PREGLED SVIH FINANCIJSKIH I POSLOVNIH TEMA, INTERNET USLUGE 
BESPLATNI PREGLED PRAVNE REGULATIVE
Brzi pregled sadržaja propisa. Projekt je nastao za potrebe poslovnih ljudi koji kontinuirano prate pravnu regulativu kako bi se
informirali da li je objavljen neki novi propis koji se odnosi na njihovu djelatnost.
Radi brzog pregleda, na ovim stranicama nalazi se sažetak sadržaja, a klikom na link može se pregledati originalni izvor i cijeli sadržaj.
NN 31/2000 • Vrijeme na koje je imenovan za predsjednika suda počinje teći danom imenovanja.
NN 31/2000 • Predsjednik suda koji nije ponovno imenovan za predsjednika suda nastavlja obnašati dužnost suca u istom sudu bez ponovnog imenovanja«.
NN 31/2000 • 17.5. Iz navedene odredbe nedvojbeno proizlazi da je imenovanje određenog suca na položaj čelnika sudske uprave (predsjednika suda) privremena upravna funkcija, posve odvojena od poslova koje ta ista osoba obavlja kao sudac. Osoba imenovana na položaj predsjednika suda nastavit će obavljati svoju sudačku dužnost u punom opsegu nakon što završi njegov mandat predsjednika suda.
NN 31/2000 • 17.6. Sukladno prethodnim navodima, Sud utvrđuje da je DSV tijelo državne vlasti usmjereno samo na imenovanja i razrješenja sudaca radi obavljanja sudačke dužnosti.1 Štoviše, ovlast imenovanja i razrješenja predsjednika sudova od strane DSV-a u nedostatku izričite ustavne odredbe - ne bi se mogla izvesti čak ni po prirodi stvari, jer se predsjednici sudova imenuju radi internog upravljanja sudom i njegovim poslovanjem, to jest radi vođenja poslova sudske uprave, koji po svojoj pravnoj prirodi pripadaju upravnom, a ne sudskom djelokrugu.
NN 31/2000 • 17.7. Upravnu prirodu poslova predsjednikâ sudova potvrđuje i odredba koja uređuje nadzor nad poslovima sudske uprave. Prema izričitoj odredbi članka 37. stavka 3. ZoS-a, poslovi sudske uprave pod neposrednim su nadzorom Ministarstva pravosuđa. Ta odred
NN 31/2000 • 17.8. Sud zaključno utvrđuje da imenovanje neke osobe za suca određenog suda od strane DSV-a predstavlja formalnu pretpostavku za imenovanje dotične osobe (i) na dužnost predsjednika suda, jer prema izričitoj zakonskoj odredbi, predsjednik suda može biti samo sudac, to jest samo ona osoba koju je DSV već prethodno imenovao na dužnost suca radi obavljanja sudačke dužnosti. No, Sud isto tako utvrđuje da DSV nije nadležan za imenovanja već prethodno imenovanih sudaca (i) na upravnu funkciju unutar sudova, to jest za njihova imenovanja (i) na dužnost predsjednikâ sudova.
NN 31/2000 • 17.9. Na pitanje o tome kome će se povjeriti nadležnost za imenovanje i razrješenje predsjednikâ sudova (primjerice, Zastupničkom domu Hrvatskoga državnog sabora ili općoj sjednici suda uz suglasnost ministra pravosuđa ili pak samom ministru pravosuđa), nema jednoznačnog odgovora. Sud utvrđuje da je tu odluku ovlašteno donijeti zakonodavno tijelo zasnivajući je na temeljnim značajkama političkog i pravnog sustava utemeljenog Ustavom Republike Hrvatske.
NN 31/2000 • 17.10. Sukladno svim prethodnim navodima, Sud je sam pokrenuo postupak i ukinuo kao nesuglasne s Ustavom odredbe članka 12. alineja 1. i 2. Zakona u dijelu koji se odnosi na predsjednike sudova, ali i sve druge odredbe Zakona koje uređuju pitanja vezana uz imenovanja i razrješenja predsjednika sudova u postupku pred Državnim sudbenim vijećem, zbog njihove nesuglasnosti s člankom 121. stavak 1. Ustava.
NN 31/2000 • 18. Osporen je dio odredbe članka 16. stavka 5. Zakona iz 1999., koji glasi: »Predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske Vijeće imenuje bez objave slobodnog mjesta predsjednika suda i postupka propisanog člankom 17. ovoga Zakona na prijedlog Županijskog doma Hrvatskoga državnog sabora«, zbog toga što Županijski dom, sukladno odredbi članka 81. Ustava, može obavljati samo poslove koji su kao takvi utvrđeni Ustavom Republike Hrvatske. Budući da sporna ovlast Županijskog doma nije propisana Ustavom, predlagatelj tvrdi da je protuustavan svaki pokušaj proširenja ovlasti tog Doma zakonskim putem.
