• Slično tome, u predmetu broj: Rev-143/2006-2 od 2. ožujka 2006. Vrhovni sud je utvrdio da Republika Hrvatska odgovara po općim pravilima o odgovornosti za štetu koja je nastala zbog požara na kući koji je posljedica korištenja vatrenog oružja od pripadnika Hrvatske vojske prilikom proslave Nove godine, to jest u noći između 31. prosinca 1993. i 1. siječnja 1994. godine. Odgovornost Republike Hrvatske za štetu koju su tijekom Domovinskog rata na nekretninama uzrokovali pripadnici hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga – a koja nema karakter ratne štete – Vrhovni je sud potvrdio, primjerice, i u presudama broj: Rev-378/04-2, Rev-602/07-2, Rev-731/08-2 i dr.

• Nadalje, odgovornost Republike Hrvatske za imovinsku štetu nastalu tijekom Domovinskog rata na pokretninama utvrđena je, primjerice, u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-773/03-2 od 29. listopada 2003. u kojoj je pored ostalog istaknuto sljedeće:

• »U ovom sporu radi naknade štete zbog oštećenja vozila mobiliziranog za potrebe Hrvatske vojske, u reviziji je sporno pravno pitanje, predstavlja li sporna šteta ratnu štetu i je li ju tužena u obvezi naknaditi. Odlučujući o sporu, sudovi su utvrdili da je vozilo tužitelja bilo mobilizirano za potrebe Hrvatske vojske u vremenu od 8. veljače 1993. do 11. travnja 1994., da je vozilo tužitelju vraćeno oštećeno (oštećeni su amortizeri, kvačilo, lamele, akumulator i hladnjak), te da je, s obzirom na vrstu oštećenja, šteta nastala zbog nemarnog i nestručnog rukovanja vozilom, a ne u vezi s ratnim događajima. Pravilna je ocjena sudova da sporna šteta ne predstavlja ratnu štetu, jer se, s obzirom na prirodu štetne radnje, iz naravi oštećenja, osnovano može zaključiti da je šteta nastala uporabom vozila, zbog nemarnog i nestručnog rukovanja i neodržavanja vozila, a ne ratnih djelovanja. (...) Tužena u reviziji neosnovano ističe da sporna šteta predstavlja ratnu štetu, odnosno štetu nastalu zbog ratnih djelovanja. Tužena, naime, u tijeku cijelog postupka nije iznijela nijednu konkretnu tvrdnju iz koje bi proizlazilo da je šteta nastala uslijed ratnih djelovanja. Suprotno tome, sudovi su utvrdili, kako je već istaknuto, da je šteta nastala uporabom vozila, zbog nemarnog rukovanja i neodržavanja.«

• Nadalje, u presudi broj: Rev-818/05-2 od 19. listopada 2005. Vrhovni sud Republike Hrvatske istaknuo je da »kraj u postupku utvrđene činjenice da je Vojna policija Republike Hrvatske dana 4. kolovoza 1993. godine nezakonito oduzela tužitelju navedena motorna vozila, da tužitelju vozila nisu vraćena, a u postupku nije utvrđeno, niti tužena tvrdi da šteta nastala tužitelju time što mu nisu vraćena oduzeta motorna vozila, ima karakter ratne štete u smislu odredbe Zakona o odgovornosti Republike Hrvatske za štetu uzrokovanu od pripadnika hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga tijekom Domovinskog rata …, utemeljenim se pokazuje pravni zaključak nižestupanjskih sudova da je tužena (Republika Hrvatska) u obvezi tužitelju isplatiti novčanu naknadu za nevraćena motorna vozila«. Odgovornost Republike Hrvatske za imovinsku štetu na pokretninama utvrđena je, primjerice, i u predmetima Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-410/05, Rev-718/03, Rev-566/98 i dr.

• Konačno, Vrhovni sud je u nizu svojih odluka potvrdio odgovornost Republike Hrvatske za neimovinsku štetu koju su za vrijeme Domovinskog rata uzrokovale hrvatske oružane i redarstvene snage. Tako je u predmetu broj: Revr-504/2003-2 od 28. listopada 2003. Vrhovni sud Republike Hrvatske utvrdio odgovornost Republike Hrvatske za štetu koja je tužitelju, koji je u lipnju 1994. obavljao posao policajca na terenu u K., nastala zbog oboljenja (enterocolitisa) koje uzrokuje nehigijensko spremanje hrane i nehigijensko održavanje namirnica ili posuda u kojima se hrana priprema. Odgovornost Republike Hrvatske za neimovinsku štetu utvrđena je, primjerice, i u presudi Vrhovnog suda broj: Rev-774/2003-2 od 18. studenoga 2003. i dr.

• Na kraju je potrebno napomenuti da presude nadležnih sudova, donesene u primjeni osporenog Zakona na konkretne slučajeve, podliježu i nadzoru Ustavnog suda u postupcima zaštite ustavnih prava stranaka koje su one ovlaštene pokrenuti ustavnom tužbom (v. primjerice, odluke Ustavnog suda broj: U-III-3009/2004 od 4. listopada 2006., U-III-3970/2005 od 18. listopada 2007., U-III-2337/2008 od 1. listopada 2008. i dr.).