• Propustom sudova da se bez valjanog objašnjenja prema načelu razmjernosti ocijeni prikladnost, nužnost i primjerenost daljnjeg zadržavanja u pritvoru podnositelja po osnovi iz članka 102. stavka 1. točke 4. ZKP-a, podnositeljima je, prema ocjeni Ustavnog suda, povrijeđeno njihovo ustavno pravo na osobnu slobodu.

• Određena kaznena djela, zbog posebne težine i reakcije javnosti na njih mogu izazvati nemir u društvu koji može opravdati pritvor. Pri procjeni je li daljnje zadržavanje podnositelja u pritvoru po osnovi iz članka 102. stavka 1. točke 4. ZKP-a opravdano, ovaj Sud smatra da navedena pritvorska osnova mora biti konkretizirana, a nije dostatna samo težina djela. Produljenje pritvora ne može se koristiti kao anticipacija zatvorske kazne.

• Početna važnost osnove na temelju koje su podnositelji pritvoreni, imajući pritom u vidu tijek vremena, te činjenicu da se podnositelji nalaze u pritvoru (gotovo) dvije godine, prema ocjeni ovog Suda, nije dostatna da bi se na temelju nje moglo opravdati produljeni pritvor podnositeljima ustavne tužbe.

• S obzirom na navedeno, Ustavni sud ocjenjuje da u ovom slučaju (uz nedvojbenu činjenicu prekomjerne duljine dosadašnjeg pritvora) javni interes da se podnositeljima produljuje pritvor tijekom kaznenog postupka – u kojem tek treba odlučiti o njihovoj krivnji za inkriminirana kaznena djela – ne preteže nad Ustavom i Europskom konvencijom o ljudskim pravima zajamčenim pravom na osobnu slobodu.

• 12. Ustavni sud, utvrdivši u konkretnom slučaju povredu ustavnih prava podnositelja, ustavnu tužbu ocjenjuje osnovanom.

• 13. Slijedom navedenog, na temelju članaka 73. i 76. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u izreci. Objava ove odluke temelji se na članku 29. stavku 1. Ustavnog zakona.