PREGLED SVIH FINANCIJSKIH I POSLOVNIH TEMA, INTERNET USLUGE 
BESPLATNI PREGLED PRAVNE REGULATIVE
Brzi pregled sadržaja propisa. Projekt je nastao za potrebe poslovnih ljudi koji kontinuirano prate pravnu regulativu kako bi se
informirali da li je objavljen neki novi propis koji se odnosi na njihovu djelatnost.
Radi brzog pregleda, na ovim stranicama nalazi se sažetak sadržaja, a klikom na link može se pregledati originalni izvor i cijeli sadržaj.
NN 109/2008 • Nadalje, podnositeljica se tereti da je zajedno sa VI. optuženim T. V. i VII. optuženim Z. D. iz obiteljske kuće u S. u. broj 11 (u O.) odveli B. L., lišili ga slobode i zatvorili ga u kuću u D. u. broj 30.
NN 109/2008 • Podnositelji Z. D. i T. V. se terete da su, prema primljenoj naredbi da liše slobode A. Š., istog sačekali ispred stambene zgrade broj 119 u naselju S. (u O.), uhitili ga, odvezli i zatočili u podrumu iz kojeg su ga nepoznati pripadnici izviđačko-diverzantske postrojbe odvezli na obalu rijeke D. te ga tamo usmrtili.
NN 109/2008 • Također podnositelji se terete da su zajedno, primivši zapovijed da liše slobode i usmrte R. R. istog odveli do kuće broj 30 u D. u., vezali mu ruke samoljepljivom trakom, tukli ga i ispitivali o njegovoj navodnoj neprijateljskoj djelatnosti.
NN 109/2008 • Osim toga podnositelj Z. D. se tereti da je kao pripadnik postrojbe za posebno izviđačko-diverzantske namjene po zapovjedi I. optuženog B. G., iz obiteljske kuće u S. u. broj 30 zajedno s podnositeljem T. V. i III. optuženom (podnositeljicom) G. G.-M. odveli B. L., lišili ga slobode i zatvorili u kuću u D. u. broj 30 iz koje su ga u pobliže neutvrđeno vrijeme nepoznati pripadnici izviđačko-diverzantske postrojbe odveli na obalu rijeke D. i usmrtili.
NN 109/2008 • Iz opisanih radnji, prema obrazloženju prvostupanjskog rješenja, proizlazi da se radi o bezobzirnom i prije svega okrutnom načinu počinjenja koji je imao izuzetno teške posljedice sustavnog zatvaranja, mučenja i na kraju likvidacija civilnog stanovništva. Sve opisane radnje (koje se odnose na podnositelje ustavne tužbe) sadrže, prema ocjeni prvostupanjskog suda, niz okolnosti koje po svome karakteru i intenzitetu ulaze u kategoriju onih posebno teških okolnosti djela, zbog kojih je mjera pritvora iz članka 102. stavka 1. točke 4. ZKP i dalje neophodna.
NN 109/2008 • Dosadašnje vremensko razdoblje koje su u pritvoru proveli podnositelji ustavne tužbe, prema navodima iz osporenog prvostupanjskog rješenja, ne može se, s obzirom na visinu zapriječene kazne za kazneno djelo koje im se stavlja na teret, prihvatiti kao argument koji bi doveo u pitanje načelo razmjernosti iz članka 102. stavka 3. ZKP-a.
NN 109/2008 • Vrhovni sud u osporenom rješenju navodi da se, prema činjeničnom opisu pravomoćne optužnice, konkretno navedenim radnjama i postupcima podnositelja prema navedenim civilnim osobama, i po ocjeni tog suda, očituje visoki stupanj brutalnosti, bezosjećajnosti, bezobzirnosti prema civilnim osobama, njihovim mučenjem i zlostavljanjem, a što je naposljetku imalo za posljedicu usmrćivanje pojedinih.
NN 109/2008 • Vrhovni sud prihvativši činjenična utvrđenja i pravna stajališta prvostupanjskog rješenja kojim je podnositeljima ustavne tužbe (opetovano) produljen pritvor, navodi da takvi postupci podnositelja po svom intenzitetu i karakteru u znatnoj mjeri nadilaze postupke i posljedice koje se nalaze kod počinjenja takvih kaznenih djela, predstavljaju posebno teške okolnosti djela radi kojih je i nadalje neophodna primjena mjere pritvora po osnovi članka 102. stavka 1. točka 4. ZKP.
NN 109/2008 • (1) Ako postoji osnovana sumnja da je određena osoba počinila kazneno djelo, pritvor se protiv te osobe može odrediti: (...)
