PREGLED SVIH FINANCIJSKIH I POSLOVNIH TEMA, INTERNET USLUGE 
BESPLATNI PREGLED PRAVNE REGULATIVE
Brzi pregled sadržaja propisa. Projekt je nastao za potrebe poslovnih ljudi koji kontinuirano prate pravnu regulativu kako bi se
informirali da li je objavljen neki novi propis koji se odnosi na njihovu djelatnost.
Radi brzog pregleda, na ovim stranicama nalazi se sažetak sadržaja, a klikom na link može se pregledati originalni izvor i cijeli sadržaj.
NN 39/1999 • Prvo izloženo stajalište (tj. da imovina u opisanom slučaju pripada državi) zauzeli su neki državni organi. Pitanje je, je li ono zasnovano na Zakonu o naknadi.
NN 39/1999 • Na ovaj slučaj ne može se primijeniti nasljednopravno pravilo o ošasnoj imovini, jer ono određuje da "Ostavina bez nasljednika postaje društveno (sada državno) vlasništvo" (članak 8. Zakona o nasljeđivanju). Ovdje se, međutim, ne radi o ostavini bez nasljednika u smislu tog Zakona, jer umrli nasljednik stječe ostavinu trenutkom smrti ostavitelja (članak 135. Zakona o nasljeđivanju). Trenutkom njegove smrti nasljednici su njegovi potomci, a ako njih nema, nasljednici su roditelj, bračni drug umrlog, a po pravu predstavljanja eventualno braća i sestre umrlog. U smislu Zakona o nasljeđivanju ne radi se o ostavini bez nasljednika.
NN 39/1999 • Zakon o naknadi (osim već citirane odredbe iz članka 77.) nema odredbe o "ošasnoj" imovini. Zaključak o "ošasnoj" imovini (tj. da oduzeta imovina pripada državi) izveden je očito primjenom pravila iz drugog i narednih nasljednih redova: umrli ovlaštenik ima nasljednika, ali oni ne pripadaju prvom nasljednom redu (u odnosu na prvotnog vlasnika) pa nemaju pravo na naknadu za oduzetu imovinu.
NN 39/1999 • I ovdje bi trebalo vrijediti pravilo izloženo u t. 6/8.: pri određivanju prava na naknadu za oduzetu imovinu mogu se primjenjivati samo pravila prvog nasljednog reda. Pravila narednih nasljednih redova isključena su od primjene, pa se njima ne može ni proširivati, ali niti suziti krug ovlaštenika za naknadu.
NN 39/1999 • Zbog toga prema odredbi iz stavka 1. članka 9. Zakona o naknadi, prema stajalištu Suda, pravo na naknadu za cjelokupnu oduzetu imovinu imaju svi živi nasljednici prvog nasljednog reda na jednake dijelove, bez obzira da li je neki od nasljednika umro nak
NN 39/1999 • 6/12. Ako je prijašnji vlasnik za života postavio zahtjev za naknadu (članci 64. i 65. Zakona o naknadi), on je stekao valjanu tražbinu prema državi ili drugom vlasniku oduzete imovine. Takvo potraživanje spada u imovinu prijašnjeg vlasnika; to nije imovina koja mu je oduzeta za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (pa ne potpada pod ograničenje Zakona o naknadi), već imovina koja je nastala na temelju odredaba tog Zakona, tj. zakona Republike Hrvatske. Na tu se imovinu ne mogu primjenjivati ograničenja (o "nasljeđivanju") iz članka 9. Zakona o naknadi.
NN 39/1999 • Zbog toga se, u slučaju smrti podnositelja zahtjeva (prijašnjeg vlasnika), ovo potraživanje slobodno nasljeđuje prema odredbama Zakona o nasljeđivanju i uživa ustavnopravnu zaštitu iz stavka 1. članka 48. Ustava jer je usmjereno stjecanju budućeg vlasnika (v. arg. iz t. 6/6.).
NN 39/1999 • Drukčije stajalište - tj. da se na takvu tražbinu primjenjuju pravila o "nasljeđivanju" iz Zakona o naknadi, tj. da se ne može slobodno nasljeđivati - bilo bi protivno temeljnim civilizacijskim standardima vladavine prava. Imajući u vidu sporost postupaka radi naknade ili vraćanja oduzete imovine i starosnu dob prijašnjih vlasnika, vjerojatno je da bi veći dio prijašnjih vlasnika (i njihovih nasljednika) zbog smrti bili lišeni prava koja su im priznata Zakonom o naknadi. Nije prihvatljivo da država ili drugi korisnici oduzete imovine crpe koristi zbog složenosti problema u primjeni zakonskih propisa i sporosti državnih tijela koja provode postupak naknađivanja ili vraćanja.
NN 39/1999 • 7/2. Razlikovanje prijašnjih vlasnika s obzirom na njihovu pravnu svezu s određenom državom (tj. prema državljanstvu) - s time da se jednima priznaje pravo na naknadu (hrvatskim državljanima), a drugima se to pravo nikako ne priznaje - nepravedno je i ne može se opravdati zaštitom nekog drugog važnog ustavnog ili drugog prava. Ovo tim više što je svima, i hrvatskim državljanima i onima koji to nisu, imovina oduzeta na isti način, u isto vrijeme i na temelju istih pravnih osnova, a njihova imovina - ukoliko je ostala očuvana - ostala je u Republici Hrvatskoj u vlasništvu države ili drugih pravnih subjekata.
NN 39/1999 • Razlikovanje u opsegu potencijalnih prava domaćih državljana i stranaca uobičajeno je (i nije u protivnosti s Ustavom) kad se radi o pravnim odnosima reguliranim javnopravnim propisima ili propisima o zasnivanju radnog odnosa. No, kad su u pitanju imovinskopravni odnosi, takvog razlikovanja, u tako generalnom, uopćenom obliku, ne smije biti i ono je suprotno Ustavu.
