• – treće – postupak prodaje dionica Hrvatskih telekomunikacija d.d. sukladno odredbama članka 2. stavka 1. točke 3. i članka 4. je proveden, dakle u propisanom postupku izabran je strateški ulagatelj, sa njim je sklopljen ugovor o takvom strateškom ulaganju i ta prodaja je obavljena.

• – četvrto – prodaja preostalog dijela dionica sukladno tržišnim prilikama strateškom ulagatelju ili na tržištu kapitala, kako to utvrđuje odredba točke 5. stavka 1. članka 2. Zakona, ne može predstavljati obvezu izbora »novog« strateškog ulagatelja. Naime, pod pojmom »strateški ulagatelj« treba razumjevati jednu osobu ili više povezanih osoba u jezičnom, pravnom i logičkom tumačenju, jer taj pojam podrazumijeva pravno i stvarno prevladavajući utjecaj u dioničkom društvu, kako je to i izrijekom utvrđeno u drugoj rečenici članka 4. stavka 2. Zakona.

• – peto – izričajem »ili na tržištu kapitala« u odredbi točke 5. stavka 1. članka 2. Zakona, zakonodavac je odredio mogućnost da ako strateški ulagatelj više ne postoji, da se preostale dionice prodaju na tržištu kapitala sukladno odluci Vlade Republike Hrvatske, dakle, u tom slučaju te dionice bi se prodavale »običnom« financijskom ulagatelju.

• – šesto – ugovor o strateškom ulaganju sa strateškim ulagateljem je na snazi, pa bi prodaja drugom, novom »strateškom« ulagatelju mogla uslijediti samo u slučaju raskida ovoga ugovora. No, kako to nije slučaj, prodaja »novom« odnosno »drugom« strateškom ulagatelju bilo bi povreda odredbe članka 49. stavka 4. Ustava Republike Hrvatske, na štetu postojećeg strateškog ulagatelja. Pored toga ne mogu postojati dva ili više »strateških ulagatelja«.

• Zaključno, smatra se da preostale dionice Hrvatske telekomunikacija d.d., iz točke 5. stavka 1. članka 2. Zakona, valja prodati postojećem strateškom ulagatelju, što znači da se postupak utvrđen člankom 4. Zakona ne odnosi na postupak prodaje tih preostalih dionica Hrvatskih telekomunikacija d.d. Drugačije tumačenje bilo bi suprotno pravnoj sigurnosti, protivno ciljevima zakonodavca i u suprotnosti s odredbama Zakona i interesa Republike Hrvatske.

• Na temelju prednjeg Odbor je polazeći od članka 49. Ustava Republike Hrvatske utvrdio da su odredbe članka 4. Zakona u svezi s odredbom članka 2. stavka 1. točke 5. istog Zakona nedvojbene te da nema osnove za davanje vjerodostojnog tumačenja, pa je predložio Hrvatskom saboru da donese odluku kojom se takovo tumačenje neće dati.