• 3. Za potrebe ustavnosudskog postupka pribavljen je spis Općinskog suda u Splitu, broj: IV P-684/2000.

• 4. Člankom 126. stavcima 1. i 2. ZR-a propisano je da zaposlenik, koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa, može u roku od petnaest dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od dana saznanja za povredu prava, zahtijevati od poslodavca ostvarenje tog prava. Ako poslodavac u roku od 15 dana od dostave zahtjeva ne udovolji tom zahtjevu, zaposlenik u daljnjem roku od 15 dana može zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom. Stavkom 4. ZR-a propisano je da propust zaposlenika da zahtijeva naknadu štete ili drugo novčano potraživanje iz radnog odnosa, u rokovima iz stavka 1. do 3. tog članka, ne može imati za posljedicu gubitak prava na ta potraživanja.

• 5. U parničnom postupku koji je prethodio ustavnosudskom postupku, utvrđeno je da je podnositeljica bila djelatnica tuženika do 21. lipnja 1997. godine, kada joj je zbog gospodarskih razloga, prestao radni odnos. Predmet spora je zahtjev podnositeljice za ostvarenjem prava na isplatu razlike otpremnine temeljem otkaza Ugovora o radu, u smislu odredbe članka 126. ZR-a.

• Prvostupanjski sud u osporenoj odluci zauzeo je stajalište da podnositeljica ne ostvaruje pravo na traženje sudske zaštite, budući je u postupku utvrđeno da podnositeljica nije prethodno zahtijevala od poslodavca zaštitu povrijeđenog prava, u smislu članka 126. stavaka 1. do 3. ZR-a, te je njezinu tužbu odbacio.

• Drugostupanjski sud odbio je žalbu podnositeljice kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsko rješenje.

• 6. Analizom navoda ustavne tužbe i osporenih odluka, Ustavni sud je utvrdio da su sudovi na štetu podnositeljice pogrešno primijenili materijalno pravo, čime su povrijedili ustavno pravo propisano člankom 14. stavkom 2. Ustava, kojim je zajamčena jednakost svih pred zakonom.