NN 109/2008 • 4) ako su u pitanju kaznena djela: ubojstva, razbojništva, silovanja, terorizma, otmice, zlouporabe opojnih droga, iznude, zlouporabe ovlasti u gospodarskom poslovanju, zlouporabe položaja ili ovlasti, udruživanje za počinjenje kaznenog djela ili kojeg drugog kaznenog djela za koje je propisana kazna zatvora od dvanaest godina ili teža kazna, ako je to neophodno zbog posebno teških okolnosti djela.
LINK - PREGLED SVIH FINANCIJSKIH I POSLOVNIH TEMA, INTERNET USLUGE
NN 109/2008 • 8. U osvrtu na primjenu ove odredbe, Ustavni sud je u odluci broj: U-III-1683/2008 od 7. svibnja 2008. godine izrazio stajalište da pritvor, kao zakonska mjera oduzimanja temeljnog ljudskog prava na osobnu slobodu, zajamčenog odredbama članka 22. Ustava Republike Hrvatske i članka 5. stavka 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda Vijeća Europe (»Narodne novine – Međunarodni ugovori« broj 6/99. – pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak, u daljnjem tekstu: Europska konvencija), predstavlja posebno osjetljivu mjeru oduzimanja osobne slobode čovjeka, u razdoblju prije donošenja pravomoćne sudske presude o krivnji, nije kazna niti se za pritvorenika smije pretvoriti u kaznu. Stoga je pritvor dopušteno odrediti samo u slučaju u kojem postoji visok stupanj vjerojatnosti utvrđenja krivnje i izricanja kazne, kada postoji »osnovana sumnja« da je osoba počinila kazneno djelo te, načelno, samo u cilju osiguranja pokretanja i provođenja kaznenog postupka.
NN 109/2008 • 9. Pravo na slobodu temeljno je ljudsko pravo. Ustav Republike Hrvatske sadrži načelo nepovredivosti slobode čovjeka, koja se može ograničiti samo pod uvjetima propisanim Ustavom. Članak 22. Ustava propisuje:
NN 109/2008 • Nikomu se ne smije oduzeti (...) sloboda, osim kada je to određeno zakonom, o čemu odlučuje sud.
NN 109/2008 • Pravo na slobodu zajamčeno je i člankom 5. stavkom 1. Europske konvencije. Članak 5. stavak 1. Europske konvencije propisuje:
NN 109/2008 • Polazeći od navedenih načela pri odlučivanju u ovom ustavnosudskom postupku, Ustavni sud uvažio je činjenicu da s aspekta zaštite ljudskih prava pritvor predstavlja posebno osjetljivu mjeru oduzimanja osobne slobode čovjeka. Pritvor se, naime, određuje prije no što je pravomoćnom sudskom presudom osobi utvrđena krivnja, pa u razdoblju pritvora još uvijek u cijelosti važi ustavna predmnijeva nevinosti, zajamčena člankom 28. Ustava, koji propisuje:
NN 109/2008 • Svatko je nedužan i nitko ga ne može smatrati krivim za kazneno djelo dok mu se pravomoćnom sudskom presudom ne utvrdi krivnja.
NN 109/2008 • Pritvor, kao zakonska mjera oduzimanja temeljnog ljudskog prava na osobnu slobodu u razdoblju prije donošenja pravomoćne sudske presude o krivnji, nije kazna niti se za pritvorenika smije pretvoriti u kaznu. Stoga je pritvor dopušteno odrediti samo u slučaju u kojem postoji visok stupanj vjerojatnosti utvrđenja krivnje i izricanja kazne, to jest u kojem postoji »osnovana sumnja« da je osoba počinila kazneno djelo te, načelno, samo u cilju osiguranja pokretanja i provođenja kaznenog postupka. Stoga ZKP za određivanje pritvora uvijek traži kumulativno postojanje »osnovane sumnje« da je osoba počinila kazneno djelo i postojanje barem jednog od pritvorskih razloga taksativno nabrojanih u članku 102. stavku 1. ZKP-a.
NN 109/2008 • Zbog navedene legalne svrhe i pravne prirode pritvora, zakonodavac je izrijekom propisao da nakon podnošenja optužnice, optužnog prijedloga ili prijedloga da se optužnica podigne bez istrage nadležno sudsko vijeće ima zakonsku obvezu svaka dva mjeseca, do izricanja nepravomoćne presude, računajući od dana pravomoćnosti prethodnog rješenja o pritvoru, ispitivati postoje li zakonski uvjeti za daljnju primjenu mjere pritvora, te ga rješenjem produljiti ili ukinuti.
