• Kada tuženo tijelo u razlozima osporenog rješenja navodi da u nedostatku podzakonskih akata Republike Hrvatske koji bi odredili kriterije, načine i standarde za ocjenu sporazuma (ugovora) primjenjuje načine, kriterije i standarde komparativnog prava Europske unije o ocijeni sporazuma o distribuciji motornih vozila koji su bili na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, tada upravo u interesu stranaka obznanjuje jedinstvenost pristupa ocjeni i upućuje na način i standard koji uzima kao mjerilo i tako otklanja svaku mogućnost proizvoljnosti u ocjeni zakonitosti ugovora čime jamči jednakost svih stranaka pred ovim tijelom, nositeljem javnih ovlasti. No, tuženi nije navedene međunarodne akte i kriterije primijenilo samo kao pravno pravilo već je imao i ovlaštenje na primjenu tih akata temeljem odredbe članka 70. i članka 130. Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju između Republike Hrvatske i Europske zajednice i njihovih država članica (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 14/01).

• Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju tržišno natjecanje je uređeno odredbama članka 40., 69. i 70. pa je među ostalim propisano da će se svako postupanje suprotno pravilima slobodnog tržišnog natjecanja ocjenjivati temeljem kriterija koji proizlaze iz primjene pravila o tržišnom natjecanju u Zajednici posebice članka 81., 82., 86. i 87. Ugovora o osnivanju Europske zajednice i instrumenata za tumačenje koje su usvojile institucije zajednice. Odredbe članka 40. i 70. Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju odgovaraju odredbama članka 27. i 35. Privremenog sporazuma o trgovinskim i s njima povezanim pitanjima između Republike Hrvatske i Europske zajednice. Taj je Sporazum sklopljen 29. listopada 2001. godine te se privremeno primjenjivao od 1. siječnja 2002., a stupio je na snagu 1. ožujka 2002. te će se primjenjivati do stupanja na snagu Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju.

• Činjenica da je uvoznički ugovor koji je bio predmetom ocjene u konkretnoj stvari sklopljen prije stupanja na snagu navedenog Sporazuma ne znači da se na njega isti ne može odnosno, ne smije primijeniti. Ovo zato jer navedeni Međunarodni sporazumi upravo imaju za cilj da se s tržišta uklone svi ugovori, odnosno mogući odnosi kojima se ograničava ili osujećuje slobodno natjecanje na tržištu.

• Neosnovano tužitelj osporava zakonitost rješenja zbog neutvrđenih odlučnih činjenica. Ovo zato jer su u postupku te činjenice utvrđene i dokumentirane. Položaj tužitelja na tržištu upravo je nedvojben slijedom činjenice da prema uvozničkom ugovoru s isporučiteljem ima isključivo pravo veleprodaje vozila »Audi« za područje Republike Hrvatske, a tim položajem na tržištu Republike Hrvatske ima i mogućnost izravnog utjecaja na dimenziju slobodnog tržišnog natjecanja, konkretno, distributera za maloprodaju.

• Tuženi nije bio dužan utvrditi da li su ugovorne strane isključile od primjene odredbu ugovora o sporazumnom utvrđivanju cijena za daljnju prodaju ili ne. Zakonom o zaštiti tržišnog natjecanja izravno ili neizravno utvrđivanje cijena roba i usluga je zabranjeno pa je takav sporazum izričitom odredbom stavka 2. članka 7. ex lege ništav. Dakle, sama odredba ugovora je prema sadržaju utanačenja ništava po sili zakona, a ne čini je ništavom tek moguća primjena. Takva interpretacija odredbe članka 7. stavka 1. točke 1. Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja bila bi protivna smislu i cilju Zakona koji štiti slobodno tržišno natjecanje, a ne ograničava se samo na sankcioniranje mogućeg faktičnog ponašanja na tržištu protivno načelima i odnosima slobodnog tržišnog natjecanja.

• Nije osnovan prigovor tužitelja o nerazumljivosti točke 2. izreke rješenja. Nalog tužitelju na brisanje ništave odredbe Ugovora uz obvezu da tužitelj o učinjenome dostavi dokaz ne ulazi u ugovorni odnos.