• »Posebnu skrb država posvećuje zaštiti invalidnih osoba i njihovu uključivanju u društveni život.«

• Republika Hrvatska, kao socijalna država, stvara uvjete za osiguranje i provedbu posebne skrbi o osobama koje imaju povećane potrebe i teškoće s uključivanjem u društveni život. Posvećujući posebnu skrb tim osobama, država preuzima na sebe obvezu stvaranja pretpostavki za osiguranje materijalnih i drugih uvjeta radi njihova uključivanja u društveni život, a odnose u tim područjima uređuje zakonima. U odnosu na invalidne osobe, država je po sili Ustava dužna posvećivati im posebnu skrb, odnosno skrbiti o njihovom uključivanju u društveni život.

• Hrvatski sabor je na temelju članka 2. stavka 4. alineje 1. Ustava ovlašten samostalno odlučivati o uređivanju gospodarskih, pravnih i političkih odnosa u Republici Hrvatskoj, uključujući one koji se tiču invalidnih osoba iz članka 57. stavka 2. Ustava. Navedena ustavna ovlast ovlašćuje zakonodavca i da mijenja te dopunjuje već postojeća zakonska uređenja tih odnosa i s njima povezana prava, te da ih uređuje na različite načine ovisno o različitim okolnostima. To su u konkretnom slučaju okolnosti nastanka invalidnosti pojedinih osoba tijekom Domovinskog rata.

• 5. Podnositelj posebno ističe da mjerilo kojim se određuje visina mjesečnog iznosa osobne i obiteljske invalidnine, propisane osporenim člankom 16. stavkom 2. Zakona o zaštiti vojnih i civilnih invalida rata, u sadržaju izmijenjenom 2001. godine, stavlja civilne invalide Domovinskog rata I. skupine u nejednak položaj prema invalidima I. skupine – hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihove obitelji. To stoga što je posebnim zakonom za hrvatske branitelje iz Domovinskog rata I. skupine, odnosno članove njihovih obitelji propisana veća osobna i obiteljska invalidnina od one propisane za civilne invalide Domovinskog rata I. skupine, odnosno članove njihovih obitelji.

• Polazeći od odredbi članka 2. stavka 4. alineje 1. i članka 57. stavka 2. Ustava, Ustavni sud napominje da razliku u visini osobne i obiteljske invalidnine za civilne invalide rata I. skupine i invalide I. skupine – hrvatske branitelje iz Domovinskog rata nije moguće ocjenjivati s aspekta članka 14. stavka 2. Ustava, koji propisuje da su svi pred zakonom jednaki. Zakonodavac, naime, razlikuje te dvije skupine invalida, uređujući njihova prava posebnim zakonima, na različite načine, za koje razlikovanje nema ustavnopravnih zapreka. Eventualna nesuglasnost s Ustavom zbog nejednakosti pred zakonom mogla bi se ispitati tek u situaciji kad bi zakonodavac pravio neprihvatljive razlike unutar iste skupine invalida Domovinskog rata (primjerice, unutar civilnih invalida Domovinskog rata I. skupine).

• Ustavni sud također napominje da osporavanje ustavnosti članka 16. stavka 2. Zakona o zaštiti vojnih i civilnih invalida rata s aspekta jednakosti propisane člankom 3. Ustava nije osnovano. Jednakost je jedna od najviših vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske koja služi za tumačenje Ustava. Obveza države da posvećuje posebnu skrb invalidnim osobama ne može se tumačiti na način da je obvezna različitim skupinama invalida priznavati jednaka prava, uključujući jednaka materijalna i druga davanja.