PREGLED SVIH FINANCIJSKIH I POSLOVNIH TEMA, INTERNET USLUGE 
BESPLATNI PREGLED PRAVNE REGULATIVE
Brzi pregled sadržaja propisa. Projekt je nastao za potrebe poslovnih ljudi koji kontinuirano prate pravnu regulativu kako bi se
informirali da li je objavljen neki novi propis koji se odnosi na njihovu djelatnost.
Radi brzog pregleda, na ovim stranicama nalazi se sažetak sadržaja, a klikom na link može se pregledati originalni izvor i cijeli sadržaj.
NN 135/1999 • S obzirom na činjenicu da je država podržavljenjem stekla vlasništvo poljoprivrednog zemljišta u društvenom vlasništvu danom stupanja na snagu Zakonom o poljoprivrednom zemljištu, a to je bilo 23. srpnja 1991. godine, to u času stupanja na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (1. siječnja 1997. godine), koji propisuje pretvorbu preostalog društvenog vlasništva (u članku 359.), pretvorba tog poljoprivrednog zemljišta nije bila moguća po tom zakonu, jer je posebnim zakonom (u ovom slučaju Zakonom o poljoprivrednom zemljištu) bilo drukčije određeno.
NN 135/1999 • Za zemljište koje je temeljem odredbi Zakona o poljoprivrednom zemljištu postalo državno vlasništvo, a nalazi se u posjedu zadruge, Državno pravobraniteljstvo Republike Hrvatske dužno je u roku od 5 godina od dana stupanja na snagu Zakona o zemljišnim knjigama pokrenuti postupak za upis tog prava u korist Republike Hrvatske (članak 224. stavak 3. Zakona o zemljišnim knjigama).
NN 135/1999 • Kako je odredbom članka 127. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima inaugurirano pravilo kojim se pravo onog koji je vlasništvo stekao odlukom suda ili drugog tijela (u ovom slučaju odlukom o podržavljenju) ne može suprotstaviti pravu onog koji je postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, u dobroj vjeri upisao svoje pravo na nekretnini, dok još pravo koje je stečeno (odlukom suda ili drugog tijela) nije bilo upisano, to bi nepriznavanje položaja stranke Republici Hrvatskoj moglo dovesti do gubitka vlasništva, a koje se pravo jamči odredbom članka 48. Ustava Republike Hrvatske.
NN 135/1999 • Slijedom navedenog, Sud je utvrdio da je podnositeljici ustavne tužbe osporenim prvostupanjskim i drugostupanjskim rješenjem povrijeđeno ustavno pravo na žalbu koje se jamči u članku 18. Ustava i ustavno pravo vlasništva iz članka 48. Ustava Republike Hrvatske.
NN 135/1999 • Također osporenim odlukama povrijeđeno je i ustavno načelo iz članka 115. stavka 3. (sudovi sude na temelju Ustava i zakona) Ustava Republike Hrvatske.
NN 135/1999 • Stoga je na temelju odredbe člnka 69. i 72. Ustavnog zakona riješeno kao u izreci.
NN 135/1999 • Odluka o objavi temelji se na odredbi članka 28. Ustavnog zakona.
NN 135/1999 • Republika Hrvatska zastupana po Državnom pravobraniteljstvu Republike Hrvatske podnijela je ustavnu tužbu u svezi sa rješenjem Županijskog suda V., Gž-125/97 od 18. veljače 1997. godine u zemljišnoknjižnom predmetu, radi povrede ustavnog prava iz članka 19. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske.
NN 135/1999 • Ustavni sud Republike Hrvatske je svojom odlukom U-III-1031/97 od 17. studenoga 1999. godine usvojio tu ustavnu tužbu.
NN 135/1999 • Takva odluka je za mene neprihvatljiva, te sam glasovao protiv nje, i za to svoje mišljenje, temeljem članka 126. stavka 5. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Ustavni zakon) dajem sljedeće obrazloženje:
LINK - PREGLED SVIH FINANCIJSKIH I POSLOVNIH TEMA, INTERNET USLUGE
NN 135/1999 • U konkretnom predmetu je država Hrvatska nakon donošenja rješenja Općinskog suda N. M. Z-1307/96 od 12. prosinca 1996. godine radi upisa u zemljišne knjige nekretnina u korist PZ »S.« iz V. T. uložila po svom zakonskom zastupniku žalbu, jer smatra da su te nekretnine vlasništvo Republike Hrvatske, i to bez obzira na to što nije bila stranka u tom postupku. Tu žalbu je Županijski sud odbacio citiranim rješenjem Županijskog suda. Državno pravobraniteljstvo, smatra da su time državi Hrvatskoj povrijeđena ustavna prava iz članka 19. stavak 1. Ustava, pa je u ime Hrvatske države podnijelo ustavnu tužbu.