LINK - PREGLED SVIH FINANCIJSKIH I POSLOVNIH TEMA, INTERNET USLUGE
NN 39/1999 • Zbog toga bi, propisom koji će se donijeti umjesto ukinutog, prijašnjim vlasnicima koji nisu hrvatski državljani trebalo načelno priznati pravo na naknadu ili vraćanje imovine, odnosno odrediti pod kojim pretpostavkama će se tim osobama priznati pravo na naknadu. Pravo stranaca na vraćanje nekretnina trebalo bi regulirati u skladu s odredbama drugih zakona o pravu stranaca da stječu nekretnine na području Republike Hrvatske.
NN 39/1999 • Citirane odredbe iz stavka 1. članka 9. i iz stavka 1. članka 11. (u dijelu u kojem se odnosi na fizičke osobe) Zakona o naknadi u protivnosti su s člankom 14. Ustava jer ne poštuju ustavnu garanciju o jednakosti svih ljudi i građana u Republici Hrvatskoj, već uspostavljaju diskriminirajuće razlike ovisne o osobnim i pravnim osobinama pojedinca, koje nisu osnovane na Ustavu ili na zakonu u skladu s Ustavom. Te odredbe nisu u skladu s propisima međunarodnih ugovora i akata citiranih u t. 2/3. ove odluke. One su protivne i članku 134. Ustava, jer međunarodni ugovori, kad su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom i objavljeni, čine sastavni dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske, pa je Zakon o naknadi trebalo s njima uskladiti.
NN 39/1999 • 7/3 Zbog toga se u t. 1a. izreke ove odluke ukidaju citirani propisi Zakona o naknadi.
NN 39/1999 • Budući da su istekli rokovi za podnošenje zahtjeva za naknadu oduzete imovine (šest mjeseci od stupanja na snagu Zakona o naknadi - stavak 3. članka 65.), pa bi prekasno podnijete prijedloge valjalo odbaciti, a podnositelj bi izgubio sva prava iz tog Zakona (stavak 4. članka 65.), u t. 1c. izreke ove odluke ukidaju se i ti propisi, kako bi ovlaštenici naknade koji nisu hrvatski državljani mogli ostvariti svoja prava.
NN 39/1999 • Na mjesto ukinutih odredaba treba donijeti nove koje će razraditi modalitete naknađivanja ili vraćanja imovine strancima i rokove za podnošenje zahtjeva. Zbog toga je nastupanje pravnih posljedica ove Odluke odgođeno do donošenja novih propisa, a najkasnije do isteka roka od godinu dana od dana objavljivanja ove odluke u "Narodnim novinama".
NN 39/1999 • 8. U predmetu U-I-673/1996 osporava se ustavnost članka 12. Zakona o naknadi. U njemu se određuje da pravne osobe, odnosno njihovi pravni sljednici, kojima je imovina oduzeta, imaju pravo na naknadu samo ako su do donošenja Zakona na teritoriju Republike Hrvatske održale neprekinuto pravno sljedništvo, obavljale djelatnost i imale sjedište (stavak 1.). Vlada Republike Hrvatske može im priznati pravo na naknadu i kad ne ispunjavaju ove uvjete, ako su zabranjene ili raspuštene iz političkih razloga, a promicale su hrvatske državotvorne nacionalne interese (stavak 2.).
NN 39/1999 • Podnositelji zahtjeva navode da bivša država nije mogla drukčije doći do imovine, nego ukidanjem pravnih osoba, odnosno raspuštanjem političkih stranaka, što se odnosi i na društvene organizacije, zaklade i dr. Ne navodeći pojedine odredbe Ustava, tvrdi se da je to protivno ustavnom jamstvu vladavine prava i načelu pravne države.
NN 39/1999 • Zakonodavac se odlučio dati pravo na naknadu samo pravnim osobama koje su od vremena oduzimanja imovine pa do donošenja Zakona o naknadi imale neprekinuti pravni kontinuitet. Odredbe i odluke bivše Jugoslavije o ukidanju, odnosno raspuštanju pravnih osoba - ma koliko bile nepravedne i politički motivirane - izazvale su odgovarajuće pravne učinke, tj. prestanak postojanja pravnih osoba i gašenje njihovih vlasničkih i drugih imovinskih prava, a za njima nisu ostali nikakvi pravni sljednici. Novoosnovane pravne osobe, čak i ako imaju isti naziv i područje djelovanja, nisu identične onim ranijim (ukinutim) niti su njihovi pravni sukcesori, pa je opravdano stajalište da im ne treba (svima) naknaditi, odnosno vratiti oduzetu imovinu, već o tome valja odlučiti u svakom pojedinom slučaju prema kriterijima određenim u Zakonu o naknadi.
NN 39/1999 • Zbog toga su odredbe iz članka 12. Zakona opravdane i primjerene pravnoj naravi pravnih osoba, pa nisu protivne temeljnim vrednotama Ustava, tj. vladavini prava (članak 3. Ustava).
NN 39/1999 • 9/1. Svi ostali prigovori podnositelja zahtjeva i prijedloga odnose se na pitanja koja je imovina obuhvaćena odredbama Zakona o naknadi bivšim vlasnicima, što se vraća, odnosno naknađuje, prijašnjim vlasnicima (ovlaštenicima naknade) i u kojem opsegu.
PRETHODNA STRANICA - SLJEDEĆA 
IZBOR:
Broj 139/06, Broj 119/01,
Broj 37/07, Broj 81/96,
Broj 101/04, Broj 63/06
LINK - PREGLED SVIH FINANCIJSKIH I POSLOVNIH TEMA, INTERNET USLUGE