NN 109/2008 • 10. Kada odredba članka 102. stavka 1. točke 4. ZKP-a kao uvjet za određivanje pritvora, pored postojanja osnovane sumnje na neko od kataloških kaznenih djela, predviđa i postojanje »posebno teških okolnosti djela« te na taj način neizravno omogućuje da te okolnosti – koje inače predstavljaju zakonska obilježja tih istih kaznenih djela – posluže kao osnova za pritvor, dakle, da se nekome oduzme sloboda samo zbog osnovane sumnje da je počinio određeno (teško) kazneno djelo, onda se u primjeni takve odredbe naročito značajnim čini zahtjev da tijela kaznenog postupka s posebnom pažnjom ispituju svako produljenje pritvora po toj osnovi (v. točku 9. obrazloženja). Sama činjenica daljnjeg postojanja osnovane sumnje u tom smislu nije dostatna da bi se, nakon stanovitog proteka vremena, opravdao pritvor. Potrebno je, prema praksi Europskog suda za ljudska prava u takvim slučajevima razmotriti dva uvjeta za njegovu primjenu: a) jesu li razlozi koji ga opravdavaju i dalje »relevantni i dostatni« te b) jesu li tijela kaznenog postupka u vođenju postupka iskazala »posebnu marnost"; samo u slučaju ako su oba uvjeta ispunjena, razdoblje provedeno u produljenom pritvoru može se smatrati razboritim (presude Europskog suda za ljudska prava u predmetima Matznetter (od 10.XI.1969.) § 12; Letellier (od 26.VI.1991.) § 35, Muller (od 17.III.1997.) § 35, Shiskov (od 9.I.2003.) § 58 i dr.). U tom smislu Ustavni sud ocjenjuje osnovanim prigovore podnositelja da tijela kaznenog postupka, posebice raspravni sud, nisu uzeli u obzir razboritost trajanja njihovog pritvora u odnosu na razdoblje u kojem su do sada poduzete postupovne radnje, osobito okolnost da je nakon podizanja optužnice prošao dulji vremenski rok, a dokazni postupak u kojem je predviđeno ispitivanje velikog broja svjedoka i izvođenje brojnih drugih dokaza, tek je praktički započeo – uz nedavni prekid od šest tjedana zbog uobičajene stanke tijekom ljetnih praznika.
NN 109/2008 • 11. U donošenju osporenog rješenja zanemareno je ustavno načelo razmjernosti. Ustavni sud podsjeća na to da odredba članka 102. stavka 1. točke 4. ZKP-a ne propisuje koja se legitimna svrha ostvaruje pritvaranjem počinitelja po toj osnovi, kao što to inače propisuje za ostale pritvorske osnove. Stoga je osobito važno da tijela kaznenog postupka ispravno procijene nužnost njezine primjene. To je pak, jedino moguće s obzirom na očekivanu, a ne i zapriječenu kaznu počinitelju. U suprotnom, procjena bi se temeljila na pogrešnoj primjeni načela razmjernosti, propisanog kao temeljnog načela primjene pritvora, kako to proizlazi iz odredbi članka 101. stavaka 2. i 3. ZKP-a. Kako naime, težina svakog zahvata u neko ljudsko pravo mora biti razmjerna njezinom legitimnom cilju, onda u slučaju kada je zakon taj cilj kod pritvaranja po osnovi iz članka 102. stavka 1. točke 4. ZKP-a neizravno povezao s težinom kazne za neko od kataloških kaznenih djela, onda tijelo kaznenog postupka mora u primjeni takve mjere izvršiti »test« prema načelu razmjernosti s posebnom osjetljivošću: utvrditi ne samo prikladnost mjere (okolnost da se inkriminirano ponašanje može podvesti pod opis nekog od kataloških kaznenih djela), nego i ustanoviti da je preliminarno oduzimanje slobode nužno (jer ne može biti zamijenjeno lakšom mjerom) te da je u razmjeru s kaznom koja bi mogla biti izrečena počinitelju u konkretnom slučaju (uravnoteženost). Kod posljednjeg, to znači uvažiti sve poznate okolnosti koje bi se, u slučaju utvrđene krivnje, po Kaznenom zakonu morale počinitelju uzeti u obzir pri izboru i odmjere kazne, bez da se kod toga imputira krivnja počinitelju koja je inače, ustavno i procesnopravno, isključivi predmet glavne rasprave i presude. Samo takvim stavljanjem u korelaciju navedenih okolnosti sa ciljem koje je Kazneni zakon postavio inkriminiranjem kaznenih djela (navedenih u katalogu odredbe članka 102. stavka 1. točke 4. ZKP-a), može se doći do zaključka da bi oduzimanje slobode kroz primjenu pritvorske mjere stajalo u ravnoteži s oduzimanjem slobode primjenom zatvorske kazne u konkretnom slučaju. Tijelo kaznenog postupka dužno je, dakako, obrazložiti da takva korelacija postoji.
PRETHODNA STRANICA - SLJEDEĆA 
IZBOR:
Broj 6/04, Broj 57/07,
Broj 5/05, Broj 174/04,
Broj 1/02, Broj 81/06
LINK - PREGLED SVIH FINANCIJSKIH I POSLOVNIH TEMA ZA PODUZETNIKE