• »Radi utvrđivanja svojih prava i obveza građanske naravi (...) svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud (...) u razumnom roku ispita njegov slučaj.«

• Pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku čini dio unutarnjega pravnog poretka Republike Hrvatske od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije (5. studenoga 1997.). Pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku je ustavno pravo u Republici Hrvatskoj od 9. studenoga 2000. godine (dana proglašenja Ustava). Ispitivanje razumnosti trajanja sudskih postupaka prije 5. studenoga 1997. godine, u pravilu, ne bi moglo biti predmetom ustavnosudskih postupaka temeljenih na članku 63. Ustavnog zakona, jer u dotadašnjem pravnom poretku Republike Hrvatske takvo pravo nije postojalo kao ustavno pravo.

• Ustavni sud je utvrdio da je u razmatranom, pravno relevantnom razdoblju, Općinski sud u Zagrebu, od radnji koje su relevantne za meritorno odlučivanje o pravima i obvezama stranaka u tom sudskom postupku, održao svega pet ročišta. Ostala aktivnost suda bila je usmjerena na traženje spisa Prekršajnog suda te dopise Općinskom sudu u Vinkovcima radi saslušanja svjedoka zamolbenim putem.

• Slijedom navedenog, Ustavni sud utvrđuje da je sud svojim postupanjem pridonio dugotrajnosti samog postupka, zakazujući rasprave u velikim razmacima te oslanjajući se samo na procesna ovlaštenja stranaka, pri čemu nije koristio svoja zakonska ovlaštenja da, sukladno načelu ekonomičnosti parničnog postupka, ubrza tijek postupka. Unatoč činjenici da je nadležni sud bezuspješno tražio uvid u spis Prekršajnog suda, Ustavni sud smatra da je neovisno o tome mogao provoditi dokaze koje su stranke predlagale. Iz navedenog slijedi da radnje koje je sud poduzimao u razmatranom razdoblju ne ukazuju na njegovu neaktivnost već na sporost i neučinkovitost u konkretnom slučaju.

• Iz spisa je razvidno da je podnositelj tijekom cijelog postupka tražio zakazivanje rasprava. Međutim, ocjena je Ustavnog suda da je podnositelj svojim ponašanjem djelomično pridonio dugotrajnom postupku. Imajući u vidu navode iz ustavne tužbe, po kojima podnositelj smatra da je nadležni sud pridonio dugotrajnosti postupka zbog nepostupanja u vezi s dostavom nalaza i mišljenja vještaka (šest mjeseci nakon zaprimanja istog), valja istaknuti da je podnositelj sam utjecao na dugi rok dostave nalaza i mišljenja na očitovanje, jer je predujam za vještačenje uplatio četiri mjeseca nakon poziva na uplatu. Također, podnositelj je raspolažući svojim procesnim ovlaštenjima u postupku, odbio platiti predujam za troškove pristupa svjedoka, čime je objektivno produženo trajanje samog postupka.

• Provedene radnje u parničnom postupku (dva vještačenja, pribavljanje spisa prekršajnog suda, saslušanje svjedoka zamolbenim putem te sporna pasivna legitimacija tuženice), ukazuju da se u slučaju podnositelja radi o relativno složenoj sudskoj stvari.