• 4. Ocjenjujući razloge ustavne tužbe sa stajališta članka 14. stavka 2. Ustava, Sud je utvrdio da u konkretnom slučaju ustavno pravo jednakosti pred zakonom nije povrijeđeno. Polazeći od utvrđenja u osporenom rješenju i primjenjenog materijalnog prava, ocjena je Ustavnog suda da je osporeno rješenje utemeljeno na zakonu, te da sadrži valjane pravne razloge za činjenična utvrđenja i primjenu mjerodavnih zakonskih odredbi, za koja je nedvojbeno da nisu posljedica proizvoljnog tumačenja mjerodavnog materijalnog prava.

• Odredbom članka 26. Zakona o upravnim sporovima propisano je:

• »Ako drugostupanjsko tijelo nije u roku od 60 dana ili u posebnim propisom određenom kraćem roku donijelo rješenje o žalbi stranke protiv prvostupanjskog rješenja, a ne donese ga ni u daljnjem roku od 7 dana nakon ponovljenog traženja, stranka može pokrenuti upravni spor kao da joj je žalba odbijena.

• Na način propisan u stavku 1. ovog članka može postupiti stranka i kad na njezin zahtjev nije donijelo rješenje prvostupanjsko tijelo protiv čijeg akta nema mjesta žalbi.

• Ako prvostupanjsko tijelo protiv čijeg akta ima mjesta žalbi nije u roku od 60 dana ili u posebnim propisom određenom kraćem roku donijelo nikakvo rješenje o zahtjevu, stranka ima pravo obratiti se svojim zahtjevom drugostupanjskom tijelu. Protiv rješenja drugostupanjskog tijela stranka može pokrenuti upravni spor, a može ga uz uvjete iz stavka 1. ovog članka pokrenuti i ako to tijelo ne donese rješenje.«

• Upravni sud je utvrdio da je zahtjev prvostupanjskom tijelu podnositelj podnio u lipnju 1998. godine, žalbu 5. studenoga 1998. godine, a rješavanje žalbe je požurivao podneskom od 9. prosinca 1998. godine. Dakle, rješavanje o žalbi podnositelj je požurivao prije isteka zakonom propisanog roka za rješavanje o žalbi. Kako je tužba bila predana Upravnom sudu prije vremena propisanog člankom 26. ZUS-a, ista je odbačena na temelju članka 30. stavka 1. točke 1. ZUS-a, jer nisu bile ispunjene sve procesne pretpostavke za postupanje.