podvrgnu postupku ponovnog izbora u isto zvanje prema odredbama novog Zakona. Utvrdivši nesuglasnost dijela odredbe članka 163. stavka 2. Zakona s odredbom članka 67. stavka 1. Ustava, Sud je sam pokrenuo postupak i ukinuo kao suvišan dio odredbe stavka 5. članka 163. Zakona koji određuje obvezu redovitih profesora, izabranih temeljem Zakona o usmjerenom obrazovanju, da se podvrgnu ponovnom izboru prema odredbama novog Zakona u visokim učilištima. Konačno, Sud je kao suvišan ukinuo i dio odredbe članka 163. stavka 3. Zakona o dijelu koji se odnosi na redovite profesore, jer je dispozicija te pravne norme egzistencijalno vezana uz ukinuti dio odredbe članka 163. stavka 2. Zakona.

• 8. Sud posebno naglašava da se stajališta o trajnosti i stalnosti zvanja i zaposlenja sveučilišnih nastavnika u najvišim znanstveno-nastavnim zvanjima, kao jednom od izraza autonomije sveučilišta, izražena u ovoj odluci, ne odnose na pravo zakonodavca d

• 9. Naposljetku, Sud upozorava da se u odredbi članka 163. stavka 2. Zakona riječi »prema ranije donesenim propisima« i »po odredbama ranije donesenih propisa« moraju tumačiti restriktivno, jer su za prosuđivanje postupaka izbora i ocjenjivanja nastavnika, te utvrđivanja njihova statusa, mjerodavni samo ranije važeći zakoni, a ne i drugi propisi.