NN 31/2000 • 18.1. U postupku ocjene ustavnosti navedene odredbe Sud je prihvatio prijedlog predlagatelja kao osnovan. Djelokrug poslova Županijskog doma odredio je sam Ustav člankom 81., s tim da je u posljednjoj alineji tog članka Ustav predvidio da Županijski dom obavlja i druge poslove, ali samo one utvrđene Ustavom. Sukladno tome, osim poslova navedenih u članku 81., Ustav je Županijskom domu dao u nadležnost i sljedeće poslove: - rješavanje o zahtjevu za zaštitu protiv odluke o razrješenju od sudačke dužnosti (članak 120. stavak 3. Ustava); - predlaganje predsjednika i članova Državnog sudbenog vijeća (članak 121. stavak 3. Ustava); predlaganje sudaca Ustavnog suda Republike Hrvatske (članak 122. stavak 1. Ustava), ali ne i predlaganje predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske.
LINK - PREGLED SVIH FINANCIJSKIH I POSLOVNIH TEMA, INTERNET USLUGE
NN 31/2000 • 18.2. Osim razloga navedenih u prethodnoj točki, Sud utvrđuje da je odredba članka 16. stavka 5. nesuglasna s Ustavom i zbog razloga podrobno obrazloženih u točki 17., to jest zbog neustavnog proširenja nadležnosti DSV-a i na imenovanje i razrješenje predsjednika sudova, za što zakonodavac nije imao ustavne osnove.
NN 31/2000 • 18.3. Stoga je odredbu članka 16. stavka 5. Zakona trebalo ukinuti zbog njezine nesuglasnosti s člankom 81. i člankom 121. stavkom 1. Ustava.
NN 31/2000 • 19. Osporene su odredbe članka 18. Zakona, koje propisuju da o izvršenom imenovanju Vijeće izvještava svakog kandidata, sud za koji je predsjednik ili sudac imenovan, neposredno viši sud i Ministarstvo pravosuđa (stavak 1.), te da se odluka o imenovanju objavljuje u »Narodnim novinama« (stavak 2.). Predsjednik ili sudac dužan je stupiti na dužnost u roku koji odredi DSV, a najkasnije u roku od šest mjeseci od dana imenovanja (stavak 3.), a ako predsjednik ili sudac, bez opravdanih razloga, ne stupi na dužnost u roku smatrat će se da nije ni imenovan (stavak 4.). Predlagatelj u svom podnesku navodi više razloga zbog kojih tu odredbu smatra nesuglasnom s Ustavom, a koji su podrobno izloženi u točki 6.4. ove odluke, te se svode na pitanje usklađenosti zakona s načelom vladavine prava iz članka 3. Ustava.
NN 31/2000 • 19.1. Sud smatra potrebnim istaknuti da se u ovom slučaju ne radi o insititutu pravnih (zakonskih) praznina o kojima Sud ne može donositi meritorne odluke u postupku ocjene ustavnosti zakonâ. U ovom se slučaju radi o pitanju same naravi propisa. Predlagatelj je u pravu kada ističe da je temeljna svrha svakog zakona, kojim se uređuje rad državnog tijela, odrediti granice dosega njegovih ovlasti, odrediti postupak po kojem ono djeluje, odrediti načine na koje se kontrolira ispunjavanje prethodno propisanih zakonskih zahtjeva, i nakon toga može se govoriti o slobodnom djelovanju tijela unutar jasnih zakonskih granica i ovlasti. Iz toga slijedi da jedan od temeljnih zahtjeva koji moraju biti ispunjeni da bi se neki zakon mogao proglasiti sukladnim načelu vladavine prava jest izvjesnost u odnosu prema svima na koje se Zakon treba primijeniti.
NN 31/2000 • 19.2. Sud utvrđuje da osporavane odredbe nisu u suglasnosti s prethodno naznačenim značajkama načela vladavine prava, propisanog člankom 3. Ustava. Sud ponavlja da je temeljna svrha svakog zakona, kojim se uređuje rad državnog tijela, odrediti njegov djelokrug i granice njegovih ovlasti, propisati postupak po kojem ono djeluje, te odrediti način na koji se može nadzirati rad tog tijela. Načelo vladavine prava bit će poštivano samo u slučaju ako zakonske odredbe budu dovoljno određene i prema onima na koje se odnose, kako u pogledu njihovih prava i obveza, tako i u pogledu postupka u kojem se o tim pravima i obvezama odlučuje, a posljedice koje će izazvati u konkretnom slučaju primjerene legitimnim očekivanjima stranaka na koje se primjenjuju.
