• »Pravo na rad s polovicom punoga radnog vremena do tri godine djetetova života može ostvariti samo jedan od roditelja pod uvjetom da su oba roditelja u radnom odnosu s punim radnim vremenom, te roditelj koji sam brine i njeguje dijete iz članka 1. ovoga Pravilnika.«

• 2. U svom prijedlogu za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom i zakonom podnositeljica navodi da je propisani uvjet iz osporene odredbe Pravilnika prema kojemu pravo na rad s polovicom punoga radnog vremena do treće godine života, radi njege djeteta kod kojega je utvrđena potreba za pojačanom brigom i njegom, može ostvariti jedan od roditelja koji je zaposlen s punim radnim vremenom ako je i drugi roditelj u radnom odnosu s punim radnim vremenom, u suprotnosti s razlogom i svrhom utvrđivanja predmetnog prava. Prema mišljenju podnositeljice, bit ustanovljavanja prava na rad s polovicom punog radnog vremena do treće godine života djeteta, jest njega djeteta kojemu su utvrđene bolesti ili stanja taksativno navedene u odredbi članka 2. Pravilnika.

• Prema mišljenju predlagateljice, a s obzirom na karakter i težinu bolesti navedenih u članku 2. Pravilnika, dijete u razdoblju od prve do treće godine života nije u mogućnosti samostalno, neovisno i bez pojačane njege obavljati aktivnosti od kojih ovisi njegov život, zdravlje i daljnji razvoj. Ujedno podnositeljica ističe da pojačana potreba za brigom i njegom podrazumijeva i povećanje vremena koje je potrebno provoditi s bolesnim djetetom, a što nisu u mogućnosti pružati roditelji koji obavljaju samostalno bilo koji rad koji zahtijeva puno radno vrijeme.

• Nadalje, predlagateljica ističe kako uskraćivanje prava na posebnu njegu djeci čiji roditelji obavljaju profesionalnu aktivnost samostalnim radom različitim od radnog odnosa u smislu odredba Zakona o radu, često i s radnim vremenom dužim od onoga kojega propisuje taj Zakon, stavlja tu djecu u vrlo težak položaj u kojemu nisu u mogućnosti primiti potrebnu njegu. Prema podnositeljici, izostanak potrebne brige i njege od bitnog je utjecaja na daljnji psihofizički razvoj teško bolesne djece, kao i na mogućnost obavljanja njihovih svakodnevnih životnih aktivnosti.

• Predlagateljica ističe kako Ustav Republike Hrvatske posebno štiti obitelj, materinstvo, djecu i nemoćne osobe. Također, prema Ustavu tjelesno i duševno oštećena djeca imaju pravo na osobitu njegu i skrb. Ustavom utvrđena posebna skrb i briga ne može se ostvariti ukoliko se podzakonskim aktima sužava krug osoba koje imaju pravo na rad na polovicu punoga radnog vremena, a radi pružanja potrebne njege i skrbi.

• 3. Zaključno, predlagateljica cijeni da je osporena odredba u cijelosti u nesuglasju s odredbama sadržanim u članku 61. stavku 1., članku 62., članku 63. te članku 64. stavku 1. Ustava. Predlaže pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom i zakonom članka 3. stavka 1. Pravilnika o uvjetima i postupku stjecanja prava na rad u skraćenomu radnom vremenu radi njege djeteta kojemu je potrebna pojačana briga i njega (»Narodne novine«, broj 64/98.), te njezino ukidanje odnosno poništenje.