• Zakon o šumama zabranjuje prodaju državnih šuma ili šumskog zemljišta trećoj strani ili dodjelu koncesija za gospodarenje tim resursima. Za dugoročan razvoj šumarskog sektora, strateški je važno da državni posjedi ostanu u državnom vlasništvu. To će osigurati nastavak dostupnosti višestrukih koristi od šuma društvu i održavanju i financiranju društveno važnih djelatnosti.

• Mnoge od preporuka koje proizlaze iz studije restrukturiranja Hrvatskih šuma d.o.o., Zagreb ne mogu se provesti pod sadašnjim zakonodavstvom. Postojanje propisa i zakonskog okvira važno je ne samo za strateški razvoj Hrvatskih šuma d.o.o., Zagreb, već i za cijeli šumarski sektor.

• Iako Europska unija nema posebno šumarsko zakonodavstvo, budući da su šumarski zakoni podložni načelu subvencija, od Republike Hrvatske će se u okviru planiranog pristupanja Europskoj uniji zahtijevati da sve relevantne smjernice i propise koji se odnose na šumarsku praksu, npr. šumski reprodukcijski materijal, zaštitu šuma, procjenu utjecaja na okoliš i podatke o inventarizaciji šuma, ugradi u nacionalno zakonodavstvo.

• U zadnjih 10 godina, većina europskih država je ili usvojila izmjene i dopune svojih zakona, kao što je slučaj s državama Europske unije, ili je prepravila svoju šumarsku legislativu, kao što je slučaj sa tranzicijskim državama. Njihovo je iskustvo u mijenjanju nacrta šumarskih zakona pokazalo da izrada nacrta za valjane i provedive zakone zahtijeva potpuni angažman svih zainteresiranih strana. Bez tog su angažmana mali izgledi da će doneseni zakoni odražavati stvarnost.

• Trenutačno svaka fizička ili pravna osoba može biti ugovaratelj u šumarstvu, čak i ako ne posjeduje profesionalne kvalifikacije, znanje ili stručnost. Kvaliteta i stručnost ugovaratelja u šumarstvu izravno utječe na aktivnosti u šumama i šumskom zemljištu. Mnoge države zahtijevaju da ugovaratelji u šumarstvu budu registrirane osobe ili da zatraže certifikat (licencu) o stručnosti za svoju djelatnost. Nužno je zahtijevati da ugovaratelji u šumarstvu budu registrirane osobe i da posjeduju certifikat (licencu) o stručnosti za svoju djelatnost. U cilju provedbe navedenog, a koristeći iskustva drugih struka, javlja se nužnost osnivanja šumarske komore.

• Šumarska legislativa koja je trenutačno na snazi, ne sadrži jasne odredbe o gospodarenju, prodaji ili skupljanju nedrvnih proizvoda i uslugama. Načela održivoga gospodarenja šumama, koje je Republika Hrvatska prihvatila, zahtijevaju da se nedrvnim šumskim proizvodima i uslugama gospodari po načelima održivosti.