NN 31/2000 • 19.3. U povodu većeg broja ustavnih tužbi što su ih, kao i prijedloge za pokretanje postupka u ovom predmetu, podnijeli neimenovani suci odnosno državni odvjetnici ili njihovi zamjenici, Sud je polazio sa stajališta da je misao postojanja DSV-a u tome da istaknuti pravosudni djelatnici i drugi pripadnici pravničke struke, mjerodavno i neovisno o drugim državnim tijelima, na temelju stručnih mjerila, odlučuju o imenovanju i razrješenju pravosudnih djelatnika. Odlučivanje prema stručnim mjerilima i prema pravilima struke, u postupku u kojem se osiguravaju stručnost, neovisnost i dostojnost za obnašanje sudačke dužnosti, treba biti dio sadržaja rada DSV-a. To znači da - postupajući bez takvih mjerila i pravila - Državno sudbeno vijeće postupa protivno cilju i svrsi zbog kojih je osnovano. (Primjerice, u postupku imenovanja sudaca pribavlja se mišljenje predsjednika suda o pojedinim kandidatima, a zapisnici o radu DSV-a pokazuju da pisano mišljenje nije temelj raspravljanja o njima, a također niti njihova stručnost, uspješnost u radu, rezultati rada, posebne odlike kao što su objavljeni znanstveni i stručni radovi i slično. Bez rasprave i navođenja ikakvog razloga za to, pozitivno mišljenje o kandidatu biva zanemareno i kandidat biva neimenovan).
NN 31/2000 • 19.4. Sukladno tome, zakon koji dopušta posvemašnju neizvjesnost u pogledu krajnjeg učinka svojih odredaba ne može se smatrati zakonom koji je utemeljen na načelu vladavine prava niti zakonom u kojem je utjelovljeno načelo pravne izvjesnosti.
NN 31/2000 • U presudi Sunday Times Case, Europski je sud odredio da zbog načela pravne izvjesnosti »moraju biti zadovoljena dva zahtjeva koja proizlaze iz izraza žpropisan zakonomž. Prvo, zakon mora biti svima dostupan na odgovarajući način: građaninu mora biti omogućeno saznanje o tome što je pravno pravilo koje će se u danim okolnostima primijeniti na dotični slučaj. Drugo, norma se ne može smatrati žzakonomž sve dok nije formulirana dovoljno precizno da građaninu omogući da prema njoj uskladi svoje ponašanje: njemu se mora omogućiti - po potrebi, uz odgovarajući savjet - da predvidi, do stupnja koji je razuman u danim okolnostima, posljedice koje njegovo ponašanje može uzrokovati«.2
NN 31/2000 • Nadalje, u presudi Silver and Others, Europski sud, pozivajući se na prethodno navedenu presudu, izrijekom je utvrdio da »zakon koji daje diskrecijsko pravo mora ukazati na opseg tog prava«.3 Konačno, u presudi Malone v. United Kingdom, Europski je sud utvrdio: »Sud ponavlja svoje mišljenje da se izraz žsukladno zakonuž ne odnosi na puku opstojnost domaćeg zakona, već također i na kvalitetu zakona, zahtijevajući da on bude sukladan vladavini prava, koja se izrijekom spominje u preambuli Konvencije.« Nadalje, u presudi je utvrđeno da zakon mora biti dovoljno jasan u svojim odredbama kako bi građaninu pružio primjereno saznanje u kojim se okolnostima i pod kojim se uvjetima kreće ovlast javnih vlasti. Pozivajući se na presudu Silver and Others, Europski je sud ponovio da »zakon koji daje diskrecijsko pravo mora ukazati na opseg tog prava«, a da će stupanj preciznosti koji se s ovime u vezi od žzakonaž zahtijeva ovisiti o osobitosti materije o kojoj se radi. U tom smislu, Europski je sud istaknuo da bi bilo suprotno vladavini prava da zakonsko diskrecijsko pravo, dato primjenjivačima, bude izraženo u odredbama koje sadrže neograničenu moć. Dosljedno tome, zakon mora ukazati na opseg bilo kojeg diskrecijskog prava povjerenog ovlaštenim vlastima, i na dostatno precizno formuliran način korištenja tog diskrecijskog prava, imajući u vidu legitimne ciljeve i mjere koje su potrebne kako bi se pružila odgovarajuća zaštita pojedincu od arbitrarnog uplitanja.4
NN 31/2000 • 20. Sukladno utvrđenju iz točke 17. ove odluke, ustavnopravno sporan je i dio članka 20. stavka 1. i stavka 2. točke 3. Zakona, koji propisuje da predsjednik suda odgovara za počinjena stegovna djela (stavak 1.), a da je stegovno djelo o kojem odlučuje DSV, između ostalih, i neopravdano neobavljanje ili neuredno obavljanje dužnosti predsjednika suda kroz dulje vrijeme.
PRETHODNA STRANICA - SLJEDEĆA 
IZBOR:
Broj 55/05, Broj 123/03,
Broj 22/95, Broj 74/03,
Broj 7/94, Broj 28/09
LINK - PREGLED SVIH FINANCIJSKIH I POSLOVNIH TEMA, INTERNET USLUGE