NN 135/1999 • Točno je, da prema članku 59. Ustavnog zakona svaka fizička i pravna osoba može podnijeti ustavnu tužbu ako smatra da joj je odlukom sudbene, upravne vlasti ili drugih tijela sa javnim ovlastima povrijeđeno jedno od ustavnih sloboda i prava čovjeka i građanina.
NN 135/1999 • Upravo iz te odredbe izvodim zaključak da to pravo ne pripada državi, nego samo čovjeku i građaninu (bez obzira na to što je u novom Ustavnom zakonu to pravo prošireno i na pravne osobe). Država tu ni u kom slučaju ne spada, iako je i ona u izvjesnom smislu pravna osoba (sui generis), a to znači da nije aktivno legitimirana na podnošenje ustavne tužbe.
NN 135/1999 • Držim, da se može postaviti čak upitnim i mogućnost podnošenja ustavne tužbe po pravnoj osnovi, no kako je izmijenjeni Ustavni zakon riješio da može, o tome bi se moglo raspravljati samo de lege ferenda. Kada je u pitanju pravna osoba onda se radi o užoj asocijaciji od države, čiji članovi u pravilu imadu isti pravni interes. Država je nešto drugo. Kod države se radi o svim njenim građanima, koji ne samo da ne moraju nego i nemaju isti pravni interes, što očigledno proizlazi čak i iz ovog predmeta u kojem je država u stvari u ime svih građana podnijela ustavnu tužbu, koja je protiv interesa jedne asocijacije (PZ »S.«) čiji članovi su također građani te iste države.
NN 135/1999 • No, puno važnije od toga je činjenica da je zaštita ljudskih prava prema Općoj deklaraciji o ljudskim pravima skupštine Ujedinjenih naroda (u daljnjem tekstu: Deklaracija) i Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Konvencija), kao i prema članku 125. Ustava Republike Hrvatske i članku 59. Ustavnog zakona, ustanovljena jedino radi zaštite čovjeka i građanina. Dakle, tu nema nikako države kojoj bi se na taj način štitila ustavna prava čovjeka i građanina.
NN 135/1999 • Uostalom, povredu ljudskih prava može izvršiti isključivo država preko svojih organa kako su oni i nabrojeni u citiranom članku 59. Ustavnog zakona.
NN 135/1999 • Postavlja se onda pitanje, kako bi ta ista država koja jedino može povrijediti ljudska prava mogla ustati ustavnom tužbom sama protiv sebe (svojih organa) i tražiti zaštitu povrede ustavnih prava od same sebe.
NN 135/1999 • To što država u parnici, pa i u krivičnom postupku može imati položaj stranke ništa ne umanjuje tu moju tvrdnju. Naime, u odnosu na to, položaj države i državnih organa je zakonski reguliran, pa je tako čak i propisano tko državu, i na koji način zastupa. Prema Zakonu o Državnom pravobraniteljstvu to je Državni pravobranitelj. No, upravo u tom Zakonu je u članku 1. propisano da je Državno pravobraniteljstvo posebno državno tijelo, koje štiti imovinska prava i interese Republike Hrvatske i to pred sudovima, upravnim i javnim tijelima prema svim osobama (članak 14. citiranog Zakona).
NN 135/1999 • Naravno da Ustavni sud ne spada u kategoriju organa redovnih sudova niti upravnih organa. Postupak pred Ustavnim sudom je potpuno samostalan, i nikako se ne može uzeti kao neki nastavak postupka pred bilo kojim državnim organima. Prema tome država može imati položaj stranke pred redovnim državnim organima, no iz toga se nikako ne može izvoditi zaključak da joj pripada i pravo podnošenja ustavne tužbe zbog povrede ustavnih prava pred njezinim organima. Stoga bi prihvaćanje aktivne legitimacije države kod podnošenja ustavne tužbe radi zaštite ustavnih prava doista bilo apsurdno.
NN 135/1999 • Nadalje, ovakav se zaključak mora izvesti i iz činjenice da se podnositelj ustavne tužbe nakon što iscrpi redovni pravni put kod nacionalnog ustavnog suda, može za zaštitu ustavnih prava obratiti i Europskom sudu za ljudska prava. No tamo se prema Konvenciji i važećoj proceduri tužba za zaštitu ljudskih prava podnosi protiv države, što bi značilo u konkretnom slučaju da bi država Hrvatska mogla u krajnjoj konsekvenci obratiti se tom Sudu, ali bi tada morala tužiti samu sebe, što je također nonsens.
PRETHODNA STRANICA - SLJEDEĆA 
IZBOR:
Broj 56/06, Broj 49/09,
Broj 130/97, Broj 34/97,
Broj 72/07, Broj 14/91
LINK - PREGLED SVIH FINANCIJSKIH I POSLOVNIH TEMA, INTERNET USLUGE