• Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja Općinski sud u Puli presudom, broj: P-2939/95 od 9. travnja 1998. godine, utvrdio je da je Ugovor o zamjeni stanova od 12. lipnja 1991. godine valjana pravna osnova za korištenje stana, te je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio poništenje Ugovora o zamjeni stanova sklopljenog između D. P. i podnositelja uz nalog da podnositelj iseli iz stana u P., B. K. 7 i prihvaćen je protutužbeni zahtjev podnositelja na utvrđenje da je stekao stanarsko pravo na navedenom stanu.

• Županijski sud u Puli rješenjem, broj: Gž-1155/98-2 od 28. rujna 1998. godine, prihvatio je žalbu tužitelja, ukinuo prvostupanjsku presudu i predmet vratio na ponovno suđenje, s uputom da u ponovljenom postupku sud treba utvrditi je li se u konkretnom slučaju radilo o simuliranoj zamjeni stanova, te je li suglasnost na Ugovoru o zamjeni stanova data nakon stupanja na snagu Uredbe o zabrani raspolaganja nekretninama na teritoriju Republike Hrvatske, koja je stupila na snagu 24. srpnja 1991. godine (»Narodne novine«, broj 36/91.).

• Postupajući po uputi Županijskog suda, Općinski sud u Puli u ponovljenom i dopunjenom postupku nesporno je utvrdio da je davatelj stanova na korištenje, Komanda garnizona Pula, suglasnost na zamjenu navedenih stanova dao prije 24. srpnja 1991. godine (kao datuma do kada je Komanda garnizona Pula mogla raspolagati stanovima u skladu s Uredbom o zabrani raspolaganja nekretninama na teritoriju Republike Hrvatske). Sud je nadalje utvrdio da Ugovor o zamjeni stanova nije simuliran, budući da su u trenutku njegovog zaključivanja podnositelj i D. P. imali namjeru izvršiti zamjenu stanova. Ugovor o zamjeni stanova je i izvršen, budući da je podnositelj uselio u zamijenjeni stan, a u njegov stan uselila je V. V. koja je, nakon što je D. P. predao stan davatelju stana na korištenje, dobila valjano rješenje za njegovo korištenje (rješenje davatelja stana na korištenje od 15. srpnja 1991. godine, kojim joj se ustupa u otkup taj stan). Slijedom utvrđenog Općinski sud u Puli presudom, broj: P-2082/98 od 2. prosinca 1999. godine, odbio je tužbeni zahtjev tužitelja i usvojio protutužbeni zahtjev podnositelja.

• Odlučujući o žalbi tužitelja Županijski sud u Puli rješenjem, broj: Gž-1361/00-2 od 10. prosinca 2001. godine, usvojio je žalbu, ukinuo prvostupanjsku presudu u cijelosti i predmet vratio tom sudu na ponovno suđenje s uputom prema kojoj će sud utvrditi je li tuženik stekao stanarsko pravo na spornom stanu u skladu s odredbom članka 71. stavka 5. Zakona o stambenim odnosima (kojom je propisano da se stanarsko pravo na osnovi valjanog ugovora o zamjeni stanova stječe danom useljenja u zamijenjeni stan), budući da je Uredba o zabrani raspolaganja nekretninama na teritoriju Republike Hrvatske stupila na snagu 24. srpnja 1991. godine. Pored navedenog, u odnosu na utvrđenje prvostupanjskog suda da se ne radi o simuliranoj zamjeni stanova, Županijski sud je obvezao prvostupanjski sud da za to utvrđenje u presudi dade »jače« i »uvjerljivije razloge«.

• U ponovljenom postupku, nakon provedenog dokaznog postupka, Općinskog sud u Puli je (treći put) presudom, broj: P-6/02 od 22. svibnja 2002. godine, usvojio protutužbeni zahtjev podnositelja i odbio tužbeni zahtjev tužitelja, budući da je nesporno utvrdio da je na temelju valjanog Ugovora o zamjeni stanova podnositelj uselio u stan u P., B. K. 8 (sada Sv. P. 1) prije 24. srpnja 1991. godine, pa je time stekao stanarsko pravo na tom stanu u skladu s člankom 71. stavkom 5. Zakona o stambenim odnosima. Pri tome sud je ocijenio neosnovanom tvrdnju tužitelja da bi se radilo o simuliranoj zamjeni stanova budući da, osim pretpostavki tužitelja u tom smislu, tužitelj sudu nije pružio niti jedan valjani dokaz.

• 6. Osporenom presudom, Županijski sud u Puli prihvatio je žalbu tužitelja – protutuženika i preinačio presudu Općinskog suda u Puli, broj: P-6/02 od 22. svibnja 2002. godine, na način da je usvojio tužbeni zahtjev tužitelja i odbio protutužbeni zahtjev podnositelja. Županijski sud je zauzeo stajalište da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sporne i odlučne činjenice, ali da je izveo pogrešan zaključak i pogrešno primijenio materijalno pravo. Naime, prema stajalištu Županijskog suda zamjena navedenih stanova nije pravno valjana i to, između ostalog, iz razloga što nema valjane suglasnosti bivše JNA na navedenu zamjenu, nema sigurnih dokaza da je podnositelj uselio u zamjenom dobiven stan prije 24. srpnja 1991. godine, te »da nije ispunjen smisao zamjene stanova«. U obrazloženu presude, između ostaloga, se navodi: