• Prema navedenim ustavnim odredbama - osim već citiranima - jednakost spada u najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske; slobode i prava mogu se ograničiti samo zakonom da bi se zaštitila sloboda i prava drugih ljudi te pravni poredak, javni moral i zdravlje; svi su građani i stranci jednaki pred sudovima i drugim državnim i inim tijelima koja imaju javne ovlasti; svatko je nedužan i nitko ga ne može smatrati krivim za kazneno djelo dok mu se pravomoćnom sudskom presudom ne utvrdi krivnja; kaznena osuda za teška i osobito nečasna kaznena djela može, u skladu sa zakonom, imati za posljedicu gubitak stečenih ili zabranu stjecanja na određeno vrijeme nekih prava na obavljanje određenih poslova, ako to zahtijeva zaštita pravnog poretka.

• Sud nije prihvatio prijedlog u svezi s ovom odredbom polazeći od toga da ona propisuje jedan od zakonom propisanih uvjeta za ostvarenje prava na upis u imenik odvjetnika, a položaj i značenje odvjetničke službe posebno je određen člankom 27. Ustava Republike Hrvatske u kojem se odvjetništvo određuje kao samostalna i neovisna služba koja građanima osigurava pravnu pomoć u skladu sa zakonom. Činjenica da je odvjetništvo izdvojeno u posebnu ustavnu odredbu znači da se radi o službi od posebnog značaja, što podrazumijeva i propisivanje zahtjevnih uvjeta za ostvarenje prava na obavljanje te službe. Podnositelj prijedloga neosnovano povezuje osporenu zakonsku odredbu s člankom 30. Ustava koji određuje domet pravnih posljedica kaznene osude; odredba članka 48. točka 8. Zakona ne predstavlja kaznenopravnu posljedicu osude već je samo jedan od uvjeta za obavljanje odvjetničke djelatnosti.

• Osporene odredbe članka 71. stavak 1. i 5. Zakona propisuju da odvjetnici i odvjetnički vježbenici odgovaraju za teže i lakše povrede dužnosti i ugleda odvjetništva pred disciplinskim tijelima Komore, određenim statutom, te da se statutom Komore utvrđuje što se smatra težom povredom dužnosti, ugleda i Kodeksa odvjetničke etike. Osporena odredba članka 73. Zakona propisuje da se visina i namjena novčanih kazni navedenih u članku 72. Zakona utvrđuje statutom Komore, te da se izrečena novčana kazna plaća Komori, a da se u disciplinskom postupku protiv odvjetnika ili odvjetničkog vježbenika na odgovarajući način primjenjuju odredbe kaznenog materijalnog i postupovnog zakonodavstva, ako nije drugačije određeno statutom ili drugim općim aktom Komore donesenim sukladno Zakonu i statutu.

• Podnositelj prijedloga smatra te odredbe nesuglasnima odredbama članka 31. stavak 1. Ustava prema kojima nitko ne može biti kaženjen za djelo koje prije nego je počinjeno nije bilo utvrđeno zakonom ili međunarodnim pravom kao kazneno djelo, niti mu se može izreći kazna koja nije bila određena zakonom. Ako zakon nakon počinjenog djela odredi blažu kaznu, odredit će se takva kazna. Nadalje podnositelj smatra osporene odredbe nesuglasnima odredbi članka 19. stavak 2. Ustava prema kojoj se zajamčuje sudska kontrola zakonitosti pojedinačnih akata upravnih vlasti i tijela koja imaju javne ovlasti, te odredbi članka 115. stavak 3. Ustava prema kojoj sudovi sude na temelju Ustava i zakona, kao i nesuglasnim odredbi članka 17. stavak 3. Ustava prema kojem se niti u slučaju neposredne opasnosti za opstanak države ne može ograničiti primjena ustavnih odredbi o - pored ostalog - pravnoj određenosti kažnjivih djela i kazni.

• Podnositeljevo je stajalište da su disciplinska djela kaznena djela, zbog čega ih se ne može određivati statutom, već zakonom ili međunarodnim pravom, zatim da se kazne za kaznena djela mogu određivati samo zakonom; podnositelj dalje navodi kako Komora nije ograničena u utvrđivanju visine novčane kazne, pa bi odvjetnici mogli biti kažnjeni daleko većom kaznom u disciplinskom postupku nego za krivična djela, što bi moglo dovesti do gubitka sve imovine kažnjenoga odvjetnika; zatim prigovara da u Zakonu nema zapreke da dva člana vijeća Vrhovnog suda, koje odlučuje u povodu priziva protiv drugostupanjske odluke, a koji su odvjetnici s liste koju je utvrdila Komora, budu isti oni odvjetnici koji su sudjelovali u pokretanju disciplinskog postupka protiv odvjetnika odnosno u donošenju odluka prvog ili drugog stupnja.

• Sud nije prihvatio prijedlog polazeći od toga da disciplinska odgovornost nije istovjetna s kaznenom odgovornošću; ona je po prirodi stvari vezana uz organizaciju ili službu, kako bi se unutar organizacije ili službe nadziralo obavljanje djelatnosti te poštivanje propisanih standarda profesionalnog ponašanja, a to podrazumijeva i propisivanje određenih specifičnosti. Nijednom ustavnom načelu nije nesuglasno propisivanje disciplinske odgovornosti aktom organizacije ili službe - u ovom slučaju to je Statut Hrvatske odvjetničke komore - niti su ustavna načela na koja se poziva podnositelj prijedloga, a to su načela članka 115. stavak 1. Ustava, članka 31. stavak 1. Ustava i članak 17. stavak 3. Ustava, neposredno primjenjiva na disciplinsku odgovornost. S druge strane, regulacijom o prizivu Vrhovnom sudu Republike Hrvatske protiv drugostupanjske odluke kojom su izrečene u Zakonu navedene mjere ostvaruje se ustavno načelo članka 19. stavak 2. Ustava kojim se zajamčuje sudska kontrola zakonitosti pojedinačnih akata upravnih vlasti i tijela koja imaju javne ovlasti.