• Za slučajeve šutnje administracije, tj. za slučajeve kada nadležno tijelo, suprotno svojoj zakonom propisanoj obvezi, ne donese upravni akt ili ga ne donese u propisanom roku, Zakon o općem upravnom postupku (članak 218. stavak 2.) i Zakon o upravnim sporovima (članak 26.) predviđaju pravni put koji stoji na raspolaganju pojedincu, odnosno pravnoj osobi o čijim je pravima i dužnostima tim aktom trebalo biti odlučeno.

• Pravo pokretanja upravnog spora pred Upravnim sudom, u slučaju nedonošenja rješenja o žalbi (prigovoru) stranke, uređeno je člankom 26. ZUS-a na sljedeći način:

• »(1) Ako drugostupanjsko tijelo nije u roku od 60 dana ili u posebnim propisom određenom kraćem roku donijelo rješenje o žalbi stranke protiv prvostupanjskog rješenja, a ne donese ga ni u daljnjem roku od 7 dana nakon ponovljenog traženja, stranka može pokrenuti upravni spor kao da joj je žalba odbijena. (2) Na način propisan u stavku 1. ovog članka može postupiti stranka i kad na njezin zahtjev nije donijelo rješenje prvostupanjsko tijelo protiv čijeg akta nema mjesta žalbi. (3) Ako prvostupanjsko tijelo protiv čijeg akta ima mjesta žalbi nije u roku od 60 dana ili u posebnim propisom određenom kraćem roku donijelo nikakvo rješenje o zahtjevu, stranka ima pravo obratiti se svojim zahtjevom drugostupanjskom tijelu. Protiv rješenja drugostupanjskog tijela stranka može pokrenuti upravni spor, a može ga uz uvjete iz stavka 1. ovog članka pokrenuti i ako to tijelo ne donese rješenje.«

• Suprotno stajalištu Upravnog suda, izloženom u obrazloženju rješenja koje se konkretnom ustavnom tužbom osporava, prava fizičkih i pravnih osoba, odnosno njihovi neposredni, osobni i na zakonu utemeljeni interesi mogu biti povrijeđeni ne samo donošenjem nezakonitog akta kojim se odlučuje o nečijim pravima i dužnostima, već i nedonošenjem akta kojim bi se trebalo odlučiti o nečijim pravima i dužnostima.

• U konkretnom slučaju, naime, takav akt nije donesen, a rješenje o poništenju rješenja o izboru kandidata ne može se smatrati aktom kojim je donesena odluka o nečijim pravima i dužnostima i kojim je konzumiran pravni interes za donošenje takve odluke.

• 7. U smislu odredbe članka 54. stavka 2. Ustava (Svatko slobodno bira poziv i zaposlenje i svakomu je pod jednakim uvjetima dostupno svako radno mjesto i dužnost.), građanima pripada ustavno pravo da se natječu za svako radno mjesto ili dužnost i da nadležno tijelo u zakonito provedenom postupku odluči o tome udovoljavaju li ili ne traženim uvjetima za rad na tom radnom mjestu, odnosno dužnosti.